Ljudska prava

U hrvatskom jeziku razlikuju se imenica 'bol' muškoga roda i imenica 'bol' ženskoga roda. Imenica 'bol' muškoga roda označava ‘tjelesnu patnju ili neugodu koja nastaje kao posljedica ozljede ili bolesti', a imenica 'bol' ženskoga roda znači ‘osjećaj patnje, duševne boli'. Dobar je to uvod u promišljanje o tome kako i zašto naša društva zanemaruju žensku bol i veličaju žensko trpljenje. Ženska bol je tako normalizirana do mjere da postaje nepostojeća na razini društva, i duboko simbiotska i razarajuća na razini individualnog iskustva.

Laž je bijeg, trenutna ugoda, naizgled zgodna alatka, put prema nigdje.

Mislite li da je kapitalizam krajnji domet ljudske civilizacije? Promislite dobro.

Više stotina na 11. Maršu solidarnosti za besplatan i dostupan pobačaj.

"Pogledajte bilo koji segment društva, od pitanja stanovanja do pitanja kulture, ide se prema tome da se svaki oblik alternative marginalizira i da u konačnici ljudi odustanu jer su im ili uskraćena sredstva za rad ili su im ukinuti programi. Kroz ovakav način rada želimo pokazati kako promjena mora dolaziti od nas samih i da možemo napraviti puno toga ako se organiziramo. Ljudi trebaju osvijestiti da postoji alternativa poput skvotiranja i da se stvari u društvu trebaju mijenjati", pojašnjava u razgovoru za H-Alter članica kolektiva Bek.

Sretan vam Međunarodni dan mira, 21. rujna/ septembra. Ima li smisla čestitati ga? Danas ćemo pobjeći, od razmišljanja, od sebe, od "ružnih stvari", od rata, jedni od drugih. Kako bijeg nikada nije nešto uzvišeno i divno, tako ćemo ga i mi zapakirati. Savršen je dan za simbole mira, maslinove grančice, smiješak na licu, ispruženu ruku kao formu, a ne sadržaj, pjesmu koja je prigodna, a nije uznemirujuća.

Gildo Bavčević o radu 'Otkucaji' za Virtualni muzej Dotrščina: "Kolektivna memorija otvara kanal emocije, a politika pamćenja dolazi kroz polje odgovornosti. Ovdje se u tom smislu prepliće osobno i javno, ono što pripada svima nama i što nam je ostavljeno u nasljeđe, pa tako i meni kao pojedincu. Preuzimanje odgovornosti neophodan je segment umjetničkog djelovanja."

Što se uopće događalo na summitu NATO-a u Bruxellesu te na sastanku Trumpa i Putina?

Nešto se promijenilo u državi Hrvatskoj i to bi moglo biti dobro.

Više od tisuću izbjeglica i migranata luta i čeka po Bihaću, u njegovim se napuštenim i oronulim zgradama sklanja, u želji da nastave preko zelenih bregova, do granice s Hrvatskom pa dalje u Europu, gdje već tko sanja, gdje ima obitelj, gdje može dobiti posao. Ljudi su ovdje došli od svugdje – Iran, Pakistan, Afganistan – izgovaraju najčešće. Kiša je neumorna, u rukama im boce vode i energetska pića, a oči izgledaju kao konj kojeg su predugo tjerali na juriš – ne sjaje se, nego gore. "Malo nam je grad živnuo. Neka ih, i mi smo bili izbjeglice", komentiraju gosti u lokalnom kafiću.