Članci tagirani sa: rat stranica 3 od 8

Tako je govorio Josip Reihl-Kir

Foto: ytb-prtsc
"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti". Tako je govorio Josip Reihl-Kir, ubijen iz zasjede 1991. godine. Sjetimo li ga se? Ako ga se sjetimo, kada i tko se sjeti? Dobio je jednu ulicu, jednu izložbu, jedan mural. Nema ga u udžbenicima povijesti. Sve bi bilo zaboravljeno, vrlo lako i vrlo brzo, da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, supruge koja nikada nije zaboravila i koja nije dopustila da se zaboravi. Devetnaest godina Jadranka Reihl-Kir uložila je da se ubojica privede pravdi. Ali možda pravda nije najbolja riječ za ono što se događa u Hrvatskoj.

Direktor i sutkinja

Foto: Pixabay
O susretu s dvoje ljudi koji su me 90-ih neočekivano podsjetili na snagu dobra u ljudima.

Što je tu bilo – "besprijekorno"?

Foto: ytb-prtsc
Povežemo li dva kultna "poprišta" hrvatske nove mitologije, Knin i Vukovar, nije teško zapaziti jêd njezinih pronositelja što se u Istočnoj Slavoniji stvari nisu odvile isto onako kao u Lici i Dalmaciji. Nacija bi trebala slaviti i njegovati mirnu reintegraciju Vukovara, smatrati ju svojom pravom pobjedom i sramiti se događaja u Oluji i nakon nje, no zbiva se upravo suprotno. Predsjednica tako u Kninu govori o "besprijekornoj pobjedi". Ali možda je za KG-K i njezinu sljedbu "besprijekorno" upravo to što je zločina ondje bilo?

"Suosjećamo sa svim žrtvama Oluje i pamtimo"

Foto. I pl. Zajc
Centar za žene žrtve rata – ROSA, Centar za građansku hrabrost, Srpski demokratski forum, Ženska mreža Hrvatske, Žene u crnom i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije - UDIK zajednički izražavaju suosjećanje sa svim žrtvama vojno-policijske operacije Oluja. Podsjećaju javnost na ratne zločine počinjene u toj operaciji kao i na državno organizirano poricanje ovih zločina.

Zanima li vas mir?

Foto: ytb-prtsc
Imaju li hrvatski mirovnjaci što ponuditi u mirovnim misijama? Nude li? Mirovni se rad u Hrvatskoj ne prepoznaje, ne cijeni, ne podržava, namjerno. On je izravna opasnost za sve što se danas prodaje kao bitno: lojalnost partiji, poslušnost, verbalna zaklinjanja Domovini i Crkvi, vještina krađe, manipuliranje osjećajima vezanim uz rat, odsustvo empatije, rabijatnost, neukost, a sve u odijelu, s kravatom.

Zločin i kazna hrvatskog pravosuđa

lora.jpg
Ulicama hrvatskih gradova šeću neprocesuirani i neosuđeni ratni zločinci. Gmižu po uredima najviših tijela vlasti, primaju od svojih domaćina odlikovanja, počasti, državna zaposlenja i koncesije za privatne poduzetničke projekte. Imenuju ih kreatorima kulturne politike, policija i DORH čuvaju u ladicama navode o njihovim djelima. Njihov ugled proizlazi iz neiskazanog općeg uvjerenja da su zaista počinili ono u što se tek neformalno sumnja da jesu. Kada novinarski apostrofirate nekoga za koga žrtve uporno tvrde da ih je mučio, hrvatsko pravosuđe ne poduzima izvide, ne podiže optužbe, ne pokreće postupke.

Kabul: Bibliobus kojim se potiče čitanje i kritičko razmišljanje djece

Foto: Charmagz (Twitter)
Dvadesetsedmogodišnja Freshta Karim osnivačica je organizacije Charmagz, koja transformira autobuse u mobilne knjižnice. Bibliobusevi voze diljem Kabula kako bi mlađi građani i građanke mogli razviti i poticati ljubav prema kritičkom mišljenju i čitanju. Djecu se potiče da prije ili poslije škole dođu u bibliobus da čitaju, igraju šah, uče i raspravljaju.

Opomenik ustaškog terora

Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)
Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.

Životi(nje) koje smo zaboravili

Napuštena koza u Sunji u jesen 1991. (Foto: Dean Bertonocelj)
Kada se priča o posljednjem ratu na ovim prostorima, ali i ratovima generalno, još uvijek postoje neke posve neispričane priče i u potpunosti nepoznati akteri. To su bijesne lisice, psi lutalice, svinje i goveda koji besciljno lutaju ulicama razorenih gradova i poljima Like. To su napuštene koze ispred porazbijanih dućana u okolici Siska, masakrirani konji u ergeli Lipik, izgladnjeli medvjedi u Zoološkom vrtu u Sarajevu, četiri klokana koja su poginula u eksploziji granate u Zoološkom vrtu u Osijeku i jedna žirafa za koju tijekom evakuacije nije pronađen prijevoz pa je tamo ostala sama, i u vrtu i umrla.

Libija: U zračnom napadu na detencijski centar za migrante poginulo 40 i ranjeno 200 ljudi

Foto: ytb-prtsc
Jutros je u zračnom napadu na detencijski centar za migrante u blizini Tripolija poginulo najmanje 40 ljudi, a još 200 je ozlijeđeno. Ovo je drugi puta da je targetiran centar za migrante u kojem boravi 600 ljudi, iako su koordinate centra poznate stranama u sukobu. "Činjenica da su koordinate ovog objekta poznate, kao što je poznato i da su civili smješteni ovdje, ukazuje na to da ovaj napad možemo smatrati ratnim zločinom", komentirala je Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet.