Više od stoljeća prošlo je od poznatih štrajkova radnica u američkoj tekstilnoj industriji. Više od stoljeća diljem svijeta se obilježava Međunarodni dan žena, 8. mart. Stoljeće kasnije, nejednakost nije nestala. O pitanjima nejednakosti, ali i prikaza žena i ženske borbe na Bliskom istoku, regiji koja je često u fokusu zbog kršenja ženskih prava, pričamo s odvjetnicama, pjesnikinjama, redateljicama, radnicama i aktivistkinjama iz Jordana, Libanona, Egipta, Palestine i Sirije - Jehan Bseiso, Hind Shoufani, Roulom Baghdadi, Fatimom Idriss i Nagwan El Ashwal.

Oko 2200 kilometara južnije od Alepa, na samom jugu Arapskog poluotoka već gotovo dvije godine vodi se građanski rat u Jemenu - sukob nešto manjih dimenzija od onoga u Siriji, koji zaokuplja gotovo svu medijsku pažnju usmjerenu prema Bliskom istoku, ali svejedno iznimno bitan. Zašto humanitarnu katastrofu u Jemenu ne vidimo u medijima, rame uz rame s onom u Siriji?

Yazan Halwani, jedan od najpoznatijih arapskih uličnih umjetnika: "Usredotočen sam na slikanje ljudi koji nas povezuju, umjesto znakova razdvajanja koji nas okružuju. Želim pokazati da ove ulice pripadaju svima nama. U svim umjetničkim disciplinama postoje određene stvari koje se još uvijek prakticiraju, iako za njih više nema potrebe. Uzmimo Libanon danas - ljudi na vlasti rade ilegalne stvari neprestano, vandalizam je opće prakticiran. Nema mi smisla raditi stvari na taj način - mnogo je opasnije pokušati stvoriti zajednički osjećaj identiteta i raditi to legalno."

Posljednjih sam mjesec dana provela u Bejrutu, a gotovo svaki od tih dana odlazila sam u Šatilu, novi/stari izbjeglički kamp. Razmišljajući kako sažeti iskustvo rada s izbjeglicama, ali i samog bivanja i druženja s ljudima u Šatili, zaključila sam kako je najiskrenije i najpoštenije iznijeti ga u fragmentima. Ono što mogu dati su ove bilješke, uhvaćeni trenutci, priče i promišljanja.

Izraelsko-francuski redatelj Eyal Sivan, gost 14. HRFF-a: Izrael je uspostavljen kao država Židova, što je čini rasističkom državom. Postoji razlika između države koja prakticira rasizam i rasističke države – u Izraelu imamo oboje. Koji je veliki problem Izraela? Problem je to što se moramo odreći nekih svojih privilegija. U pitanju je samo jedno – jesmo li spremni dijeliti moć ili ne. Čitavo vrijeme trubimo u stilu - dat ćemo prava, jednaka prava. Što to znači? Tko je taj koji daje prava? Mogu li Palestinci dati prava Izraelcima? Žene muškarcima?

Adonis, najveći arapski pjesnik današnjice i gost 22. Sa(n)jam knjige u Istri: "Rodio sam se u povijesti odgovora, i ti su odgovori religijski. U mojem je slučaju riječ o islamu, ali isto je i s kršćanstvom i judaizmom. To su religije odgovora, i to konačnih odgovora. Ti odgovori se brzo pretvaraju u zakone. Poezija je protiv svega toga. Govorim o arapskoj poeziji, ali slično je s poezijom svugdje. Arapska poezija rodila se u otporu prema religiji. Religija počiva na odgovorima, a poezija na pitanjima - bit čovjeka je u postavljanju pitanja."

Točno petnaest godina prošlo je od kada je američka vojska ušetala u Kabul. Dogodilo se to 13. studenog 2001. godine. Grad su noć prije počeli napuštati Talibani. Službeni razlozi američke invazije Afganistana bili su namjera da se uništi Al Kaida koja je bila kriva za terorističke napade 11. rujna 2001., te zbacivanje Talibana, koji su Al Kaidi osiguravali sklonište, s vlasti. Petnaest godina kasnije, rezultati američke invazije poprilično su porazni.

O situaciji u Jemenu govori Judith Brown, britanska aktivistica i humanitarna radnica, koja je pokrenula stranicu Yemen News Today, na kojoj se na dnevnoj bazi objavljuju vijesti iz Jemena na engleskom: "Situacija u Jemenu još je kompleksnija od rata u Siriji, a sve vodi daljnjoj eskalaciji."

"Ovo je moralna, a ne pozitivna nula", poruka je s prosvjeda protiv zatvaranja granica.

Sirija: Subotnje jutro donijelo je miris baruta, izgorene plastike i kože. Detonacija se začula preko cijelog grada, ali u ratnoj zoni rijetki su se osvrtali. U centru je život tekao normalno, koliko normalan može biti, za čovjeka koji je navikao na zvukove detonacija i na ruševine svuda oko sebe. Ali patetična izreka "živjeti se mora" ovdje dobiva puni smisao. Da. Živjeti se uvijek i nekako mora, valjda je usađeno u gene. Tako i u Homsu, uz Alepo, jednom od najdevastiranijih gradova u sirijskom građanskom ratu.