Članci tagirani sa: rat stranica 1 od 4

Najopasnija zemlja za novinare - u Afganistanu lani ubijeno 17 novinara

Foto: Pixabay
Afganistan je osvojio nezavidnu titulu najopasnije zemlje za novinare, jer je lani ondje poginulo 17 novinara i medijskih radnika. Dokumentiran je i 121 slučaj nasilja nad novinarima i novinarkama, a s radom su, iz različitih razloga, lani prestale 34 medijske organizacije.

Privid primirja, svevid rata

Foto: Ehab Zawati, MSF
U Švedskoj je 14. prosinca potpisano krhko primirje između dvije glavne sukobljene strane u Jemenu, a ubrzo nakon stigle su vijesti o novim sukobima. Mlitavi "sporazumi" i igrokazi europskog mirotvorstva neće ništa promijeniti u Jemenu. Britanske vojne kompanije uprihodile su više milijardi dolara prodajući oružje stranama u ovom ratu, a zarađivale su i njemačka i španjolska vlada. Katastrofa u Jemenu od čovjeka je stvorena i održavana, ne radi se o "čudesnom udesu" van ljudske kontrole.

Mitingaški zec

Foto: Wikimedia
Politikantska manipulacija u Vukovaru - važne samo 'naše' žrtve, 'njihove' bagatelizirati.

Kako su opanci, a ne puške, spasili svijet

Foto: Pixabay
Iz nametnute dinamike diskursa hrabrosti i kukavičluka proizilazi da su dezerteri, u vrijeme nacije, krajnje izdajice i kukavice. Za nacionalizme, veće izdaje nema, niti postoje izgovori za ovakav čin. Zaboravljamo pritom 'neugodnosti' - da je Prvi svjetski rat završio pobunama na ulicama, a ne na frontu. Zaboravljamo mornare u Kielu koji odbijaju naredbu za samoubilački napad na britanske brodove i marširaju kroz grad uz štrajkujuće lučke radnike. A zaboravljamo i Vladimira Živkovića, koji okreće tenk s hrvatske granice, i vozi ga nazad u Beograd, gdje se parkira pred Skupštinu.

Previše tihi, premalo hrabri

Foto: Pixabay
Sretan vam Međunarodni dan mira, 21. rujna/ septembra. Ima li smisla čestitati ga? Danas ćemo pobjeći, od razmišljanja, od sebe, od "ružnih stvari", od rata, jedni od drugih. Kako bijeg nikada nije nešto uzvišeno i divno, tako ćemo ga i mi zapakirati. Savršen je dan za simbole mira, maslinove grančice, smiješak na licu, ispruženu ruku kao formu, a ne sadržaj, pjesmu koja je prigodna, a nije uznemirujuća.

Teret povijesti

Foto: Vice Tomasović
Gildo Bavčević o radu 'Otkucaji' za Virtualni muzej Dotrščina: "Kolektivna memorija otvara kanal emocije, a politika pamćenja dolazi kroz polje odgovornosti. Ovdje se u tom smislu prepliće osobno i javno, ono što pripada svima nama i što nam je ostavljeno u nasljeđe, pa tako i meni kao pojedincu. Preuzimanje odgovornosti neophodan je segment umjetničkog djelovanja."

Čuvar pčela iz Sinjara

Foto: ytb prtsc
Abdullah Shrem je čovjek iz planina Sinjar, na sjeveru Iraka. Na tom je području više od tri tisuće ljudi, uglavnom muškaraca i starijih, pogubljeno i bačeno u masovne grobnice, a više od šest tisuća žena je oteto i prodano u (seksualno) roblje. "Prije dolaska Daeša, Abdullah je bio sretan uzgajivač pčela, brinuo se za dva sina i dvije kćeri te stotine pčela. Nije ni slutio da će jednoga dana riskirati sve spašavajući ljude. Do sada je spasio više od 350 ljudi", priča nam Dunya Mikhail, iračka pjesnikinja i novinarka, autorica knjige Čuvar pčela iz Sinjara.

Apokalipsa danas, Jemen

Foto: Rawan Shaif
Sukobi u Jemenu ne jenjavaju, razmjeri uništenja neviđeni su u ovim vremenima. Više od osam milijuna ljudi na rubu je izgladnjivanja, trećina populacije zemlje. UN procjenjuje da će u toj situaciji do kraja godine, ako se rat nastavi, biti više od polovice stanovništva. Rat otežava pristup čistoj vodi, što je dovelo do najgoreg izbijanja kolere u modernoj povijesti. Tek uspostavljeni MSF-ov centar za liječenje kolere uništen je u zračnim napadima. Lani je od ekstremne gladi I bolesti svaki dan u prosjeku umrlo 130 djece, navode najnoviji izvještaji o ovoj, od čovjeka stvorenoj apokalipsi.

Ljudi govore, a istorija (se) piše

Foto: I.P.
Više od tisuću izbjeglica i migranata luta i čeka po Bihaću, u njegovim se napuštenim i oronulim zgradama sklanja, u želji da nastave preko zelenih bregova, do granice s Hrvatskom pa dalje u Europu, gdje već tko sanja, gdje ima obitelj, gdje može dobiti posao. Ljudi su ovdje došli od svugdje – Iran, Pakistan, Afganistan – izgovaraju najčešće. Kiša je neumorna, u rukama im boce vode i energetska pića, a oči izgledaju kao konj kojeg su predugo tjerali na juriš – ne sjaje se, nego gore. "Malo nam je grad živnuo. Neka ih, i mi smo bili izbjeglice", komentiraju gosti u lokalnom kafiću.