Žalosno je da se tzv. europska država RH ne zna nositi sa svojom prošlošću.

Multimedijalna umjetnička platforma Bacači sjenki 13. kolovoza nastupa u Bitoli na međunarodnom festivalu AKTO, sa svojom novom predstavom – Bitka na Neretvi.

Nakon dužeg perioda prešućivanja događaja, ovogodišnje obilježavanje jubilarne sedamdesete godišnjice oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu imalo je sadržajnu i vremensku širinu, trajalo je nekoliko dana, sastojalo se od više različitih manifestacija, što je pozitivan iskorak, a pojedini segmenti proslave odjeknuli su i daleko izvan granica Srbije.

Tito i antifašisti su danas na margini, ali to im nije prvi put, ondje su bili i kada su krenuli u NOB kao šačica istinskih patriota i revolucionarnih idealista. I zato im je bolje biti i skrajnut na marginu nego da ih se gura u hrvatsko-bratstvujući zagrljaj s onima s kojima nisu htjeli imati ništa. U to sveto ništa ni danas nitko nije ovlašten dirati.

Kada govorimo o Kristovoj partizanskoj kvaliteti, poglavito na našim balkanskim područjima, potrebno je prije svega libiti se svih onih šturih povijesnih tumačenja uz koje smo neumorno odrastali, jer u takvom kontekstu pridjev "partizanski" nipošto generalno ne može biti uzet kao vrlina.

Šezdeset i devet godina nakon ustaškog pokolja šesnaestero talaca, ilegalaca i partizana, u zagrebačkoj Dubravi, hrvatska država jača je no ikad. Ipak, sada više nije na usluzi svojim građanima, već korporacijama. Postoji li ikava veza između zločina iz 1943. i naše današnje društvene situacije?

Jedan datum koji je desetljećima bio važan, a mjesto Srb u južnoj Lici po njemu poznato, posve je potisnut, piše povjesničar Tvrtko Jakovina

Da, jedno jutro smo se probudili bez jučerašnjeg kulturnog konteksta i sve što smo godinama učili da je lijepo, poželjno, postalo je ružno i neprijateljsko. Ta potreba za eliminacijom svega prošlog i izgrađivanjem nove platforme, na posve novim ili pretkomunističkim vrijednostima, možda je značila trenutnu amneziju