Osamdeset i prva je godišnjica bombardiranja Guernice, simbola neselektivnog ubijanja i masakra nad civilnim stanovništvom, kasnije tako čestog u praksi ratovanja. Stojim pred Picassovom Guernicom u Muzeju kraljice Sofije u Madridu, žamor posjetitelja naglo je utihnuo. Muk je među nama jer - stavimo samo najnoviji primjer - svega desetak dana nakon bombardiranja Sirije, gledamo u ogledalo.

U ponedjeljak popodne, 26. travnja 1937. godine, oko 16 i 30 sati oglasila su se na uzbunu crkvena zvona pitoresknog baskijskog gradića Guernice. Nitko nije mogao slutiti da će za koju minutu započeti dotad neviđeni masakr i neselektivno bombardiranje grada. Podsjećanje na osamdesetu godišnjicu Guernice kao upozorenje svima nama nužno je jer je ona postala opći, zajednički simbol početka jednog od najnehumanijih načina ratovanja. Bombardiranja užasa, neselektivna ubijanja i masakri nad civilnim stanovništvom postali su u međuvremenu dio opće prakse ratovanja.

U ponedjeljak popodne, 26. travnja 1937. godine, oko 16 i 30 sati oglasila su se na uzbunu crkvena zvona pitoresknog baskijskog gradića Guernice. Nitko nije mogao slutiti da će za koju minutu započeti dotad neviđeni masakr i neselektivno bombardiranje grada. Podsjećanje na osamdesetu godišnjicu Guernice kao upozorenje svima nama nužno je jer je ona postala opći, zajednički simbol početka jednog od najnehumanijih načina ratovanja. Bombardiranja užasa, neselektivna ubijanja i masakri nad civilnim stanovništvom postali su u međuvremenu dio opće prakse ratovanja.