Arterarij, Centar za mirovne studije i Romska organizacija mladih Hrvatske otvorili su Tjedne jednakosti konferencijom za medije u Zagrebu, povodom 50. Svjetskog dan Roma, kako bi upozorili na nejednakosti i višestruku marginaliziranost Roma i Romkinja, i to u svim područjima društvenog, ekonomskog i političkog života.

Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja jer je na taj dan 1971. godine održan prvi Svjetski kongres Roma, na kojem su usvojene odluke o romskoj zastavi, himni, romskom jeziku (romani chib) i došlo je do službenog prihvaćanja naziva "Rom", što na romskom jeziku znači čovjek. Na četvrtom Svjetskom kongresu Roma održanom 1990. godine u Poljskoj, odlučeno je da se 8. travnja proglasi za Svjetski dan Roma koji će se svake godine obilježavati u cijelom svijetu.

Nadica Balog, predsjednica udruge Romsko srce: Ne slažem se s metodologijom i radom saborskog zastupnika Veljka Kajtazija, pa me se iz tih razloga isključuje. Ne očekujem puno od Nacionalnog plana za uključenje Roma. Nije poanta samo u podjeli humanitarne pomoći ljudima koji je kasnije prodaju, ili u kratkoročnim radionicama. Svako zlo je zlo, a svaki normalan čovjek osjeća se loše na samu spomen riječi nacizam. To je za nas grozota.

Segregacija romskih naselja, izostanak zdravstvene pismenosti i siromaštvo glavni su razlozi zbog kojih Romi nemaju primjeren pristup zdravstvu. Na tu je temu prošle godine provedeno istraživanje "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: zdravstvena zaštita i socijalna skrb", čiji su autori Goran Milas i Irena Martinović Klarić. S Goranom Milasom s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar razgovaramo o problemima na koje Romi nailaze u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu.

Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine: Očekujem da svako romsko naselje u idućih nekoliko godina dobije primjerenu infrastrukturu. Potres na Baniji razotkrio je kako su njihove kuće dosad izgledale. Nužno je da svaka kuća dobije struju i vodu, a o tome govori i premijer Plenković. Posebno me ljuti to što visoki dužnosnici posjećuju romska naselja bez legitimnih predstavnika romske manjine. Ako baš žele da se slikaju, molio bih ih da to ne rade u romskim naseljima.

Novo istraživanje o obrazovanju Roma ističe segregaciju romskih naselja, diskriminaciju romske djece, materijalnu deprivaciju i još niz drugih problema kao razloge zašto romska nacionalna manjina ne uspijeva kvalitetno pristupiti obrazovanju. Kako bismo dobili bolji uvid u problematiku i način kako ju početi rješavati, razgovarali smo s Dunjom Potočnik, suatoricom ovog istraživanja i sociologinjom s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Tko je kriv za to što je razorni potres koji je u utorak 29. prosinca pogodio Baniju imao tako razorne posljedice? Preko toga pitanja ne smiju prijeći ni postradali ni dobrovoljci koji danima dolaze ovdje pomažući u preživljavanju, kao niti oni koji su donirali sve što su mogli, bilo da se radi o odjeći, hrani ili novcu. Prema formuli premijera Andreja Plenkovića, kriv je potres i nitko drugi. Radi se, međutim o zamagljivanju odgovornosti vladajućih na nacionalnoj i na lokalnim razinama.

Romi u suštini imaju isti stambeni problem kao i većinsko stanovništvo, jer tržište garantira vlasništvo nad stambenim prostorom. "Romima bi pomoću javnih programa stanovanja trebalo ponuditi mogućnost da izađu iz getoiziranih naselja. Nužno je da ih se dodatno ne getoizira nego da im se omogući odlazak ako to žele. Onima koji žele ostati treba omogućiti da ostanu, ali im se kvaliteta stanovanja u naseljima mora unaprijediti", ističe arhitektica Iva Marčetić.

Hrvatska će se već od danas radikalno promijeniti: postat će socijalno svjesna i odgovorna država čiji vlastodršci brinu za opće dobro, a ne više za vlastite džepove. Premijer Plenković, koga ćemo morati trpjeti dobar dio nadolazećeg desetljeća, navući će kaput djeda Božićnjaka: pazit će da nikom od ranjivih ništa ne uzmanjka i da vlada svakome od njih pomogne kako bi se izvukao iz nesretnog položaja. Čitamo sve to u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine.

Danijela Lucić i Nikola Rašić, autori istraživanja "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo": U nastojanju da se riješi "romski" problem proizveden je još veći: problem jezičnog i kulturnog otuđenja, pa oni ostaju bez pravih uporišta za održanje grupnoga identiteta. Ako ne žele živjeti u svojim naseljima treba im pružiti mogućnost za odlazak, a ne raditi na konzerviranju, ili na promjeni postojećeg stanja mimo volje onih o čijim sudbinama se odlučuje.