Članci tagirani sa: nogomet stranica 1 od 4

Kad su (alžirski) nogometaši bili pobunjenici

o_rachid_mekhloufi_facebook_702x336_copy72698.jpg
Alžir je nedavno osvojio Afrički kup nacija, slavilo se diljem Francuske. Mogli smo čitati kako su "regularni" Francuzi zgroženi "divljanjem" Alžiraca. Nogomet tako odaje paradoksalnost zemlje koja još živi na račun kolonijalizma, ali i dalje kreira narativ o inferiornosti i "divljaštvu" "drugih". Prilika je za izvući iz zaborava nogometnu reprezentaciju FLN-a, čija priča počinje prije 60 godina. Alžirski nogometaši, među njima zvijezde francuskog nogometa - Bouchouk, Kermali, Mekloufi i Arribi - napustili su Francusku, prekinuli uspješne karijere kako bi nogometom pozivali na oslobođenje i otpor.

Loš pjevač, dobar drug Zanetti

ivanaperic_copy97010.jpg
Svestrani igrač. Dvadeset godina u jednom klubu. Rjeđe je mijenjao jedino frizuru. Jednom je čak i gostovao u Indonezijskom idolu. U nebesko plavom dresu, za svoj premijerni muzički nastup odabire Piu bella cosa Erosa Ramazzotija. Javier Zanetti loš je pjevač, ali je dobar, drugačiji nogometaš. "Uvijek sam prvo htio biti čovjek, a tek onda igrač", govorio je novinarima El Tractore, Il Capitano, čovjek koji je pričao o ekonomskoj krizi i nužnosti svima dostupnog obrazovanja.

Povijesne usporednice #1

Foto: H-Alter
U prvim Povijesnim usporednicama donosimo usporedbu Nadie Comaneci i Hrvatske nogometne reprezentacije 2018.

Nepokoreni Mario

Foto: Mario Balotelli (Instagram)
Visokofoteljaši nogometne industrije htjeli bi nas uvjeriti da je Mario Balotelli glup, nezreo i nedorastao, čovjek koji ne zna iskoristiti svoj talent. Ali Balotelli nije glup, nego nije pokoran. I tu je sav problem koji industrija ima s njim. On ne mitologizira nogomet, ne prodaje priču o beskrajnoj ljubavi za svoj posao. Naravno, igranje nogometa mu nije mrsko, ali ne da mu se bezglavo verati stepenicama kapitalističke pohlepe. Balotelli radije ode doma i skače na trampolinu.

Obvezatna lektira 2018

Foto: Pixabay
U H-Alterovoj rubrici Obvezatna lektira i ove smo godine preporučivali/e tekstove iz drugih medija koji su nam bili bitni i koje smo voljeli čitati. Za kraj godine, donosimo vam i presjek tih tekstova. Od ideje o svijetu bez granica kamerunskog filozofa Achillea Mbembea, analize nogometne industrije koju je napisao Eric Cantona, razmatranja o bitocoinu Tomislava Medaka, do razgovora o lošoj hrvatskoj stambenoj politici s arhitekticom Ivom Marčetić i intervjua s porno glumicom Stoyom o stanju i promjenama u industriji pornografije - pročitajte, podsjetite se.

Thompson, Croatia über alles

Foto: ytb prtscr
Mala zemlja za veliki, svjetski pače nogomet, ali i ideološke blesavoće najniže vrste.

Test promjene

foto:ytb prtscr
Nešto se promijenilo u državi Hrvatskoj i to bi moglo biti dobro.

Ljevica, nacija i nogomet

Foto: ytb-prtsc
Nacionalna identifikacija, koja je razumljivo jaka u trenutku kada je Hrvatska došla do finala Svjetskog prvenstva, jednostavno kod nekih izaziva odbojnost. No, ljevica se tako stavlja u poziciju naspram naroda koji se snažno identificira s nacijom u trenutku nogometne euforije, uglavnom ne primjećujući i ne adresirajući sve neuralgije nacionalne identifikacije. Animozitete na ljevici da se ljudi identificiraju s nacionalnom reprezentacijom možda treba razumjeti, ali ne primijetiti da se narod identificira (upravo) i na način ponosa u kojem ima i anti-imperijalističkog duha predstavlja tešku kratkovidnost ljevice.

Čovjek kao Thuram

Foto: ytb prtscr
Uoči finala Svjetskog nogometnog prvenstva, želim pričati o Lilianu Thuramu, Francuzu koji je prije dvadeset godina zabio dva presudna gola, koja su Hrvatsku razdvojila od finala. Dok čekam na jednu bijednu gestu solidarnosti nekog nogometaša za vrijeme ovog prvenstva, koje prati čitav svijet, nema mi druge nego prisjetiti se njega, koji je ostao nešto kao posljednji romantik nogometa, u kontekstu sportaša i borca za društvenu pravdu.