Novi Zakon o zapošljavanju učenika i studenata donosi neke promjene koje bi mogle biti pozitivne ako se budu primjenjivale, u smislu da preciznije nego sada definira mehanizme zaštite studenata te propisuje jasnije obaveze posrednicima i poslodavcima. No, iz njega se ipak može iščitati da će glavne probleme – prekarni studentski život i zamjenu ugovora o radu studentskim ugovorima – samo potencirati i zapravo studentski status približiti radničkom statusu.

Radnice i radnici drvne tvrtke Lipovljani Lignum d.o.o. u štrajku su jer traže povećanje plaće i ograničavanje rada na određeno vrijeme na maksimalno razdoblje od jedne godine. Za sutra u 18 sati organiziran je skup podrške radnicima ispred tvornice na koji se pozivaju svi stanovnici Lipovljana i okolnih mjesta i gradova (pr. Kutina, Novska).

Zašto više od 65 posto studenata radi, koji su glavni problemi studentskog rada i kako studenti percipiraju čitavu problematiku pogledajte u Otporniku.

Sociolog Srećko Mihailović: "Zašto od novinara tražimo ono što ne tražimo od nas samih?"

Održan okrugli stol o problematici agencijskog rada kao oblika prekarnog radnog odnosa.

Nije problem samo pojava nekakvog otuđenog Homo Administrativusa, već u kolikoj meri je “ljudskost” administrativno regulisana i zarad kojih ciljeva je regulisana baš tako kako je regulisana. Počev od prekarnih radnika i gastarbajtera do izbeglica koje su nakon “ukidanja” istočnobalkanske rute sada listom ilegalne, pa sve do radnika koji rade u takozvanim “slobodnim zonama”. Za globalni prekarijat ne-pripadanje postaje osnovni (i jedini) oblik postojanja.

Što o prekarnom radu i svojoj svakodnevnici govore Darko, Jana i Zrinka pogledajte u video prilogu udruge BRID - Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju.

Društvo znanja ne može biti tek puki političko-gospodarski i tržišno-kapitalistički label, samodopadljiv brand, iliti logotip.O njemu možemo govoriti kada mislimo na društvo slobodno mislećih, prosvijećenih i argumentacijsko-kritički orijentiranih i obrazovanih ljudi koji znaju misliti svojom glavom i koji su uz to dovoljno hrabri i voljni da svoje stavove javno, jasno i glasno, artikuliraju. Još uvijek smo dovoljno brojni da stvaramo paralelna društva znanja koja su pozicionirana s onu stranu pobjednički samoproklamirane tržišno-kapitalističke matrice.