Iz nametnute dinamike diskursa hrabrosti i kukavičluka proizilazi da su dezerteri, u vrijeme nacije, krajnje izdajice i kukavice. Za nacionalizme, veće izdaje nema, niti postoje izgovori za ovakav čin. Zaboravljamo pritom 'neugodnosti' - da je Prvi svjetski rat završio pobunama na ulicama, a ne na frontu. Zaboravljamo mornare u Kielu koji odbijaju naredbu za samoubilački napad na britanske brodove i marširaju kroz grad uz štrajkujuće lučke radnike. A zaboravljamo i Vladimira Živkovića, koji okreće tenk s hrvatske granice, i vozi ga nazad u Beograd, gdje se parkira pred Skupštinu.

Mala zemlja za veliki, svjetski pače nogomet, ali i ideološke blesavoće najniže vrste.

Nešto se promijenilo u državi Hrvatskoj i to bi moglo biti dobro.

Nacionalna identifikacija, koja je razumljivo jaka u trenutku kada je Hrvatska došla do finala Svjetskog prvenstva, jednostavno kod nekih izaziva odbojnost. No, ljevica se tako stavlja u poziciju naspram naroda koji se snažno identificira s nacijom u trenutku nogometne euforije, uglavnom ne primjećujući i ne adresirajući sve neuralgije nacionalne identifikacije. Animozitete na ljevici da se ljudi identificiraju s nacionalnom reprezentacijom možda treba razumjeti, ali ne primijetiti da se narod identificira (upravo) i na način ponosa u kojem ima i anti-imperijalističkog duha predstavlja tešku kratkovidnost ljevice.

Milojko Pantić, ugledni sportski komentator: "Enormni kapital koji se vrti u nogometu i oko nogometa, razlog je neviđene korupcije i po vertikali i po horizontali, od vrha do dna. Srpskim nogometom, a manje-više slično je i u ostalim bivšim jugoslovenskim republikama, vlada sprega kvazi-menadžera, političara i mafije. U svim bivšim jugoslovenskim republikama osim Crne Gore i odskora Makedonije, na delu je vlastodržačko besčašće kvazi-nacionalista i lažnih patriota. Oni ne dozvoljavaju da se države modernizuju, da se uspostavi vladavina prava i zakona, a ne izabranih ljudi."

Primiti gosta u svoj dom, pa mu zviždati, dobacivati pogrde, vrijeđati i ponižavati ga - kao što je srbijanska muška rukometna vrsta "ugošćena" i šovinistički izvrijeđana u splitskoj Spaladium Areni na početku Europskog rukometnog prvenstva - primitivizam je koji nema blage veze s elementarnim kućnim odgojem i civiliziranim ponašanjem. Vrijeđanje rukometaša iz Srbije i govor mržnje na tribini predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, po dobroj staroj navici, opisuje kao "predivnu, domoljubnu" atmosferu.

Kako bi trebalo definirati to što nazivamo hrvatskim jezikom? H-Alter je anketirao stručnjake za jezik i profesionalce koji se njime osviješteno koriste: Snježana Kordić, Mate Kapović, Inoslav Bešker, Milorad Pupovac, Petra Mrduljaš Doležal i Željko Jozić "pali" su na pitanju iz radne bilježnice za peti razred osnovne škole. Osnovnoškolce, ionako preko svake razumne mjere pretrpane "gradivom", trebalo bi barem spasiti od štrebanja nedomišljenih i neistinitih "definicija".

Na stranu revitalizacija ustaškog nasljeđa, u puno širem potezu u sferi građanske pristojnosti, zbiva se revitalizacija sluganskog mentaliteta. Ekonomski liberalizam koji se u Hrvatskoj razmahao cilja zatrti svaki oblik emancipacijskog projekta i uistinu ima potencijala u konačnici fiksirati Hrvatsku ne samo na geografski već i političko - ekonomski rub Europe.

Mate Kapović, izvanredni profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu: "Nema puno smisla prosuđivati koji je dijalekt više ili manje hrvatski – jezik općenito dosta slabo korespondira s nacionalističkim idejama. Sasvim je sigurno da se nacionalistima ne sviđa ili im se ne bi svidjelo kad bi znali to što kajkavski očito ima dosta poveznica sa slovenskim, to što Vukovarci Hrvati izvorno govore štokavski dijalekt koji zovemo šumadijsko-vojvođanski ili to što govori na dubrovačkom području imaju izoglose koje ih vežu s crnogorskim govorima."

Revitalizirana desnica kao redovnu kosku ponovno je u arenu bacila Trg maršala Tita.