Ljudska prava

Poskupljenje zdravstvenog osiguranja prvi je masovni državni udar na zdravlje građana.

Hrvatski je pravni poredak tijekom prvog razdoblja (1990.-ih) i tijekom drugog razdoblja (2000.-ih) tranzicije, slabo ili nikako reagirao na zatečene očite nepravde, pa čak i one koje su bile počinjene teškim povredama prava na snazi u vrijeme kada su počinjene. Do 1990. to su bili politički progoni počinjeni za komunističke vladavine, a nakon 1990. nasilne deložacije stanara iz stanova nekadašnje JNA, protuustavna imenovanja sudaca, protuzakonito stjecanje imovine tijekom pretvorbe i privatizacije i brojne druge teške povrede ljudskih prava.

U Slavonskom Brodu vlasti sustavno krše prava prisilno zadržanih izbjeglica.

Slučaj Frljić: Ozbiljna država mora na prijetnje svom građaninu ozbiljno odgovoriti.

Zagreb: U Noćnom maršu za 8. mart marširalo više od 500 ljudi.

Ženske udruge obilježile Osmi mart, u Vladi ih nitko nije želio primiti.

Zdravstvena protu-reformacija: Je li u Hrvatskoj na djelu polako ukidanje sustava istog zdravstvenog osiguranja za sve? Je li, pošto je zdravstvo jedan od stupova socijalne države, na djelu početak kraja i socijalne države? Ante Ćorušić, predsjednik HDZ-ova Odbora za zdravstvo izjavio je u jeku kampanje za parlamentarne izbore, kako je zdravstveni sustav "još uvijek socijalistički". A reći da je socijalistički nije samo opis načina njegova funkcioniranja nego i vrlo elegantan način izricanja vrijednosnog suda.

Devedesetih, dok se iz Seattlea širila tmina, "loser" kultura cvjetala, a Amerika se pretvarala u Prozac naciju, ljudi u selima zadarskog zaleđa bili su miljama daleko od poimanja depresije, bipolarnog poremećaja i svih drugih "modernih tegoba". Pa ipak, dobro se sjećam kako su u selu uvijek postojali "drugačiji" ljudi, oni koji su se naočigled borili s unutarnjim demonima, nečim teško opisivim – onime što su seoske babe redovito objašnjavale "urocima".

U Rogoznici su pod okriljem mraka osvanule prijetnje Zoranu i Vesni Pusić.

Denis, dječak s posebnim potrebama, upisao se uz negodovanje školske uprave u zagrebačku Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Ni škola ni njezin osnivač nemaju namjeru prilagoditi sanitarne prostorije učeniku u invalidskim kolicima već od Denisa zahtijevaju da potisne svoje potrebe "dok ne dođe kući". U MZOS-u tvrde da su tu nemoćni, dok u uredu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom kažu da se radi o klasičnom primjeru diskriminacije.