Članci tagirani sa: Bliski istok stranica 2 od 9

Irački bajkeri protiv vjerskih podjela i sektarijanstva

Foto: ytb-prtsc
Među Iračkim bajkerima pripadnici su svih društvenih klasa i različitih vjeroispovijesti, a njihov osnivač Bilal al-Bajati kaže kako je inicijativu pokrenuo s ciljem promoviranja jedinstva. Rijetko tko ima dobar motor, radi se većinom o DIY projektima, a ulicama Bagdada voze se kako bi poslali drugačiju poruku - onu o miru i zajedništvu.

Privid primirja, svevid rata

Foto: Ehab Zawati, MSF
U Švedskoj je 14. prosinca potpisano krhko primirje između dvije glavne sukobljene strane u Jemenu, a ubrzo nakon stigle su vijesti o novim sukobima. Mlitavi "sporazumi" i igrokazi europskog mirotvorstva neće ništa promijeniti u Jemenu. Britanske vojne kompanije uprihodile su više milijardi dolara prodajući oružje stranama u ovom ratu, a zarađivale su i njemačka i španjolska vlada. Katastrofa u Jemenu od čovjeka je stvorena i održavana, ne radi se o "čudesnom udesu" van ljudske kontrole.

Čuvar pčela iz Sinjara

Foto: ytb prtsc
Abdullah Shrem je čovjek iz planina Sinjar, na sjeveru Iraka. Na tom je području više od tri tisuće ljudi, uglavnom muškaraca i starijih, pogubljeno i bačeno u masovne grobnice, a više od šest tisuća žena je oteto i prodano u (seksualno) roblje. "Prije dolaska Daeša, Abdullah je bio sretan uzgajivač pčela, brinuo se za dva sina i dvije kćeri te stotine pčela. Nije ni slutio da će jednoga dana riskirati sve spašavajući ljude. Do sada je spasio više od 350 ljudi", priča nam Dunya Mikhail, iračka pjesnikinja i novinarka, autorica knjige Čuvar pčela iz Sinjara.

Apokalipsa danas, Jemen

Foto: Rawan Shaif
Sukobi u Jemenu ne jenjavaju, razmjeri uništenja neviđeni su u ovim vremenima. Više od osam milijuna ljudi na rubu je izgladnjivanja, trećina populacije zemlje. UN procjenjuje da će u toj situaciji do kraja godine, ako se rat nastavi, biti više od polovice stanovništva. Rat otežava pristup čistoj vodi, što je dovelo do najgoreg izbijanja kolere u modernoj povijesti. Tek uspostavljeni MSF-ov centar za liječenje kolere uništen je u zračnim napadima. Lani je od ekstremne gladi I bolesti svaki dan u prosjeku umrlo 130 djece, navode najnoviji izvještaji o ovoj, od čovjeka stvorenoj apokalipsi.

Ljudi govore, a istorija (se) piše

Foto: I.P.
Više od tisuću izbjeglica i migranata luta i čeka po Bihaću, u njegovim se napuštenim i oronulim zgradama sklanja, u želji da nastave preko zelenih bregova, do granice s Hrvatskom pa dalje u Europu, gdje već tko sanja, gdje ima obitelj, gdje može dobiti posao. Ljudi su ovdje došli od svugdje – Iran, Pakistan, Afganistan – izgovaraju najčešće. Kiša je neumorna, u rukama im boce vode i energetska pića, a oči izgledaju kao konj kojeg su predugo tjerali na juriš – ne sjaje se, nego gore. "Malo nam je grad živnuo. Neka ih, i mi smo bili izbjeglice", komentiraju gosti u lokalnom kafiću.

Palestinski dnevnici: živjeti ili propasti zajedno

Foto: Lidija Čulo
Na šabat nema cigareta, naslikavanja, moderne tehnologije i automobila, a posjetioci trebaju biti pristojno odjeveni. Još jedna specifičnost zajednice Mea Sharim jest izrazit anticionizam i nepriznavanje židovskog prava na državu do ponovnog dolaska Mesije. Na trenutke se činilo kao da su svi glasniji od jeruzalemskih starosjedioca. Turisti i stranci smaraju kozmičkim pričama o energiji, karmi i transcedentnom – kažu da je to potpuno legitiman fenomen zvan ''jeruzalemski sindrom''. "Arapi i Židovi zaslužuju jedni druge", progunđao je Abu, "oboje žive u iluzijama i nijedno neće ustuknuti".

Još jedan mrtav Palestinac

Foto: Yasser Fathi
Crni dim iznad Gaze, ubijenih 60 i ranjenih više od 2200 Palestinaca, nije zaustavilo slavlje i razmjenu poljubaca pri otvaranju američkog veleposlanstva u Jeruzalemu. "Naša najveća nada jest mir", rekao je Trump u videoporuci, dok su metci i suzavci letjeli na prosvjednike "naoružane" praćkama i teniskim reketima. Slika i prilika svijeta u kojem živimo - asimetrije, amnezije, licemjerja, nehumanosti.

Palestinski dnevnici: sutra ćemo voljeti život

Foto: Lidija Čulo
Vidjela sam ga na slikama nebrojeno puta, znala mu dimenzije na papiru. No, tek kad sam idućeg jutra stala pred osam metara visok ''zid apartheida'', kako ga Palestinci nazivaju, osjetila sam vlastitu nebitnost spram te mase. Čak i izraelski doseljenici na Zapadnoj obali mrze zid, strahujući da će ih ostaviti s druge strane "Velikog Izraela". Ni tri minute hoda od zida stoji Jacir Palace, najveći betlehemski hotel koji s razlogom nosi svojih 5 zvjezdica i naziv palača. Ovdje se velik dio akademskih rasprava o izbjeglicama može baciti točno tamo uz zid, na neslužbeno odlagalište smeća.

Palestinski dnevnici: vojnik koji sanja bijele ljiljane

Foto: Lidija Čulo
Hebron ili al-Khalil na arapskom, palestinski je grad u kojem se izraelsko-palestinski sukob toliko krvavo prelomio da mu je priuštio titulu ''najproblematičnijeg grada'' Zapadne obale, a meni mjesto u posebnoj sobi za ispitivanje na dolasku. ''Zemlja ne pita tko tu živi'', priča mi jeruzalemski Palestinac uz šalicu arapske kave. ''Ona je bila tu prije nas i bit će tu poslije nas, pa oko čega se onda ubijamo? Kad smo već sad tu, zašto ne bismo, poput Emirata ili SAD-a, bili zajedno, pa neka se država zove Ujedinjeni arapsko-izraelski teritoriji, ili kako god''.