Prvo, moramo prestati vjerovati da ćemo u budućnosti koristiti manje električne energije nego danas. Drugo, svi obnovljivi izvori imaju manu da ovise o hirovitosti prirode. Treće, niti jedan oblik proizvodnje električne energije ne dolazi bez rizika po okoliš.

Zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja, zloupotreba i služenja državi kao financijska samoposluga, HEP je doveden u stanje potpune investicijske impotentnosti. Kako bismo do 2020. god. trebali izgraditi 4000 MW novih izvora, privatizacija će nam se dogoditi posrednim putem. Udio stranog kapitala bit će veći, jer mi novaca nemamo.

Budućnost svjetske opskrbe ugljenom izgleda puno lošije nego što se u javnosti želi prikazati, a vrhunac svjetske proizvodnje tog energenta vjerojatno nije jako daleko. To je dobra vijest za klimu i ljudski opstanak na planetu, ali loša vijest za neoliberalne dogmatike i njihovu neodrživu ekonomiju.

Postaje sve očitije da se model geocentričnog energetskog sustava ubrzano urušava, ali snažni lobiji energetskih geocentrika, u zemljama poput Hrvatske, i dalje žele u javnosti otkloniti bilo kakvu pomisao da je središte buduće održive energetike upravo Sunce.

Putujući kroz jedan od najraznovrsnijih ekosustava Južne Amerike, Marina Kelava dospjela je iz Bolivije u Paragvaj. U Chacu se druži s menonitima, miroljubivim ljudima koji ne vjeruju u zabavu, a ponekad su se zanosili Hitlerovim idejama. U Ciudadu del Este nailazi na najveću branu na svijetu koja je nastala potapanjem sedam predivnih vodopada, čijom gradnjom je Paragvaj preventivno uništio svoje turističke potencijale.

Američke kompanije, zbog postojeće zabrane, ne posluju direktno sa iranskim naftnim izvoznicima, ali veselo kupuju tu istu naftu na roterdamskoj, tokijskoj ili nekoj drugoj burzi posredovanjem raznih brokera, ne kao "iransku", već kao "anonimnu", iz kolektivnih naftnih depoa.

SSSR je rekao da je dizajn nuklearke karakterističan za SAD i da se ništa slično ne može dogoditi njihovim nuklearkama. Černobilsku katastrofu popratile su potom identične izjave Zapada. U nastavak te priče idealno se uklapaju naši stratezi promašenih političkih i energetskih strategija...

Iz podataka o svjetskoj potrošnji energije, očigledna je tragična ovisnost naše civilizacije o neobnovljivim izvorima energije, koji imaju puno zajedničkih osobina.

Hrvatska nije među državama koje su u Bonnu pristupile IRENA-i, jer informacije koje bi se od tamo počele širiti, samo bi, prema mišljenju naših energetskih stratega, mogle nepotrebno uznemiriti javnost u trenucima kada treba nametnuti neprihvatljivu energetsku strategiju i nuklearku.

Uz Dan planeta Zemlje: Nije neka novost da Hrvatska zaostaje u nekim standardima za Europskom Unijom. Ipak, ako se prisjetimo da smo sami sebi zacrtali da u 2007. želimo platiti 1,8 posto energije iz obnovljivih izvora vjetra, Sunca, geotermalnih izvora, biomase (drvnih ostataka) i bioplina (kukuruzna silaža, stajski gnoj, klaonički otpad, otpad iz proizvodnje biogoriva…), a trenutno proizvodimo tek 0,7 posto, lako možemo zaključiti da strateški potezi naše zemlje jako odskaču od ciljeva zajednice država kojoj svakodnevno deklarativno težimo...