Hrvatska

Radnice Plavice na pauzi (Foto: Osobni arhiv obitelji Koljevina)

Smrdiš, ali barem si svoj gazda: sjećanja na tvornice ribljih konzervi Cresa i Lošinja

I kako vam je bilo u tvornici? "Bilo je prekrasno", ganuto, sa sjetom u glasu i raznježenim licem kaže gospođa koja moli da je predstavimo inicijalima, K. K. Danas živi u Lošinju, kamo je došla 1958. s Paga, s još desetak cura iz cela Stara Vas raditi u tvornici ribljih konzervi Kvarner na Malom Lošinju. Radnu snagu u tvornici s jedne su strane činile mlade, siromašne i često nepismene žene iz težačkih krajeva, a s druge – "žene s problemima". "Ostavljene" ili razvedene žene, samohrane majke, žene koje su pobjegle od muževa ili ostavile djecu. Službenica u upravi creske Plavice ispod glasa priča o tome kako su ih znali zvati i tražiti odbjegle žene.
Foto: Pixabay

Hrvatska: Oni koji odlaze

Hrvatski radnici emigriraju i dalje, a za to postoje i kratkoročni i dugoročni faktori.
Foto: Mvep.hr

Kako je MVEP eliminirao Savez gluhoslijepih

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija raspisalo je 2017. godine natječaj za udruge na temu Informiranje o EU. U ocjenjivačkom postupku Hrvatski savez gluhoslijepih Dodir dobio je 70 bodova i bio je prvi ispod "praga" za dobivanje potpore. Za dva kriterija ocijenjen je s "nula" bodova, mada propozicije predviđaju da je najniža moguća ocjena "jedan". Da su mu ta dva boda priznata, Dodir bi dobio potporu. Ali to još uvijek nije sve...
Izložba Posljednji svjedoci, Izvor: Rijeka2020.eu

Mnogo malih koraka

Aktivnosti u vremenu liječe rane, izložbe, razgovori, filmovi, umjetnost...
Ilustracija: Arhiva

Štrajk tijekom rata - pad na ispitu rodoljublja

Štrajkati nije lako nikada, a pogotovo to nije bilo ratnih godina pa ni za željezničare – krajem 1992. predsjednik Sindikata prometnika Zoran Đurić je pretučen, Darku Pavićeviću iz Sindikata infrastrukture bačen je Molotovljev koktel na automobil, a predsjednik Sindikata strojovođa Milan Krivokuća ubijen je na pragu kuće u Velikoj Gorici. Počinitelji koji su mu zadali tri udarca nožem ubojstva nikada nisu otkriveni, a razlog ubojstva još nije poznat.
Foto: Pixabay

Kultura nasilja

Nasilje oko nas nije "slučajno", nije "Izuzetak". Sustavno je, ohrabrivano, sveprisutno.
lora.jpg

Zločin i kazna hrvatskog pravosuđa

Ulicama hrvatskih gradova šeću neprocesuirani i neosuđeni ratni zločinci. Gmižu po uredima najviših tijela vlasti, primaju od svojih domaćina odlikovanja, počasti, državna zaposlenja i koncesije za privatne poduzetničke projekte. Imenuju ih kreatorima kulturne politike, policija i DORH čuvaju u ladicama navode o njihovim djelima. Njihov ugled proizlazi iz neiskazanog općeg uvjerenja da su zaista počinili ono u što se tek neformalno sumnja da jesu. Kada novinarski apostrofirate nekoga za koga žrtve uporno tvrde da ih je mučio, hrvatsko pravosuđe ne poduzima izvide, ne podiže optužbe, ne pokreće postupke.
Spomen park Dotrščina (Foto: Katarina Zlatec/Virtualni muzej Dotrščina)

Opomenik ustaškog terora

Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.