Članci tagirani sa: metal stranica 1 od 1

Blek fašizam

Foto: ytb-prtsc
Pozivanje na fašizam vezuje se uz vrlo konkretne zločine, ono nije apstrakcija, ne može biti tek "igranje s različitim filozofijama", izolirano od utjecaja na društvo. Ako išta, slavljenje fašizma velik je kukavičluk i poraz, kako ljudskosti, tako i kreativne imaginacije. U tom smislu, značajan je dio black metala i dalje regresivna umjetnička forma. "Bendovi koketiraju s fašističkim vizualima i onda plaču kad ih netko nazove fašistima. Buuu-huuu. Ne želiš da te zovu nacistom? Onda se ne ponašaj kao nacist", govori nam Thomas R., austrijski vizualni umjetnik, koji je posljednja tri desetljeća surađivao s brojnim bendovima na sceni.

Nije metal dogma, metal je ča

Foto: Kristijan Vučković
"Ja sam metalac, ali imam problema s metalcima koji ne dozvoljavaju promjene. Naša krilatica je od početaka bila Smrt ozbiljnom metalu. To je više u smislu – možemo propitivati metal, nije metal dogma. U glazbi se treba i uživati. Volim doći na bend koji se smije dok svira. Metalci kao da se toga srame, uzimaju to kao znak neozbiljnosti. Postoji isforsirani gard opakosti koji je nama nepotreban”, priča Armageljon Espaljon iz Po' Metra Crijeva, benda koji na hrvatsku scenu pionirski donosi ča metal. Bitno im je reagirati i na fašizaciju, pa tako na novom albumu pjevaju - Vrnuli su se Partizani.

Scena je takva kakvu ju sami napravimo

Foto: I.P.
U garažama na križanju Držićeve i Vukovarske probe održava zagrebačka hardcore četvorka Ponor – Lana, Dinko, Jakić i Slobić. Tu smo da popričamo o novom albumu Prah i pepeo, životu, šovinizmu i panku, lošim filmovima i milozvučnosti vrištećeg materinjeg jezika. "Nasilje na gigovima me smara. Muzika koju sviramo je možda agresivna, ali to ne znači da takva mora biti i publika", kaže Slobić. "Nikad neću zaboraviti situaciju kad smo došli na koncert gdje su se drugi članovi bendova pozdravili sa svim dečkima, osim sa mnom, jer me nitko nije doživljavao kao članicu benda", priča Lana.

Metalom protiv optimizma

Foto: Eyehategod
U metalu nema optimizma, ali ima nečega puno boljeg – katarze i istinske nade. Isprazne filozofije pozitivnosti i optimizma itekako služe svojoj svrsi u kapitalističkom svijetu, oko njih cvjetaju čitave industrije koje sve svode na pitanje osobne voljnosti, a svaki bijes, kolektivno zalaganje i pokušaj mijenjanja društva kategoriziraju kao gubitak vremena. Pritom nitko nije zapravo sretan, ali svi se uče izgledati i projicirati sreću.

Metalom protiv optimizma

Foto: Eyehategod
U metalu nema optimizma, ali ima nečega puno boljeg – katarze i istinske nade. Isprazne filozofije pozitivnosti i optimizma itekako služe svojoj svrsi u kapitalističkom svijetu, oko njih cvjetaju čitave industrije koje sve svode na pitanje osobne voljnosti, a svaki bijes, kolektivno zalaganje i pokušaj mijenjanja društva kategoriziraju kao gubitak vremena. Pritom nitko nije zapravo sretan, ali svi se uče izgledati i projicirati sreću.

Metalom protiv optimizma

Foto: Eyehategod
U metalu nema optimizma, ali ima nečega puno boljeg – katarze i istinske nade. Isprazne filozofije pozitivnosti i optimizma itekako služe svojoj svrsi u kapitalističkom svijetu, oko njih cvjetaju čitave industrije koje sve svode na pitanje osobne voljnosti, a svaki bijes, kolektivno zalaganje i pokušaj mijenjanja društva kategoriziraju kao gubitak vremena. Pritom nitko nije zapravo sretan, ali svi se uče izgledati i projicirati sreću.