Članci tagirani sa: zagreb stranica 1 od 14

Kraj sestara Baković, na matineju

Foto: Wikipedia
O haiku poeziji Vladimir Devidé, matematičar i japanolog, vrsni poznavatelj i ljubitelj haiku poezije piše: "Haiku poezija rasterećena je patetike, ne poznaje cinizam, u njoj nema preuveličavanja niti umanjivanja važnosti onoga o čemu se govori. Sve je važno, bilo veliko ili malo, obično ili neobično. Sve ima svoje mjesto, svoj trenutak." Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu (opreka umjetniku ratovanja Sunu), s željom da nas usmjeri prema neciničnoj svevažnosti svakodnevice.

Priča s istočne strane

Kvatrić 80-ih (Foto: Miroslav Vajdić, Flickr)
Dok mi kroz Facebook defiliraju jata ružičastih flamingosa, dok znani i neznani jezde osamljenim plažama u zoru, noću gledaju zvijezde na mulu, ja se rastajem s Kvatrićem. Nije više stvar samo u tjeskobi bezdomnosti, naporu selidbe u gradu preskupih nekretnina, stvar je u 'osjećaju doma'. A njega sam ovdje u posljednjih pet godina stekla neprimjetno. Legnem na klupu, slušam glasove iz Zoološkog vrta i maštam o danu kad će koncept utamničenja životinja biti konačno napušten. U glavi brojim koliko mi još dana ostaje u kvartu. Što još moram upamtiti, utisnuti u memoriju, s kim se oprostiti, trebam li napraviti oproštajni tulum, hoću li ikome nedostajati.

Hlad u gradu

Hlad u Crnatkovoj, (Foto: Saša Šimpraga)
Koliko su stabla važna uvidjet ćemo onda kad krenu masovna sušenja uslijed prevelikih vrućina. Najstarije živuće zagrebačko stablo vjerojatno je petstotinjak godina stari hrast lužnjak koji raste na Livadi kišobrana u Maksimirskom perivoju. Izvan parkova, rijetka su stabla zadržala krošnje u punom rasponu, budući da se često radikalno orezuju. Suprotni primjer je platana na Trgu Francuske Republike. Njena nedirnuta krošnja ljeti servisira terasu kafića, a kroz čitavu godinu u nebopis parka upisuje raskoš. Svega jedno stablo može potpuno transformirati mjesto. Zamislimo ogromnu platanu i njenu krošnju na mjestu sata na Trgu bana Jelačića.

Samo periferija

Foto: Kino Europa
Kada kažem Kino Europa, ne mislim samo na veliku i malu kino dvoranu, i ne mislim prvenstveno na njih: pod tim ponajprije podrazumijevam baš onaj, kao usput omalovažavani, "ugostiteljski objekt" u njihovu predvorju, koji je, nit' kafić nit' kavana, i bio pravi pravcati kulturni centar. Ništa, baš ništa neće se samo od sebe promijeniti nabolje kad prođe ljeto, kad se s brojnih, više ili manje živopisnih i uspješnih filmskih, glazbenih, kazališnih i inih festivala i odmora, Purgeri vrate na svoju bezličnu periferijinu periferiju i otkriju kako ona, eto, sad više nema niti jedan jedini kulturni centar.

Ljeto u bolnici

Muzika u klinike (Foto: Centar za umjetnost i medicinu)
Usred ljeta, posljednje mjesto na kojem čovjek želi biti je bolnica. Stoga smo se u potrazi za drugačijom slikom ljeta zaputili upravo tamo. "Prije desetak godina znalo se dogoditi da po pet sati nitko ne dođe u hitnu pomoć, ali sad stiže podjednaki broj ljudi kao i tijekom ostatka godine. Vjerojatno zato što sve više ljudi ljeti ne odlazi na more nego ostaje u Zagrebu”, govori kirurginja Iva Kirac. Neočekivano nailazimo na još jednu drugačiju sliku ljeta: suprotno dominantnoj ljetnoj šemi po kojoj umjetnost služi jednima kao dio turističke ponude, a drugima kao neobavezna "hrana za dušu", ovdje je umjetnost usko vezana uz zdravlje.

Opomenik ustaškog terora

Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)
Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.

Građani dali crveni karton Bandićevom GUP-u, borba neće prestati!

Foto: I.Š.
Više stotina građana i građanki Zagreba danas je dalo crveni karton Bandićevom prijedlogu Generalnog urbanističkog plana kojim se žele oteti javne površine. Iako je GUP jučer skinut s dnevnog reda sjednice, prosvjed je održan kao jasna poruka da će se građani i dalje organizirano buniti protiv devastacije koju planira Bandić. "Zagreb nije na prodaju", "Ne idemo delati", "Nema Manhattna bez Centralnog parka", poručili su građani pred Gradskom skupštinom.

Apel svjetske mreže Urbanih istraživača INURA gradskim zastupnicima Grada Zagreba

slika_1_2_copy32085.jpg
Međunarodna mreža Urbanih istraživača INURA obratila se danas apelom zastupnicima Gradske Skupštine Grada Zagreba. U Zagrebu su imali prilike saznati detalje Izmjena i dopuna plana GUP-a, kao i za provedbu tzv. Zagreb Manhattana. Apeliraju na demokratski izabrane predstavnike svih građana da odbiju takav prijedlog GUP-a. "Mnogi bi vam gradovi zavidjeli na onome što imate - jedinstveni pojas javne zelene površine uz riječnu obalu. Ovakva vrijedna imovina postajat će sve dragocjenija kako se gradovi budu morali sve više prilagođavati rastućim rizicima koje donose klimatske promjene", stoji u pismu koje prenosimo u cijelosti.

Tko je vidio zagrebački GUP?

slika_1_2.jpg
Do početka sjednice na kojoj će se raspravljati o Izmjenama i dopunama GUP-a ostalo je deset dana, a da zapravo još nitko nije vidio kako će on na kraju izgledati. Kada bismo se oslanjali na službene informacije koje se trenutno mogu pronaći na mrežnim stranicama Grada Zagreba, ni po čemu ne bismo znali da se upravo donosi najvažniji gradski prostorni dokument. Budući da nemamo vremenski stroj poput gradonačelnika, odgovor ćemo doznati kroz desetak dana.