Hrvatska

Foto: Duško Kostić

Posuđivanjem alata do društvene promjene

"Ovo je avangarda ekonomije 21. stoljeća: smanjujemo otpad, stimuliramo popravljanje i stvaranje alternative potrošačkom društvu", stoji na web stranici knjižnice alata Tournevie koja djeluje u belgijskom Bruxellesu. Prva i zasad jedina Knjižnica alata u Hrvatskoj djeluje već sedam godina u Belom Manastiru, a osim ekoloških vrijednosti, promiče integraciju Roma i smanjuje društvene nejednakosti. "Ljudi često nisu u mogućnosti kupiti neki alat, a uz to im treba možda dva ili tri puta godišnje. Najbolje rješenje je da ga posude u našoj Knjižnici", ističe Duško Kostić, idejni pokretač Knjižnice.
Foto: Službene stranice Grada Zagreba

Savica kao Dubai

Projekt gradnje poslovno stambenog centra s četiri visoka tornja na Savici, predstavljen prije nekoliko godina, djelovao je toliko suludo da nitko nije ozbiljno vjerovao da bi se mogao ostvariti. Međutim, nakon šest godina tišine, pokazale su se naznake da projekt ipak kreće u realizaciju. Radi se o prostoru smještenom na ulazu u naselje Savica. Kao jedino ograničenje propisano je da se na parceli mora osigurati 10% zelenila, a sve ostalo prepušteno je vještini i mašti arhitekata. Dario Travaš svojim rješenjem je uspio na parcelu nagurati gotovo 174.000 građevinskih bruto kvadrata, a za osnovnu premisu je naveo "strategiju održivog urbanističkog zgušnjavanja".
Foto: OHL, brendkultura.com

Moj san je da živim u Beogradu ili Borovu

Prošli je mjesec objavljena monografija Borovo u štrajku: Rad u tranziciji 1987.-1991. autor(ic)a Jasne Račić, Snježane Ivčić i Svena Cveka. "Borovo nikada nije bilo samo proizvođač gume i obuće, već važan temelj društvenoga razvoja vukovarskoga kraja. Uspostava nove normalnosti u Vukovaru bio je proces oblikovan silom, kao i u slučaju mnogih drugih gradova čije iskustvo nije podržavalo nacionalne povijesti. U kolektivnoj memoriji je ostalo samo sjećanje na ekonomsku krizu, a mi smo otkrili brojke koje govore o masovnoj mobilizaciji radnika koji krajem 1980-ih žele očuvati svoja prava i način života izgrađivan desetljećima", govore nam autori.
Šubićeva (Foto: Saša Šimpraga)

Ulica je važnija od zgrade

Šubićeva može i treba postati (i) pješačka zona i to kao poveznica tri bitne točke: Kvaternikova trga, tržnice i novog bloka Badel te (jednom) pješačke Martićeve ulice. Ulica je važnija od zgrade, zapisao je američki teoretičar arhitekture Paul Goldberger. Zgrada, uostalom, postaje dijelom grada tek posredstvom ulice. Što će sve udomiti Blok Badel jednom kad nastane i zaživi ne ostavlja dvojbe oko određenog ekskluziviteta. Iako se ovdje neće raditi o klasičnom trgovačkom centru, zadaća ulice nije ništa manje važna. Ulica utoliko ima i ne samo gradotvorni, već i ogroman demokratski značaj.
Fotografije: Ivana Perić

Na bivšem Lenjinovom, iznad Tvornice

Hodajući hodnicima, osobito navečer kad se zgrada isprazni, osjeti se teret nasljeđa, sablasnost prostora. Nešto se prikriva, nešto je potisnuto. Nedostaje pamćenje zgrade, ona sadrži više nego što nam se prikazuje. Stari natpis 'Đuro Salaj' na pročelju, bista Adžije lišena konteksta, velika dvorana na petom katu s koje zgrada Ministarstva obrane izgleda majušnom... Uz veliku sreću što radim na mjestu s ovakvom povijesti, u čiji značaj i danas vjerujem, ipak me često obuzme osjećaj da prostor postoji kao relikt. Svaki dan je kao privilegija, ali istovremeno obilježen anksioznošću pred očekivanom propasti - kako mog posla, tako i zgrade, i ideje koju sadrži.
Fotografije: Lidija Čulo

Peščenica odlazi u raj

Na pitanje ''Od kud vas toliko baš na Peščenici?'' Alija odgovara: ''Ovdje nismo getoizirani. Prođi od Volovčice do mene, imaš 420 naših kuća. Ljudi pokupe naš jezik, ne šalim se! Majstor neki dan bio kod mene, ne poznajem ga. Išao s mojim sinom u školu i eno ga, priča romski kao i ja!''. Mnogo je predrasuda o Peščenici i neke su možda utemeljene. Mnogo je onih koji bi radije živjeli u hoch iluzijama, gadljivih na ono čemu ništa ljudsko nije strano. No, između države u kojoj je Kolinda predsjednica i one u kojoj je Ševa ministar obrane, dvojbe nema. Na kraju Planinske ulice u kojoj smo se unatoč svemu znali barem dobro zabavljati, grafit u inat: Pantovčak jučer, Peščenica danas.
Drvored u ulici Prisavlje. (Foto: Suzana Dobrić Žaja)

Nepokorena Savica

Kada u Berkovićevom filmu kamion preko oranica iz centra doveze obitelj na tada pustu Savicu, otac kaže: "Ovo će jednog dana biti centar grada". I nije se prevario. U šezdeset godina nekadašnje ledine i močvare postale su dio velegrada, ali ne anonimna, bezlična spavaonica, nego mali grad unutar grada, s jedinstvenim identitetom i dušom. Zajedno s našim susjedima obranili smo park već dva puta, prvi put od gradnje crkve, a drugi put od besmislenog preuređenja. Nekako smo postali naselje angažiranih, odgovornih građana koji vode brigu o prostoru u kojem žive.