Mediji

O čemu smo sve pisali/e u 2017. godini. Hvala svim našim suradnicima i čitateljima!

Međunarodna udruga vijeća za medije (AIPCE) o objavljivanju Praljkovog ispijanja otrova.

Promjene u medijskim sadržajima, koje uključuju eksploziju zabave, nisku razinu pismenosti tekstova i dominaciju slika, nemilu distribuciju "samo hitova", brane se od strane profesionalaca "argumentom" da samo daju ljudima ono što ljudi sami žele. Propušta se kao razloge navesti da se radi o uspješnim strategijama stvaranja profita proizvodnjom jeftinog sadržaja i maksimizacijom publika, profita kojeg generiraju medijske korporacije koje i dalje kontroliraju simboličku ekonomiju.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek na 10. Danima elektroničkih medija, koji su se održali od 21. do 23. studenog u Svetom Martinu na Muri, trebala je javnost upoznati dokle se došlo s izradom čuvene, sada već gotovo mitske medijske strategije. Osim nabrojanih poglavlja, koja bi strategija eventualno trebala sadržavati, ministrica nam nije otkrila ništa novo, već samo pokazala kako ni ona, a ni resorno ministarstvo ne znaju što će s tim dokumentom, a i s neprofitnim medijima koje uporno pokušava stopiti u termin medija zajednice s lokalnim komercijalnim medijima.

Nekritičkom oku moglo bi se učiniti da svjedočimo novoj renesansi čovjeka – aktivan, mobilan, djelatan, "protrošač", no ipak je eklatantno da su suvremeni materijalni uvjeti života u neskladu s diskurzivnom konstrukcijom individue u 21. stoljeću. Interaktivne tehnologije imaju potencijala za stvaranje autonomne proizvodnje, no revolucija u komunikacijskoj tehnologiji oblikovana je organizacijama i institucijama koje za primarni cilj imaju stvaranje profita.

Igre bez granica Ministarstva kulture oko donošenja medijske strategije traju od njezina prvog spominjanja 2012. godine i predstavljaju jedan od najčvršćih kontinuiteta SDP/HNS-ove i HDZ-ove kulturne politike. H-Alterov nakladnik, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu, dobila je odbijajuće rješenje Ministarstva na zahtjev, upućen prije nešto manje od mjesec dana, da nam se podastre radni tekst "nove", tj. HDZ-ove medijske strategije.

Početkom studenog Sindikat novinara Hrvatske uputio je otvoreno pismo pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, upozoravajući na drastične primjere diskriminacije sindikalnih povjerenika u hrvatskim medijskim kućama. "Možemo slobodno reći da institucije rade na tome da sindikalni povjerenici budu nezaštićeni. Dojam je kako su čelni ljudi Ministarstva rada zapravo podružnica Hrvatske udruge poslodavaca te da nikako nisu servis radnicima i sindikatima", govori Paulo Gregorović, donedavno jedini član Radničkog vijeća i glavni sindikalni povjerenik u Glasu Istre, koji je dobio otkaz ove godine.

Povjerenica za informiranje Anamarija Musa ovih je dana poništila još jedno u podužem nizu odbijajućih rješenja Ministarstva kulture kojima je ono tijekom godina onemogućavalo uvid javnosti u vlastiti rad. Povjerenica je zadala dosta opsežnu zadaću Ministarstvu kulture. Njegovi službenici za informiranje morat će prekopati cjelokupnu zatraženu dokumentaciju – a radi se, kako stoji u njezinu rješenju, o 15 kutija različitih dokumenata – i za svaku pojedinu vrstu informacije koja se u njoj nalazi donijeti obrazloženi sud bi li njezino odavanje nanijelo veću štetu privatnim osobama ili bi značilo veću korist za javnost.

Novoformirani sektor za medije Ministarstva kulture na svojem je čelu dobio "stručnjakinju za medijsko zakonodavstvo" koja je, radeći u Agenciji za elektroničke medije, godinama pogrešno primjenjivala propise. Kao službenica za informiranje pokazala je daleko veću brigu za interese medijskih korporacija nego za pravo novinara i cjelokupne javnosti na pristup informacijama o njihovim preuzetim javnim obavezama koja se tiču kvalitete programa za čije su im emitiranje dodijeljene koncesije. Sličnom se možemo nadati i od novog medijskog kursa Ministarstva kulture.

Informiranje je danas dominantno orijentirano na informiranje o totalnim nebulozama koje nemaju apsolutno nikakav upliv na kvalitetu naših života, a dodamo li tomu bombardiranje reklamama koje isključivo informiraju o proizvodima, uslugama i skupim životno-stilskim praksama, koje u vidu participacije jedino nagovaraju na potrošnju, te informacije o nasilju, kriminalu i sl. koje kao posljedicu imaju nepovjerenje i strah, postavlja se pitanje svrhovitosti informiranja.