Josip Kregar, kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, u razgovoru za H-alter: Puno putujem, i slažem se s time da Zagreb nije ni bijeli, ni moderan, ni europski grad, ni grad kulture, znanosti ili pak proizvodnje i industrije. Zagreb je prvenstveno administrativno središte, loše upravljano i održavano. Za svakoga tko sumnja, predlažem da posjeti Tallin, Budimpeštu, Prag, Rigu, Krakow, Bratislavu, istočni dio Berlina, pa čak i Podgoricu.

"Mutna" se crpi direktno s netaknutog vrela prevare, a svoju jedinstvenu mutnoću duguje uravnoteženom odnosu sastojaka: političke korupcije, građevinskih muljaža, zloupotrebe gradskog novca, izigravanja institucija i procedura, suludih gradskih projekata, bahatog ponašanja i ostalih mutnih tvari.

Kakav je krajnji domet pisma kojeg je grupa intelektualaca, predvođenih Denisom Kuljišem i Draženom Lalićem, uputila SDP-ovu predsjedniku Zoranu Milanoviću: U sezoni kiselih krastavaca, kad se ništa važnoga ne događa pa stvari treba izmišljati, započeo je lov na glave intelektualaca, aktivista i aktivistica civilne scene i drugih odgovornih javnih osoba. Stvarno je zanimljivo kako se dečki iz konkurentskih medijskih korporacija, naizgled na smrt zavađenih, na kraju, uvijek nekako interesno spregnu.

Drage sugrađanke i sugrađani, dignite svoj glas i prekinite taj krug nasilja. Jedini način da se to postigne je djelatna politička akcija. Treba izvršiti pritisak preko sindikata i civilnih udruga, i smijeniti Gradsku skupštinu, poglavarstvo i gradonačelnika samog, te raspisati nove lokalne izbore. Dok nas vladari ovoga grada još nisu totalno pregazili.

Jedna poznata šala pripovijeda nam slijedeće: na Staljinovoj skupštini netko kihne, a on upita: tko je kihnuo? Nitko ne kaže, pa on naredi da se strijelja prvi red. Tako to i naprave, pa ponovno pita: tko je kihnuo? Nitko ne kaže, a on naredi da se strijelja drugi red. To i naprave, pa ponovno pita: tko je kihnuo? A taj koji je kihnuo, da spasi druge, digne ruku i kaže: ja sam kihnuo, a Staljin: nazdravlje. Milan Bandić koristi istu taktiku.

Bandićev kapitalizam bez kapitalizma i demokracije: apsolutna vlast sa socijaldemokratskom legitimacijom nudi privid jednog u biti korporativističkog modela kapitalizma bez kapitalizma, s prosvijećenim patrijarhom na čelu. Dok mu mnogi zadovoljni svojim sitnim ćarom jedu iz usta, krupni kapital sumnjivog porijekla, na netransparentan način, okupira sve resurse.

Milan Bandić puno priča, dok bicikl uglavnom šuti. Milana Bandića je teško maknuti, dok se to za bicikl ne bi moglo reći. Milan Bandić promovira vožnju biciklima, a istodobno s ulica i trgova uklanja parkirališta za bicikle. Bicikl nije licemjeran, što se za Milana Bandića ne bi moglo reći. Što je zajedničko Bandiću i biciklu? - Osim slova B - baš ništa.

Ni vandali niti urbana gerila nisu preljepili te plakate, preljepili smo ih mi, nezadovoljni građani i građanke grada Zagreba. Tražimo jasnu proceduru javnog upravljanja i jasne kriteriji dodjele gradskih prostora i financijskih sredstava...

Najveći nagradni fond, hotel s pet zvjezdica, policijska pratnja za sportašice, 800 policajaca u osiguranju utrke... Naravno da sportašicama ne treba sva ta megalomanija, ali daje razlog Milanu Bandiću i kompaniji da se smješkaju pred kamerama i ubiru političke bodove.