Porezna "reforma" i neprilike Plenkovića s Mostom - pokloniti se ili ponton ukloniti.

Izvisio "Haso", ali što ćemo s njegovim svojevrsnim alter egom - Pavom Barišićem?

Očekuje se da će Hrvatska imati stabilnu Vladu i Sabor. Imamo li ideju što nam se sprema?

Andrej Plenković obećava da će se riješiti ekstremizma u stranci, ali nema reformski kapacitet Ive Sanadera koji si je mogao dozvoliti otvoreni okršaj s novoustašama u HDZ-u i šire, čak napraviti i neke početne korake u političkoj modernizaciji zemlje. Plenković će se ograničiti samo na to da počisti vrhove državne vlasti od ustašonostalgičara, ali to ni izdaleka nije dovoljno.

Uhljebnički poriv u hrvatskoj politici jači je od svijesti, savjesti i ideologije. Novom šefu starog HDZ-a, logično, ne pada nakraj pameti platiti karamarkovsku mostarinu za pošto-poto koaliciju s Božom Petrovom, političkim egzekutorom njegova prethodnika, pa će ovaj tjedan i možda kusur vremena pokazati je li se Mostov vođa spustio s oblaka.

Prema neslužbenim rezultatima, HDZ i partneri su na prijevremenim parlamentarnim izborima osvojili 61 mandat, Narodna koalicija 54, Most 13 mandata, Živi zid osam, IDS/PGS/RI tri mandata, Bandić Milan 365 dva mandata, dok su po jedan mandat osvojili HDSSB i Nezavisna lista Željko Glasnović (dijaspora).

Iako HDZ i SDP ovu mogućnost još uvijek niječu, čini se da si ipak za nju nastoje ostaviti prostor. Ovakva bi se opcija eventualno mogla početi promišljati samo uz pretpostavku da s drugim akterima/strankama koalicija bude doista nemoguća. Takav korak nužno bi zahtijevao i mnogo dalekosežnije promjene - a prije svega, odmak od koncipiranja svoje cjelokupne platforme na mobilizaciji dubinskih simboličko-ideoloških raskola.

Ima li izgleda da će se moderna demokršćanska Europa desnog centra naseliti u HDZ?

Ako Plenković bude upotrijebljen samo kao jednokratni džoker kojeg će HDZ-ova desnica iskoristiti da se spasi, a onda ga i marionetizirati da se održi, to će biti loše, dugoročno i porazno. Bila bi to instrumentalizacija umjerene desne struje od strane radikalne. Slično se dogodilo i s Brexitom.

Baklje na terenu i prekid utakmice na Europskom nogometnom prvenstvu izazvale su neviđenu histeriju u državi. Društvo, koje je deprivirano u svakom smislu odredilo je u suglasju s političkim elitama da su nogomet i sudjelovanje nogometne reprezentacije na Euru prioritet. Dok masa raspravlja o velikoj tragediji i sramoti koja je zadesila hrvatski narod tog kobnog dana 17. lipnja, država se raspada. Donosimo listu problema čije rješavanje bi ipak trebalo biti važnije od sudjelovanja na Euru.