Kultura

Foto: Tom Howey

Život na kraju vremena

Svijet koji stara stratišta pretvara u oltare, a iz tekovina humanizma gradi oružje.
Foto: Planetopija.hr

Tiranija mode i pobunjenički potencijal žene

Ivana Biočina, autorica knjige Tiranija mode: Naša iluzija napretka i promjene uhljebljena je u materijalnome i zato smo i dalje nezadovoljni. Osoba je danas postala kao firma, moraš imati PR za sebe, priču koju projiciraš na van, jer smo tretirani kao proizvodi koji se plasiraju na tržište koje je društvo. Moda znači prihvaćanje sustava u kojem živimo. Njome se uključujemo u igru, uzimamo uloge, i nudi nam se iluzija da se možemo penjati gore-dolje po društvenoj ljestvici i doći do cilja. Moda je oponašanje "boljeg" od sebe, želja da se postane (kao) netko time da se izgleda kao netko.
krhotine_get.jpg

Krhotine: O čemu govorimo kad govorimo o baštini

Svakodnevni jezik kojim pričamo o katedralama, dvorcima, parkovima prirode ili povijesnim gradovima sasvim se izjednačio s projektnim: govorimo o kapitalu, simboličkom, kulturnom, o ciljanim publikama, vizijama, misijama, upravljanju, a tu i tamo skromno izroni pojam zajednice koja u tom procesu stvaranja profita na baštini ima različite uloge.
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Detalji uvijek presude

Svjetski dan poezije - intervju sa Sanjom Baković, autoricom zbirke poezije Plovna mjesta. Baković: "Detalji uvijek presude. U odlukama. Izborima. Detalj otkriva svijet drugog čovjeka. Svako naše obraćanje drugom čovjeku možemo izvesti na tisuću načina. A upravo onaj jedini jedan način na koji se to dogodi presudan je za prepoznavanje i mogućnost dubokog susreta. Detalj je signal. Lakmus papir. Dobroj pjesmi ne presuđuju savršene riječi, savršena pamet, nego nešto iznutra meko i skladno. Svaka je pjesma jedno malo tijelo istine o sebi."
Foto: Subjekt kao gost

Srebrna smrt nerođenog

Osvrt na malu hermeneutiku dramskog lika Subjekt kao gost profesora Vjerana Zuppe.
Foto: Clair-obscur

Clair-obscur

Kao što se moglo i očekivati od autorice Arafa, Pandorine kutije i Putovanja prema suncu, i najnovije ostvarenje Yeşim Ustaoğlu Clair-obscur iznimno je djelo, jedno od najboljih, ako ne i najbolje prikazano na 45. festu, netom završenoj beogradskoj međunarodnoj filmskoj manifestaciji koja je i ove godine brojnim zainteresiranima omogućila da biraju u možda i previše šarolikom programu od gotovo stotinu naslova i desetak kategorija.
Foto: ytb_prtsc

Slučajna subverzivnost Hollywooda

Dodjela Oscara već je po tradiciji glamurozni događaj kojim se zatvara sezona započeta u predbožićno vrijeme nizom nominacija - period od nekoliko mjeseci u kojima je lako dobiti dojam da se više priča o filmskim nagradama nego o samim filmovima. I dok je za holivudske fanove ta večer jedna od centralnih točaka godine, ona može i za sve one koji nisu ljubitelji tvornice snova, ili barem nisu samo to, poslužiti kao dobar uvid u opće stajalište onih koji vole smatrati da su na pravoj strani.
Tamni pejzaži, Foto: Hnk.hr

Agonija i ekstaza

Donosimo kritiku baleta Tamni pejzaži/Bolero zagrebačkog HNK: Konačne bi stoga dojmove o ovoj dvodijelnoj plesnoj večeri možda najbolje sumirao poznati književni naslov: dok je njezin prvi dio u svakom pogledu agonija, drugi je dio zato – također u svakom pogledu – čista ekstaza.