Ljudska prava

Inicijativa Neobilježena mjesta stradanja aktivistička je grupa iz Bosne i Hercegovine koja je do sada obilježila 67 neobilježenih mjesta stradanja u BiH, ali i šire u regiji. "Svjedoci smo hiperprodukcije spomenploča i spomenika koje služe samo da bi naučile buduće generacije onome što je današnjim silovateljima prošlosti važno. Većina neobilježenih mjesta odnose se na stradanje sadašnjih manjina na područjima gdje većina bira odnos prema prošlosti i prateću memoralizaciju. Nije poželjno da se govori da su tamo nekada živjele komšije ili neki ljudi koje su ubijali, mučili, tjerali na prisilni rad", pričaju nam.

Tisuće ljudi u Zagrebu na osamnaestoj Povorci ponosa LGBTIQ osoba i obitelji.

Međunarodni dan prigovarača savjesti - kako danas u Hrvatskoj biti protiv rata?

"Policija je dovela njih sedmero u garažu u Korenicu, gdje su im oduzeli sve stvari. Slomili su im mobitele, uništili punjače. Uzeli su im novac, cigarete i hranu. Kad su skinuli odjeću policajci su ih počeli tući rukama, laktovima, nogama". U posljednjih pola godine pojavila su se višestruka svjedočanstva koja ukazuju na to da hrvatska policija pritvara i muči izbjeglice i migrante u garaži u policijskoj postaji u Korenici. Garaža s plavim vratima, u kojoj, kako se opisuje u svjedočanstvima, izbjeglice i migranti bivaju pretučeni i izgladnjivani, nalazi se svega par metara od dječjeg igrališta.

Prije točno dvadeset godina objavljena je poznata Filozofija dosade norveškog filozofa Larsa Svendsena. "Definiram dosadu kao osjećaj nelagode koji signalizira da potreba za osobnim smislom nije zadovoljena. Značajno povećanje dosade događa se u modernosti, što je povezano s pojavom individualizma, jer su ljudi morali uspostaviti nove izvore značenja i smisla. Naša je sposobnost da izdržimo dosadu danas znatno smanjena. U studijama gdje su ljudi bili prepušteni svojim mislima samo šest do petnaest minuta, većina ispitanika ima osrednje ili puno problema sa zadatkom", govori nam Svendsen.

Porast cijena stanovanja doveo je do porasta beskućništva diljem Europe. U Zagrebu je danas ispred Predstavništva Europske komisije predstavljena europska građanska inicijativa Stanovanje za sve. Cijene stanova lete u nebo, a rješavanje stambenog pitanja u postojećim uvjetima kredita za ljude koji nemaju nasljedstvo gotovo je nemoguće. U Hrvatskoj država i gradovi osiguravaju samo 2 posto javnog stambenog prostora, dok je u gradovima poput Beča i do 60 posto takvih prostora. Stručnjaci inicijativom pozivaju građane da se uključe u rješavanje ovih problema. "Stanovanje treba postati društvena briga, a ne sredstvo za profit nekolicine", poručuje Iva Marčetić iz Pravo na grad.

Kad već prihvaćamo da postoje ljudi kojima je nasilje 'posao' točnije poziv, da su plaćeni i iz naših džepova, kad već odobravamo njihov poziv, ne smijemo tu stati. Moramo se zapitati neka pitanja. Loša je vijest da u zidanju kulture nasilja i sami sudjelujemo. Zgražanje je instinktivna reakcija, a odgovornost je način življenja. S manje nasilja.

Dom je najopasnije mjesto za žene, utvrđeno je u novoj studiji UN-a, čiji su podaci pokazali da broj žena ubijenih od strane partnera ili rođaka globalno raste. Sutra se diljem svijeta, a i u Hrvatskoj, obilježava One Billion Rising, kojim se ukazuje na važnost kontinuiranog rada na sprječavanju nasilja nad ženama. Razgovaramo s aktivistkinjama iz Rijeke, Zadra i Splita, koje u svojim sredinama iniciraju promjene na bolje. "Želim moći reći svome djetetu da sam se borila onda kada sam mogla", kaže Mirjana Jurjević-Adžić, koja je u Zadru organizirala prosvjede povodom presude "Daruvarcu".

"Ne sramimo se svojih golih tijela. Naše meso i kosti naš su politički i filozofski manifest. Naša gola tijela objekt su vaših političkih igara godinama. Uskoro će ovi goli životi razbiti vaše strukture moći, razotkrivajući vaše nasilje", piše Behruz Boochani, Kurd iz Irana, novinar i pjesnik. Boochani je već šest godina zatočen na otoku Manus jer je pokušao ući u Australiju preko mora. Ovih dana dobio je australsku nagradu za književnost, za knjigu No Friend But the Mountains, koju je u zatočeništvu čitavu napisao na mobitelu i putem poruka na WhatsAppu slao prevoditelju.

"Restoran je kao mala obitelj koja sve više raste. Mi smo iz raznih zemalja, ali pokušavamo donijeti najbolje od nas samih u društvo u kojemu živimo", govori Basheer iz Sirije koji danas živi u njemačkom Berlinu i radi u Kreuzberger Himmelu. Ovaj restoran optimističnog imena, "Raj u Kreuzbergu", ne služi samo ukusnu bliskoistočnu hranu, već i pruža podršku izbjeglicama u započinjanju novog života. Sve je počelo kada je novinar Andreas Tölke šokiran prizorima ljudi koje je berlinska vlast nespremno dočekala, u svoj dom primio petero izbjeglica.