Ljudska prava

AI i HRW zamjeraju Hrvatskoj organizacijski deficit, nasilje i političko prepucavanje.

Otvoreno pismo Mirovnog inštituta: Zar želimo raditi prljavi posao po diktatu elita?

"Tražimo odbacivanje fašizma, ksenofobije, militarizma i klerikalizma".

Kada su to prijetnje ušle na hrvatsku javnu scenu ovako na velika vrata? No, stvarno, zar ćemo na period od Tuđmanove smrti do ulaska u EU gledati kao na "zlatno doba", prošlo svršeno vrijeme, kada smo svi zajedno gradili demokratsku Hrvatsku? Korak po korak, no bilo je i skokova. Danas opet prijetnje, ksenofobija, zadrto nacionalno kao jedini i ultimativni kriterij.Ponavlja li se to povijest jer nismo naučili ništa ili zato da se dovrši čistka?

Broj izbjeglica koji su prošli Hrvatskom u par tjedana premašio je 120 tisuća. Razdrmali su predizbornu učmalost, uzburkali međudržavne tenzije među najdražim neprijateljima, izazvali brdo gnoja iz ustiju finih i pristojnih građana te političara. Ipak, sve u svemu pokazali smo da ih možemo kao ljude vidjeti, prihvatiti, pomoći, zbrinuti i – ispratiti.

Ako se novi ratovi vode na vrijednosnim linijama, sada se pripremamo za pravu borbu.

Kad sljedeći put pročitate u medijima kako turisti otkazuju aranžmane u Hrvatskoj zbog izbjeglica, sjetite se dvije slike koje gledamo s europskih granica. Ne mogu zamisliti bolju turističku promidžbu Hrvatske od one slike policajca s djetetom u naručju. I ne mogu zamisliti goru od one s mađarske granice.

Slovenija sprejevima po izbjeglicama i aktivistima koji traže otvaranje granica.

Istaknuti pripadnici intelektualne i aktivističke scene odgovaraju na H-Alterova pitanja: Kako bi hrvatske vlasti trebale postupiti u slučaju jačeg priljeva izbjeglica iz azijskih i afričkih zemalja? Što naše vlasti nikako ne bi smjele raditi? "Hrvatske bi se vlasti trebale ponašati suprotno od Makedonije, Mađarske, Češke, Slovačke i drugih zemalja koje su pokazale brutalnost, nehumanost, rasizam i ksenofobiju, iza kojih stoji rigidni nacionalizam, zatvorenost i egoizam."

Tisuće ljudi, deseci tisuća ljudi koje su protjerali rat, suše (klimatskim promjenama izazvane, to je ono kada se sami u autu vozimo), tirani, fanatici, interesi velikih sila. Dolaze nam na vrata. Ljudi u nevolji. Kao mi 1991. Znamo mi što je muka. Hoćemo im pružiti ruku? Jednu ili obje? Hoćemo li dopustiti da nas strah, zloća, provincijalizam spriječe da budemo ljudi? Omogućimo da ih se što više zaustavi ovdje, integrira, obogati nas svojom tisućljetnom kulturom.