Mediji

Vijeće Europe prepoznaje vrijednost medija zajednice kao izvora lokalnog sadržaja, kulturne i jezične raznolikosti, medijskog pluralizma, socijalnog uključivanja i interkulturalnog dijaloga. Sve je veće priznavanje njihovog značaja i potrebe za financijskom potporom, što se ističe i u smjernicama Vijeća Europe. Još 2015. godine u Hrvatskoj je osigurano preko 4 milijuna eura iz ESF-a za rad neprofitnih medija, međutim ta sredstva, uz razne izlike, nikada nisu raspodijeljena. Neprofitni mediji su važni. Zna li to ministrica Nina Obuljen Koržinek? Piši joj!

Vijeće Europe prepoznaje vrijednost medija zajednice kao izvora lokalnog sadržaja, kulturne i jezične raznolikosti, medijskog pluralizma, socijalnog uključivanja i interkulturalnog dijaloga. Podržava predanost medija u zajednici na radu medijske i informacijske pismenosti, kroz razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja i aktivno sudjelovanje u proizvodnji medijskih sadržaja.

Novinari bi trebali isključiti kamere kad političari prodaju maglu, okrenuti se životnim temama i jasno ukazati na laži i manipulacije. Novinari imaju o čemu pisati. Njihova publika neće biti uskraćena ako ih novinari ne izvijeste što neki ministar misli o nečemu, a zaboravlja da je prije godinu dana tvrdio nešto posve suprotno. Snaga novinarstva pokazat će se tek na konkretnim mjerama, koje će jasno pokazati da prosvjed nije bio samo izražavanje nezadovoljstva, već odlučna želja da se poboljša profesija.

Veliki prosvjed u Zagrebu - novinari će svoju profesiju nastaviti braniti i dalje.

Postoji li više novinarska profesija? Ili se novinari ne sjećaju prijašnjih čistki, istjerivanja štrajkaša iz redakcije, otkaza bez ikakvog utemeljenja, smanjena plaća i povećanja obaveza, neisplate autorskih honorara, pa onda pognu glave, štrikaju svoje copy&paste tekstove i paze da ih se ne ulove u neposlušnosti. Samocenzura je moćna, pa uz nju nam cenzure i ne treba.

Aktivno je 1163 sudskih procesa protiv novinara i medija u Hrvatskoj čiji se odštetni zahtjevi mjere u milijunima kuna, a posljednji val tužbi dolazi s HRT-a, koji je podnio 34 tužbe protiv novinara, bivših radnika i Hrvatskog novinarskog društva. Hrvatska je tako ušla u povijest kao jedina zemlja na svijetu u kojoj je vodstvo javnog servisa podnijelo tužbu protiv strukovne organizacije. No, poruka HND-a je jasna – na ušutkivanje putem tužbi ne pristaju.

Ministarstvo kulture (kao i Grad Zagreb i druge lokalne vlasti) može iz godine u godinu na svojim natječajima za javne potrebe u kulturi raspodjeljivati milijune kuna postupajući suprotno različitim propisima, od antikorupcijskih do onih koji se odnose na pojedine djelatnosti, kao u ovom slučaju medijske, izazivajući negativne reakcije i skandale, pri čemu je dosljedno na snazi samo jedan princip koji glasi – "psi laju, karavana prolazi". Sudionicima natječaja suspendirana su neka od osnovnih građanskih prava, a negativne posljedice na takvom terenu niču poput gljiva.

HRT će povući tužbe protiv novinara i HND-a ako tuženi povuku tvrdnje o postojanju cenzure na HRT-u. Jasnije rečeno - prestanite kritizirati rad HRT-a, prestanite upozoravati na niz problema, poslušno odrađujte svoje zadatke i sve će biti dobro. Nesretna je to situacija dragi novinari, ali ne bojte se, pravosuđe je na vašoj strani.

U hrvatskim je medijima prošla, relativno nezapaženo, vijest da se razmišlja o uvođenju Vijeća za medije, kao mogućeg rješenja za poboljšanje katastrofalno loše razine novinarstva i medija u Hrvatskoj. Svjetska praksa temelji se na samoregulaciji, a hrvatska inicijativa zamišljena je kao regulatorno tijelo. Vlada traži formu koja djeluje kao svjetsko rješenje, a u stvari je način kontrole medija.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu zatražila je od Ministarstva kulture poništenje natječaja za Javne potrebe u kulturi u 2019. godini, u dijelu koji se odnosi na tzv. elektroničke publikacije. Zahtjev za poništenjem obrazložen je nelogičnošću natječaja, njegovom neusklađenošću s važećim medijskim zakonodavstvom, ismijavanjem elementarne proceduralnosti kao i narušavanjem integriteta nakladnika "elektroničkih publikacija". Sam čin prigovaranja trebao bi podrazumijevati izvjesnu mjeru povjerenja u instituciju - toga nemamo, ali odbijamo progutati baš sve što je servirano.