Kultura

Ima nešto na tom Islandu. Nešto dobro za ljude i filmove. Snorri na Islandu uči bebe roniti. Najlakše bi bilo reći kako Snorri uči bebe roniti, no, nije to dovoljno, a možda ni točno, jer, ne radi se o ronjenju onako kako ga obično shvaćamo – svladavanju jednog stranog elementa raznim novim tehnikama i pomagalima, nego prije o nečemu sasvim suprotnom: on pomaže malima i odraslima da ne zaborave vodu. Karamesinis pak postavlja grčke tragedije u Rio de Janeiru. U notornim favelama, grčki redatelj uspijeva barem neku osnovnoškolsku djecu zainteresirati za umjetnost.

Svibanj u Beču započeo u znaku velikog jubileja – sto godina socijalističkog Crvenog Beča.

Od 2000. godine zamjećuje se globalni trend osnivanja privatnih - profitnih muzeja. Procjenjuje se da ih je preko 70% (umjetničkih) niknulo milenijskih godina. Taj trend dao je rastakanju javnosti institucije nove, nestidljive razmjere. Misija je profit, politizaciju se uokviruje prema ciljanoj tržišnoj niši. Žive od komodifikacije kulture, hrane se selfie industrijom i parazitiraju na reprezentacijskom kapitalu koji im poklanja slavno - javno - ime. Opstaju na nevoljkosti državnih legislativa da zaštite pojam muzeja. Pop-up ekonomija kaplje do novog dna, a već sada postoji Muzej pizze, Muzej sladoleda, Muzej kobasica...

Drage čitateljice i čitatelji H-Altera, odvojite minutu i riješite ovu pronicljivu anketu.

Za desetak dana kino Europa se gasi. Pokušajmo vidjeti što time gubimo, što smo već ranije izgubili i kako dalje. Studentska kina ne rade, kvartovska kina više ne postoje. Najgori ishod zatvaranja kina Europe nije otvaranje kluba za "nisku kulturu", nego rasipanje njene publike u niz izoliranih gledatelja. Kino više nije ni jedini ni najpraktičniji kanal distribucije filmova, no i dalje čini gledanje filma kolektivnim iskustvom. Gradovima trebaju prostori koji svima omogućuju jednostavan pristup kulturi i temelje se na pretpostavci da je umjetničko djelo stvar zajednice, a ne individualni komoditet.

Siniša Labrović: "Nije iznenadilo, ali je vrijedno zamjedbe da je najžešći u inzistiranju da se udaljim s njihovoga privatnoga vlasništva bio čuvar Neues Deutschlanda, nekad glavnoga novinskoga organa Jedinstvene socijalističke partije DDR-a. Kao što se kod nas komunistička ološ brzo prešaltala na nacionalizam i sklopila pakt s ustašama, tako su ovdje sjajno usvojili princip svete nedodirljivosti privatnoga vlasništva. Ne sliči Berlin samo Sinju jer velegradovi se lako poklapaju. Tu sam našao i kruh koji je okusa i miriše kao onaj u djetinjstvu ispod peke. Tako sam se ovdje, umjesto u budućnosti, našao u svojim Labrovićima od nekad".

Upravo traje javna rasprava o prijedlogu urbanističkog plana uređenja za jedan od zadnjih preostalih nedovršenih donjogradskih blokova, onaj omeđen ulicama Bornina – Erdödyjeva – Branimirova – Domagojeva, u kojem se nalazi i nekadašnja zgrada tvornice Nada Dimić, odnosno Penkala. Specifičnost ovog bloka je da se u njegovom središnjem dijelu nalazi ogromno neizgrađeno zemljište površine od gotovo 10.000 m2 prepuno potencijala, a koje je nedavno kupila građevinska tvrtka VMD Model. Ako se predloženi plan usvoji, bit će to još jedan vrijedan prostor besramno i nepovratno devastiran prekomjernom izgradnjom.

Wendersov Papa Franjo na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs - za one koji se mogu othrvati sektaško-plemenskim nazorima, idolopoklonstvu naciji ili pak (kroničnoj) bolesti cinizma.

Jučer je Lider objavio sramotnu anketu 'Štetimo li autističnoj djevojčici Greti praveći od nje ikonu?' koja, pod desničarskim perom Višnje Starešine, reducira i banalizira aktivizam Grete Thunberg, manipulira i stigmatizira psihičke poremećaje, a potencijal mladosti svodi na patronizirajuću doskočicu u stilu 'mlada si ti još'. Ovakvo anketno pitanje zapravo je izraz spoznaje nemoći, iluzorni pokušaj prisvajanja utjecaja nad Gretom, promašeni krik onih čije dopuštenje za djelovanje Greta nikad nije i neće tražiti.

Jedna od konstanti gotovo svakog grada su ulični svirači. Svog vikend svirača tako ima i zagrebačka tržnica Kvatrić, a zove se Denis Kovač. "Meni je taj osjećaj obostranog zadovoljstva važniji od novca, tako da sam nakon sviranja na raznim mjestima na kraju kao svoje omiljeno mjesto odabrao tržnicu Kvatrić. Energija tog mjesta je pozitivna, a ljudi su opušteni i često stanu, naruče pjesmu pa čak i zapjevaju sa mnom. Ponosan sam kad mi ljudi kažu 'nemojte ići' i 'vi činite ovaj grad ljepšim'", kaže Kovač.