Članci tagirani sa: civilne žrtve rata stranica 1 od 6

Predizborna nekrofilija

Foto: Ministarstvo branitelja RH
Ratnodomovinska mitologija - raison d'être političkog mainstreama u Zagrebu i u Beogradu.

In memoriam Milan Levar (28. 8. 2000. - 28. 8. 2019.)

levar_2.jpg
Danas ulazimo u dvadesetu godišnjicu "ustrajnih nastojanja" policije i državnog odvjetništva da otkriju tko je u Gospiću 28. kolovoza 2000. godine paklenom napravom ubio Milana Levara, oficira HV-a, beskompromisnog ljudsko-pravnog aktivista i informatora Haaškog suda, čovjeka čiji su osjećaj dužnosti i poimanje ratnog prava bitno odstupali od onih koji su bili i ostali najdublje uvriježeni u Hrvatskoj vojsci, politici i policiji. Levarova sudbina usporediva je s onom Josipa Reihl-Kira. Kir je želio spriječiti zlo, a Levar ga je želio liječiti. Obojica su bili ljudi u hrvatskim uniformama, obojica su se suprotstavili dominantnoj politici, obojica su ubijeni.

Prostori (ne)slobode

Foto: Pixabay
Zakon je jasan i kada je nepravedan. Pozivanje na "naše" je nejasno i kada je pravedno.

Tako je govorio Josip Reihl-Kir

Foto: ytb-prtsc
"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti". Tako je govorio Josip Reihl-Kir, ubijen iz zasjede 1991. godine. Sjetimo li ga se? Ako ga se sjetimo, kada i tko se sjeti? Dobio je jednu ulicu, jednu izložbu, jedan mural. Nema ga u udžbenicima povijesti. Sve bi bilo zaboravljeno, vrlo lako i vrlo brzo, da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, supruge koja nikada nije zaboravila i koja nije dopustila da se zaboravi. Devetnaest godina Jadranka Reihl-Kir uložila je da se ubojica privede pravdi. Ali možda pravda nije najbolja riječ za ono što se događa u Hrvatskoj.

Što je tu bilo – "besprijekorno"?

Foto: ytb-prtsc
Povežemo li dva kultna "poprišta" hrvatske nove mitologije, Knin i Vukovar, nije teško zapaziti jêd njezinih pronositelja što se u Istočnoj Slavoniji stvari nisu odvile isto onako kao u Lici i Dalmaciji. Nacija bi trebala slaviti i njegovati mirnu reintegraciju Vukovara, smatrati ju svojom pravom pobjedom i sramiti se događaja u Oluji i nakon nje, no zbiva se upravo suprotno. Predsjednica tako u Kninu govori o "besprijekornoj pobjedi". Ali možda je za KG-K i njezinu sljedbu "besprijekorno" upravo to što je zločina ondje bilo?

"Suosjećamo sa svim žrtvama Oluje i pamtimo"

Foto. I pl. Zajc
Centar za žene žrtve rata – ROSA, Centar za građansku hrabrost, Srpski demokratski forum, Ženska mreža Hrvatske, Žene u crnom i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije - UDIK zajednički izražavaju suosjećanje sa svim žrtvama vojno-policijske operacije Oluja. Podsjećaju javnost na ratne zločine počinjene u toj operaciji kao i na državno organizirano poricanje ovih zločina.

Zločin i kazna hrvatskog pravosuđa

lora.jpg
Ulicama hrvatskih gradova šeću neprocesuirani i neosuđeni ratni zločinci. Gmižu po uredima najviših tijela vlasti, primaju od svojih domaćina odlikovanja, počasti, državna zaposlenja i koncesije za privatne poduzetničke projekte. Imenuju ih kreatorima kulturne politike, policija i DORH čuvaju u ladicama navode o njihovim djelima. Njihov ugled proizlazi iz neiskazanog općeg uvjerenja da su zaista počinili ono u što se tek neformalno sumnja da jesu. Kada novinarski apostrofirate nekoga za koga žrtve uporno tvrde da ih je mučio, hrvatsko pravosuđe ne poduzima izvide, ne podiže optužbe, ne pokreće postupke.

Opomenik ustaškog terora

Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)
Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.

Životi(nje) koje smo zaboravili

Napuštena koza u Sunji u jesen 1991. (Foto: Dean Bertonocelj)
Kada se priča o posljednjem ratu na ovim prostorima, ali i ratovima generalno, još uvijek postoje neke posve neispričane priče i u potpunosti nepoznati akteri. To su bijesne lisice, psi lutalice, svinje i goveda koji besciljno lutaju ulicama razorenih gradova i poljima Like. To su napuštene koze ispred porazbijanih dućana u okolici Siska, masakrirani konji u ergeli Lipik, izgladnjeli medvjedi u Zoološkom vrtu u Sarajevu, četiri klokana koja su poginula u eksploziji granate u Zoološkom vrtu u Osijeku i jedna žirafa za koju tijekom evakuacije nije pronađen prijevoz pa je tamo ostala sama, i u vrtu i umrla.

Sud presudio u korist Tanje Belobrajdić - UNMK joj treba isplatiti 30 tisuća kuna

Foto: Goran Parić, Glas Slavonije
Općinski građanski sud u Zagrebu danas je presudio u slučaju u kojem Tanja Belobrajdić od nakladnika H-Altera, Udruge za nezavisnu medijsku kulturu (UNMK), traži 40 tisuća kuna za duševne boli, Sud je presudio da tužiteljici Tanji Belobrajdić UNMK treba isplatiti 30 tisuća kuna za duševne boli, te troškove parničnog postupka od 6.328 kuna, i to u roku od 15 dana. Udruga za nezavisnu medijsku kulturu žalit će se na presudu.