Mediji

Posljednjih dana zahuktala se sada već dobro uigrana kampanja "ugasimo Novosti". Željka Markić ponovno je pisala premijeru Plenkoviću o "antihrvatskim elementima" kojima treba ukinuti financiranje, a u tome je podržao i Keleminec s paljenjem novina, kao i desna struja sa sve brojnijim tužbama za duševne boli. No, sva zbivanja državni vrh ocijenio je nerelevantnim zbog čega nije došlo i do uobičajene, načelne osude pritisaka na novinare i redakcije.

Zašto Plenkovićeva i Oreškovićeva vlada nisu pristupile izradi Akcijskog plana Partnerstva za otvorenu vlast koji bi za cilj trebao postaviti i veću transparentnost vlasnika medija? Zašto je Milanovićeva vlada izradila Akcijski plan, ali ga u medijskom dijelu nije ni započela provoditi? Kakav model demokracije zaista imamo, ako vlast aktivno štiti interese vlasnika medija umjesto da aktivno štiti pravo svih građana na istinito, pravodobno i potpuno informanje? I kakve to sve veze ima s Agrokorom i Todorićem?

Na nedavno održanom ZagrebDoxu prikazan je film Ratni Show, o sukobu u Siriji, koji su zajedno režirali Andreas Dalsgaard i Obaidah Zytoon. Dvije misli provlače se kroz film i ostaju utisnute u tkivo gledatelja - prva žrtva svakog rata je istina, a rat je show. Ako je prva žrtva svakog rata istina, logično je zaključiti da je prva žrtva svakog pisanja o ratu također istina. Kako pisati o ratu, kada je rat show – neprestana kreacija mnoštva kojemu ne možemo ući u trag, čije stope ne možemo pratiti, činjeničnost ne stižemo provjeravati jer je previše svega, a premalo vremena?

U hrvatskim se medijima o transrodnosti progovora rijetko, i u tim se slučajevima pribjegava senzacionalizmu i površnosti, pa je posve sigurno da je transrodnost u našem društvu još uvijek tabu tema. Zbog svega toga, posebno raduje što tabu među prvima razbijaju budući novinari i novinarke, studenti/ce prve godine Fakulteta političkih znanosti koji uz svoje odlučne filmske protagonistice prekidaju gorku medijsku tišinu – njihov kratki dokumentarni film Metamorfoze donosi tri afirmativne priče o transrodnosti.

Nikola Bajto, urednik Novosti: Karamarkov i Plenkovićev HDZ jedna je te ista stranka. Zloduh, kojeg su oni oslobodili neće se sam od sebe vratiti u bocu, a HDZ sigurno neće biti taj koji će ga vraćati dok god od njega ima koristi. Sadašnji napad Željke Markić na Novosti dolazi nakon žestokog udara na nezavisne institucije i civilno društvo i ozbiljniji je od ranijih je utoliko što se ne radi o izoliranoj akciji nego o širokoj strategiji gušenja svega što u Hrvatskoj slobodno djeluje i misli.

Dok je Željka Markić ovaj tjedan napadala Novosti za širenje govora mržnje, posve nezapaženo prošao je izbor novih petero članova Programskog vijeća HRT-a. Među članovima su se našli i neki otvoreno skloni relativizaciji govora mržnje, poput Zorislava Lukića, glavnog tajnika Matice hrvatske. "Neobično je da niti jedan od medijskih stručnjaka i bivših novinara, danas sveučilišnih nastavnika, s nekoliko medijsko-komunikacijskih studija u Hrvatskoj, koji su se javili na javni poziv, nije dobio dovoljan broj glasova da uđe u Vijeće", komentira profesorica Gordana Vilović.

Veliko tržište će razviti jake tabloide, koji u milijunskim nakladama objavljuju senzacije, ali će imati i kvalitetne medije zbog toga što postoji kritična masa kojoj trebaju. Malo tržište ima manje visokoobrazovanih, malobrojniju srednju klasu, i manje kvalitetnih novinara. Na malom tržištu će prevladati visokonakladni mediji, ali će kvalitetni sa svijećom tražiti svoju publiku, jer je mali broj onih kojima su potrebni. A ako je zemlja u kojoj izlaze u krizi, kao Hrvatska, tada će publika malobrojnih medija biti tako malena da neće moći na tržištu podržavati kvalitetne medije.

Ministrica kulture H-Alteru najavljuje skori početak izrade strategije medijske politike.

Zašto se svijet, usprkos svim lažima od prije, u 2016. našao u post-činjeničnom razdoblju? Post-činjenično društvo nije novi fenomen, niti ga kao takvog treba predstaviti svaki put kada establishment doživi poraz. Ono je direktna posljedica težnje velikog broja ljudi da se odmakne od sustava kojeg smatra nepravednim, odnosno potreba za emancipacijom od osjećaja intelektualne podčinjenosti.

Funkcionira li sustav osiguravanja prava javnosti da zna? Prije točno tri godine tražili smo informacije o poslovanju Hrvatskog nogometnog saveza, i nismo ih dobili. Prije točno dvije godine tražili smo omogućivanje prisutupa novinara radu Kulturnih vijeća, a njihove se sjednice i dalje odvijaju iza zatvorenih vrata. Borba za objavljivanje ugovora sa Spectrumom trajala je pune dvije i pol godine. Ovi i slični primjeri pokazuju da se elita grčevito bori kako bi sfera njezinih interesa ostala zaštićena od uvida javnosti.