Ljudska prava

Marina Paulenka: Drugi dom (izvor: Fotogard.com)<br>

Žene, majke, zatvorenice

Žene u hrvatskim zatvorima: Kao najveću poteškoću izdržavanja kazne zatvorenice navode odvojenost od svoje obitelji i djece, u puno većem postotku nego muškarci. Većina žena skriva da je bila u zatvoru, a muškarci se čak time hvale. Često se na takvu situaciju "prisloni" i to da bivše zatvorenice ne mogu naći posao jer poslodavci izbjegavaju zapošljavati žene "s prošlošću". Žena zatvorenica je trostruko stigmatizirana, jer je njena "izdaja" trostruka.
UNHCR-ova kampanja za izbjeglice, Izvor: UNHCR

U potrazi za domom

Sadou je u Hrvatsku došao iz Senegala, s grčem u želucu. Nikada nije htio otići u Europu, a onda ju je odjednom morao prihvatiti kao svoj dom. "Najgore što možemo činiti jest generalizirati o imigrantima", govori Sadou. Europa se u posljednje vrijeme sve više šiti od imigranata, umjesto da štiti imigrante, a u Hrvatskoj se integracija teško provodi u praksi. Prošli tjedan na snagu je stupio i novi Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kojim prestaje važiti Zakon o azilu - promjena će biti i nisu sve na bolje.
Foto: Ivana Perić

Ljudi koji ne postoje

Muhamed Rama ima dvadeset i jednu godinu, a čitavog života nije išao liječniku, nije išao u školu, i iako živi u Zagrebu – zbog straha od policije (jer nema nikakve dokumente) nije nikad bio u središtu grada. Takav je život apatrida, ljudi bez državljanstva, koji u životu ne mogu ostvariti osnovna prava. U svijetu ih je više od deset milijuna, a u Hrvatskoj najmanje 1500.
Foto: TimesofIsrael.com

O genomu i čovjeku

Razvoj tržišta genetskih testiranja u Hrvatskoj i u svijetu, nudi optimizam i vjeru u znanstveni progres, ali i otvara velika pitanja o povijesnom nasljeđu eugenike, ideologiji individualizma i budućnosti ljudske vrste. "Ono što smanjuje kvalitetu bilo kojeg - a ne samo hendikepiranog - živog bića jest njegovo (ne)prihvaćanje unutar zajednice, putem kojega se kreira slika o sebi, dok sami nedostaci (bilo objektivne ili subjektivne prirode), ne moraju nužno biti ograničavajući", ističe Marija Selak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Foto: I.P.

Četrnaesta Povorka ponosa - Antifašizam, bez kompromisa! + FOTOGALERIJA

Četrnaesta Povorka ponosa okupila je oko šest tisuća sudionika i sudionica koji su bez izgreda, mirno i veselo, prošetali novom rutom – od Trga Marka Marulića preko Trga bana Jelačića do Ribnjaka u znaku antifašizma i solidarnosti. Povorkom se htjelo iskazati nezadovoljstvo i zabrinutost smjerom u kojem Hrvatska i njezino društvo idu.
Foto: t.g.<br>

Hrvatska nakon "mrkve i batine"

Gdje je naša zemlja danas u odnosu na vrijeme prije ulaska u Europsku uniju, s obzirom na vladavinu prava, kvalitetu demokracije, zaštitu ljudskih te građanskih prava i javnih dobara, suočavanje s prošlošću, borbu protiv korupcije? Unatoč relativno dobrom zakonodavnom i institucionalnom okviru, provedba propisa i javnih politika "šteka". Je li problem u tome što više nema ni mrkve ni batine, ili su samo stari problemi izmilili ispod tepiha?
Foto: Kaportal.hr<br>

Kako se obračunati s tom prošlošću?

Što vrijeme više prolazi, a rasprave o prošlosti se zaoštravaju, sve je očitije da se, glede određenih povijesnih problema, vjerojatno nikada nećemo uzdići do razine akademske, znanstvene, racionalne rasprave. Dapače, jezik ulice sve više progovara i iz umivenih, u intelektualizirani celofan uvijenih riječi koje se, kada zanemarimo buku u zvučnom kanalu, zapravo svode na: "udri ga, ubij ga".
agbu.org.jpg

Prvi genocid dvadesetog stoljeća

Ako postoji ijedan razlog zašto treba ustrajati na prepoznavanju zločina nad Armencima, to je zato što je previše puta u ljudskoj povijesti genocid bio temelj za uspostavu nove države. On nikada nije unutrašnja stvar režima, nego je zločin pred čovječanstvom, njegova dekadencija i njegov pad. Poricanje genocida dio je istog zločina, njegova ekstenzija.
Foto: Loukas Mastis, Epa/Hina<br>

Koliko utapanja možemo podnijeti?

Sretan nam Dan planete Zemlje. Ah da, i Dan proboja logoraša iz ustaškog konc-logora Jasenovac. Koji nije postojao, naravno. Beskonačna je moć poricanja. Za nadati nam se ipak da će se ljudi kod Lampeduse prestati utapati. Nestajati, kao i tih osamdesetak tisuća pobijenih u Jasenovcu, koji su nestali. Sami od sebe. I da, neka par njih dođe kod nas, ali ne više od toga. Dovoljno nam je loše bez njih.
Foto: Vito Manzari

Samo mrtav imigrant je dobar imigrant

Europa mora konačno prihvatiti činjenicu da je ovoliki priljev migranata njezina krivnja - produkt politike nasilnog širenja "mira i demokracije" i geopolitičkih ciljeva imperijalističkih sila.