Politika

Dvije državne politike, hrvatska i srpska, vode se po borilačkim pravilima ovnova na brvnu, od kojih oba, kao, žele baciti onog drugog u provaliju, što nije moguće. Ali je zato itekako moguće, a već se i dešava, da se nijedno otvoreno pitanje više ne može riješiti.

Iako HDZ i SDP ovu mogućnost još uvijek niječu, čini se da si ipak za nju nastoje ostaviti prostor. Ovakva bi se opcija eventualno mogla početi promišljati samo uz pretpostavku da s drugim akterima/strankama koalicija bude doista nemoguća. Takav korak nužno bi zahtijevao i mnogo dalekosežnije promjene - a prije svega, odmak od koncipiranja svoje cjelokupne platforme na mobilizaciji dubinskih simboličko-ideoloških raskola.

Crkva danas gora je od Alojzija Stepinca, i ne pada joj na pamet uzeti u zaštitu Srbe u Hrvatskoj ni onoliko koliko jer on to činio, dok je s današnjom proustaškom desnicom puno više slizana nego što je Stepinac bio s Pavelićevim ustaškim režimom.

Ima li izgleda da će se moderna demokršćanska Europa desnog centra naseliti u HDZ?

Ako Plenković bude upotrijebljen samo kao jednokratni džoker kojeg će HDZ-ova desnica iskoristiti da se spasi, a onda ga i marionetizirati da se održi, to će biti loše, dugoročno i porazno. Bila bi to instrumentalizacija umjerene desne struje od strane radikalne. Slično se dogodilo i s Brexitom.

Baklje na terenu i prekid utakmice na Europskom nogometnom prvenstvu izazvale su neviđenu histeriju u državi. Društvo, koje je deprivirano u svakom smislu odredilo je u suglasju s političkim elitama da su nogomet i sudjelovanje nogometne reprezentacije na Euru prioritet. Dok masa raspravlja o velikoj tragediji i sramoti koja je zadesila hrvatski narod tog kobnog dana 17. lipnja, država se raspada. Donosimo listu problema čije rješavanje bi ipak trebalo biti važnije od sudjelovanja na Euru.

Jesu li za budući HDZ rješenje europski impregnirani demokršćani tipa Plenkovića i Stiera?

Zdravko Marić je gotovo 100-postotna preslika Tihomira Oreškovića.

Činjenica da su domaće stranke svjetonazorska pitanja svele na jednodimenzionalna pitanja nacije i Crkve, a u stvarnosti vladaju uz manjak elementarne demokratske i političke kulture i političke odgovornosti, ne znači da politika treba biti lišena svjetonazora. Političke stranke moraju svoj politički svjetonazor odgovorno i konzistentno povezati s konkretnim političkim rješenjima - od zdravstva i obrazovanja, socijalne i ekonomske politike, do demografske i stambene politike, a zatim ih odgovorno i provoditi.

Ne ulazeći uopće u proceduru i sadržaj kurikularne reforme, činjenica da su se 1. lipnja 2016., na "najmasovnijem prosvjedu nakon onog za Radio 101", mnogi deklarirani ljevičari, čak i neki koji se inače svrstavaju "ljevije od ljevice", našli na istoj strani s Kolindom Grabar-Kitarović, Emilom Tedeschijem i medijskim perjanicama kvazidemokratskog neoliberalizma, kao što su RTL, Jutarnji list i 24 sata, ne smije biti tek predmetom čuđenja, nego mora biti i predmetom analize, jer ona ima svoju povijest.