Kultura

Gllugl je varaždinska umjetnička skupina čiji repertoar u posljednje dvije godine, na već pomalo otromboljenu gradsku scenu unosi ne samo svježinu i ambiciju novog ansambla, već i iznenađujuće visoku profesionalnu razinu izvedaba, s obzirom na mladost aktera i vrlo skromne uvjete djelovanja.

Projekt Serbia and Kosovo: Intercultural Icebreakers razvijen je i provodi se u sklopu aktivnosti Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, a posredstvom umjetnosti i kulture potiče mlade iz Srbije i Kosova u zajedničke aktivnosti koje uključuju produkciju radova. Temeljni cilj programa je doprinijeti obnovi nekadašnjih veza i stvarati nove među mladima, ali i akademskim i umjetničkim krugovima, medijima i organizacijama civilnog društva iz Beograda i Prištine i drugih gradova, kao doprinos otvaranju dijaloga i normalizaciji između dviju zemalja. O programu za H-Alter govori njegova voditeljica, Jelena Džombić iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Glumica Vesna Tominac Matačić, nositeljica predstave Ja koja imam nevinije ruke: "Pravoj umjetnosti uobičajeno i nije mjesto u mainstreamu. Ona je u svojoj suštini najčešće subverzivna jer teži istini, a istina se baš nikako ne uklapa u shemu opće prihvatljivih društvenih normi i kvalifikacija. Takvi ljudi kao Vesna Parun svugdje su u svom društvu smetnja. Svjesno je plaćala cijenu beskompromisnog traganja za istinom. Ostavila nam je u amanet nepregledno, kapitalno djelo na razini svjetske književne klasike. Samo ne znam ima li u nas dovoljno dobra da bismo je smatrali svojom."

Flockaveli je najznačajniji album evolucije trapa, Straight Outta Compton nove generacije. Album ne samo da je lansirao Waka Flocku u mainstream već nam je predstavio i Lexa Lugera u punoj formi. Većina repera na albumu bila je prepoznata na ulici ili na lokalnim scenama, bez bilo kakve mogućnosti za mainstream uspjeh. Na ovaj način Waka je zapravo progurao izrazito "ulični album" u mainstream redefinirajući gangsta rep na način koji će mnogi slijedi nakon njega.

Kada bih trebao opisati trap sa samo dvije riječi rekao bih: Gucci Mane. On je u isto vrijeme i noseći stup i feniks trap. Gucci je uzdignut jer njegov utjecaj i važnost ne počivaju samo na zvuku kojeg je stvorio, stažu na sceni i konstantnoj relevanosti, neovisno o trenutnim trendovima na hip-hop tržištu, već i upravo na tome što je personifikacija trapa.

Kritika baleta Ivica i Marica Hrvatskog narodnog kazališta Ivana Pl. Zajca u Rijeci.

U Beču je održan prvi koncert na turneji kojom Fever Ray nakon osam dugih godina promovira novi album Plunge. U patrijarhalnom društvu žena se slavi kao biće koje je lako za održavanje, koje je naučilo biti fizički i emocionalno umanjeno. Žene zatomljuju svoju glad. Zato je bitna Fever Ray koja jede kolač od čokolade i govori o prisvajanju onoga što je njeno. Zato je bitna Fever Ray koja na pozornici vrišti "i tjera me da se osjećam kao da želim previše/ želi da pristanem da je ovo dovoljno", a u pjesmi An Itch pita "jesi li ikada osjetila sestru?/zamisli: dodir nekoga tko te voli."

Čini se kako je i mladi pjesnik Marko Pavlovski pronašao inspiraciju u sudbinama "malih" ljudi, uvučenih u pakao antisemitizma. Autor nam u svojoj zbirci Izlet u Dachau, objavljenoj ove godine u nakladi Frakture tako iznosi u dva dijela intimne kontemplacije "poniženih i uvrijeđenih", zanijemjelih usta zahvaćenih u monomanijakalnom deliriju u kojemu ti demoni uju Abrahama zakopali su živog/ u dobi od pet godina (pjesma Forever young), koji su umjesto smilja/ brali Židove (pjesma Pariška ulica) i koji su autorova pradjeda dehumanizirali preimenovanjem u samo broj.

Scott Kelly još je jednom iz dna duše posijao sporoploveći i ujedajući mrak po Močvari.

Adam Ranđelović: "Svet se deli na one koji su zapevali i na one koji su ostali robovi."