Mediji

Andrej Plenković i njegova vlada uporno očekuju da novinari za njih obavljaju PR.

Novinari su oko i uho javnosti i nepristojno je da ih premijer uči njihovu poslu.

Webinar i online radionica za veću vidljivost teme ljudskih prava u Wiki-dimenziji: U sklopu festivala i povodom Međunarodnog dana ljudskih prava održan je u srijedu webinar i online radionica ABC Wikipedije/Wikimedije za ljudska prava, s ciljem uvodnog informiranja o wikimedijaciji i popravljanja vidljivosti teme. Osim jasnoga povoda, kickstart takvoj akciji dala je inicijativa HrW kroz platformu Clubture, uz podršku festivala.

Jest da serijal Lijepom našom bez njega nije niti bi bio to što je bio, ali jest i činjenica da zabavni format koji je vodio četvrt stoljeća - bez obzira na gledateljski profil koji mu ne nalazi zamjerke i "ne može" bez subotnje porcije te emisije - odavno već pati od šablonske rutine, nacionalnog/vjerskog prenemaganja, sadržajne bezidejnosti, kvazifolklorne dosadnjikavosti, polit-ideološke pristranosti s lokalnom stranačkom tzv. elitom, članovima njihovih obitelji, prijatelja i katoličkim klerom u prvim redovima, etc.

Vrhunac ekološkog kalendara, čiji su "sveci", logično, postavljeni u ovo doba godine, zgodna je prilika za analizu razlike između svečarske i stvarne slike prirode u Hrvatskoj. Neke aspekte toga izložit ćemo na analizi vrednovanja prirode za njezino uvrštavanje u zaštićena područja, i u medijskom tretmanu okoliša.

Dušan Šaponja i Dušan Čavić novinari su svakodnevice, pred njihovu kameru mogu stati i staju svi, što kanal Marka Žvaka čini jednim od rijetkih, ako ne i jedinim medijem u regiji koji znatiželjno, otvoreno i solidarno pristupa društvu u kojem živimo i svemu što jedno društvo čini. "Kad smo se upoznali bili smo klinci, bio je rat i bilo je odlično što smo bili izolovani u nekom amaterskom pozorištu, sklonjeni od ludila", priča Čavić. "Neka mantra u početku nam je bila, da snimamo ono što bismo mi voleli da gledamo, a time se rukovodimo i danas", kaže Šaponja.

Najnoviji primjer iz Splita potvrđuje da nikad nije važna uloga novinara kao u doba krize.

Koliko će trajati? I ne shvaćamo besmisao tog pitanja. Koliko će trajati - što? Život?

Čak i sad, kad je čitav svijet u karanteni, u mnogim zemljama jedva da se nešto i proizvodi, radi i zarađuje, zabranjeno je družiti se, ali reklame ne prestaju. Ima li tomu lijeka, cjepiva čak? Zar se sami "vlasnici" tih reklama ne bi mogli odreći zakupljenog televizijskog vremena, dati ga, da tako kažem, u humanitarne svrhe, prepustiti javnim institucijama, urednicima kulture, koji će ga ispuniti spotovima klasične glazbe, jazza, rocka, snimkama koncerata, (kratkih) filmova, video izložbama, portretima i razgovorima s umjetnicima, znanstvenicima i drugim suvislim ljudima?

Jesmo li se prije objave ovakvih medijskih "optužnica" savjetovali sa socijalnim radnicima, psiholozima, psihijatrima i(li) drugim osobama koje se svakodnevno bave ovim problemom? Jesu li nam oni rekli da je to što namjeravamo učiniti korisno za žrtvu, kad već nemamo potrebnu sumnju kršimo li tako etička i profesionalna novinarska načela? Mediji ne smiju služiti kao poprišta javne psihoterapije, niti novinari kršiti sva načela.