Članci tagirani sa: umjetnost stranica 2 od 9

Kina koja smo izgubili

Bivše kino Partizan (Foto: V.R., Nepoznati Zagreb)
Za desetak dana kino Europa se gasi. Pokušajmo vidjeti što time gubimo, što smo već ranije izgubili i kako dalje. Studentska kina ne rade, kvartovska kina više ne postoje. Najgori ishod zatvaranja kina Europe nije otvaranje kluba za "nisku kulturu", nego rasipanje njene publike u niz izoliranih gledatelja. Kino više nije ni jedini ni najpraktičniji kanal distribucije filmova, no i dalje čini gledanje filma kolektivnim iskustvom. Gradovima trebaju prostori koji svima omogućuju jednostavan pristup kulturi i temelje se na pretpostavci da je umjetničko djelo stvar zajednice, a ne individualni komoditet.

Luda kuća performansa

SIniša Labrović, performans Pecanje, Festival Mladi levi, Ljubljana, 2018. (Foto: Nada Žgank)
Siniša Labrović: "Nije iznenadilo, ali je vrijedno zamjedbe da je najžešći u inzistiranju da se udaljim s njihovoga privatnoga vlasništva bio čuvar Neues Deutschlanda, nekad glavnoga novinskoga organa Jedinstvene socijalističke partije DDR-a. Kao što se kod nas komunistička ološ brzo prešaltala na nacionalizam i sklopila pakt s ustašama, tako su ovdje sjajno usvojili princip svete nedodirljivosti privatnoga vlasništva. Ne sliči Berlin samo Sinju jer velegradovi se lako poklapaju. Tu sam našao i kruh koji je okusa i miriše kao onaj u djetinjstvu ispod peke. Tako sam se ovdje, umjesto u budućnosti, našao u svojim Labrovićima od nekad".

Kapitalizam iznad države

Foto: Viva la Transicion
Bojan Stojčić, autor knjige Hotel Bristol: O Zidovima Sarajeva 1996. - 2019.: "Sarajevo i BiH postali su taoci opštih mjesta svog identiteta kao što su rat, Olimpijada, new primitives, sarajevski pop-rok 80ih. To ne govorim iz nostalgičnih pobuda, već iz straha da društvo koje ništa novo ne proizvodi nema nigdje drugo nego nazad. Izdvojio bih rad Viva la Transicion iz 2015., natpis na tramvaju koji je kružio gradom mjesec dana. Tramvaj je model Tatra T3, proizveden u Čehoslovačkoj 70ih, kupljen od strane Jugoslavije istih godina. Te dvije zemlje danas ne postoje, ali on i dalje kruži gradom."

Ne zatvarajte kino! Slavoj Žižek, Geraldine Chaplin, Europa Cinemas - podrška vodstvu kina Europa

Foto: I.P.
Potaknuti odlukom Grada Zagreba da se UO Zagreb Film Festival ne produži ugovor, kao i neizvjesnom sudbinom kina Europa, brojni predstavnici hrvatskih i europskih institucija te niz osoba iz javnog života uputilo je pisma podrške dosadašnjem vodstvu. To su učinili generalni direktor Mreže europskih kina Europa Cinemas, Claude-Éric Poiroux, Europska filmska akademija, Sarajevo Film Festival, Ljubljanski međunarodni fimski festival, Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača - Kino mreža, filozof Slavoj Žižek, glumica Geraldine Chaplin i mnogi drugi.

Stanje umjetničkih sloboda - čiji narativi se računaju?

saf_2019_website_1.jpg
"Nasljeđe ratnih sukoba i dalje utječe na umjetničko stvaralaštvo u Hrvatskoj, udruge branitelja pozivaju na cenzuru, a lokalni Srbi i umjetnici iz Srbije su na meti i trpe cenzuru", stoji u izvještaju za 2018. godinu međunarodne organizacije koja se bavi slobodom umjetničkog izražavanja - Freemuse.

U školskim udžbenicima nedostaje pjesnikinja

denis_cosic_foto.jpg
Pjesnik Denis Ćosić: "Kao društvo smo previše usmjereni na pričanje i sadržaj koji trebamo izreći, a premalo dozvoljavamo našim dušama da govore same za sebe i rezoniraju s drugim bliskim dušama, do toga da je tišina sveprisutni ideal koji najčešće pronalazim u prirodi. Nemojmo zaboraviti i kako u udžbenicima hrvatskog jezika za srednju školu neizmjerno nedostaje ženskih autora".

Žena ide u rat

Foto: Žena ide u rat
Islandska Žena ide u rat Benedikta Erlingssona najbolji je film netom završenog, 47. beogradskog festa. Blizu-pedesetogodišnjakinja koja, kao voditeljica zbora, duh svakodnevno krijepi vrhunskom glazbom, tjelesnu pak kondiciju podiže po otočnim vrletima, bježanjem od bjelosvjetskih militarista - korporativista, politikanata i propagandista, koji ju gebelsovski pokušavaju proglasiti terorist(ic)om dok ih, rušenjem dalekovodne strujne mreže gigantskom rudnom eksploatatoru i zagađivaču, sprečava da sasvim neometano nastave uništavati Zemlju/otok i otočane.

Za Zagreb je karakteristično ono marginalno

Foto: Sonja Tarokić
Makroorganizmi su prva pjesnička zbirka Bojana Krištofića. "Nije čudo što mi je Novi Zagreb potaknuo inspiraciju i 'natjerao me' na poetsko pisanje. Naposljetku, konačni demijurg Zagreba je Sava, rijeka koja ovdje nije nimalo glamurozna i presijeca svojevrsni 'brisani prostor' s kojim gradske vlasti već desetljećima ne znaju što bi, a divan je upravo takav kakav jest: bez ikakve 'svrhe' doli one jedine važne, koju mu daju sami građani. I sve to s minimalnom 'infrastrukturom'. Pametnim ljudima to bi trebalo nešto govoriti, a meni je poslužilo kao ishodište knjige", govori.

Reiko u tamnoj sobi dok zapadno nebo gori

Foto: Yukata Takanashi
Ima jedna žena, više šuma nego žena. Nitko joj nikada nije vidio lice. Nosi periku i naočale. Predstavlja se tuđim imenom. Pjeva. Svira sve instrumente. Tijelo joj ide ulicama Tokija, studentskim barikadama, sanatorijima, birtijama, kazalištima. Koristi znakovni jezik na koncertima. Ona je "Reiko u tamnoj sobi dok zapadno nebo gori". Ona je Doji Morita, revolucionarna kantautorica, o čijoj se smrti prošle godine doznalo iz newslettera Japanskog društva za prava autora, skladatelja i izdavača.