Ljudska prava

Foto: Ytb-prtsc

Okreni glavu, okreni glavu

Jamal Khashoggi je ubijen, reći će nam vjerojatno, "bez odobrenja" ili "na svoju ruku".
Foto: Pixabay

Samo umišljajte!

Mislite li da je kapitalizam krajnji domet ljudske civilizacije? Promislite dobro.
Foto: A.K.

Gradimo Bek, Bek gradi nas

"Pogledajte bilo koji segment društva, od pitanja stanovanja do pitanja kulture, ide se prema tome da se svaki oblik alternative marginalizira i da u konačnici ljudi odustanu jer su im ili uskraćena sredstva za rad ili su im ukinuti programi. Kroz ovakav način rada želimo pokazati kako promjena mora dolaziti od nas samih i da možemo napraviti puno toga ako se organiziramo. Ljudi trebaju osvijestiti da postoji alternativa poput skvotiranja i da se stvari u društvu trebaju mijenjati", pojašnjava u razgovoru za H-Alter članica kolektiva Bek.
Foto: Pixabay

Previše tihi, premalo hrabri

Sretan vam Međunarodni dan mira, 21. rujna/ septembra. Ima li smisla čestitati ga? Danas ćemo pobjeći, od razmišljanja, od sebe, od "ružnih stvari", od rata, jedni od drugih. Kako bijeg nikada nije nešto uzvišeno i divno, tako ćemo ga i mi zapakirati. Savršen je dan za simbole mira, maslinove grančice, smiješak na licu, ispruženu ruku kao formu, a ne sadržaj, pjesmu koja je prigodna, a nije uznemirujuća.
Foto: Vice Tomasović

Teret povijesti

Gildo Bavčević o radu 'Otkucaji' za Virtualni muzej Dotrščina: "Kolektivna memorija otvara kanal emocije, a politika pamćenja dolazi kroz polje odgovornosti. Ovdje se u tom smislu prepliće osobno i javno, ono što pripada svima nama i što nam je ostavljeno u nasljeđe, pa tako i meni kao pojedincu. Preuzimanje odgovornosti neophodan je segment umjetničkog djelovanja."
Foto: EWB

Trumpov kalkulator

Što se uopće događalo na summitu NATO-a u Bruxellesu te na sastanku Trumpa i Putina?
foto:ytb prtscr

Test promjene

Nešto se promijenilo u državi Hrvatskoj i to bi moglo biti dobro.
Foto: I.P.

Ljudi govore, a istorija (se) piše

Više od tisuću izbjeglica i migranata luta i čeka po Bihaću, u njegovim se napuštenim i oronulim zgradama sklanja, u želji da nastave preko zelenih bregova, do granice s Hrvatskom pa dalje u Europu, gdje već tko sanja, gdje ima obitelj, gdje može dobiti posao. Ljudi su ovdje došli od svugdje – Iran, Pakistan, Afganistan – izgovaraju najčešće. Kiša je neumorna, u rukama im boce vode i energetska pića, a oči izgledaju kao konj kojeg su predugo tjerali na juriš – ne sjaje se, nego gore. "Malo nam je grad živnuo. Neka ih, i mi smo bili izbjeglice", komentiraju gosti u lokalnom kafiću.