Politika

Krešimir Petković, docent na FPZG-u: "Politika je kod nas, kao i na zapadu, izgubila viziju. A kad nemaš viziju, u smislu građenja nekog novog društva, onda tražiš neke žrtvene jarce, nekoga koga ćeš kazniti. Nema nikakve utopističke, državničke doze u politici, nego se poručuje: ajmo naći tip zločina nad kojim se svi zgražamo pa se idemo oko tog angažirati. Baš to što se puštaju probni baloni po meni je dokaz nedostatka vizije."

Tomislav Karamarko i Kolinda Grabar-Kitarović udarnički reformiraju "reforme".

Zakon o vojsci na granicama kao oružje trenutačne vlasti za unutrašnjopolitičku upotrebu: o korištenju izbjegličke krize za potrebe nove militarizacije hrvatskog društva za H-Alter govore mirovni aktivist Gordan Bosanac, katolička teologinja Ana Raffai, sociologinja Silva Mežnarić i Igor Tabak, novinar specijaliziran za vojna pitanja. "Vojskom se nikada ne brane ljudi, već kapital"; "Sabor mora angažirati sve svoje snage kako bi se spriječila eventualna zlouporaba tog zakona."

MINGO obmanuo Povjerenicu za informiranje, H-Alter i javnost zatajivši dva aneksa !?

Anti-antifašistička rekonkvista, na sreću, nailazi na antifašistički otpor, ali isključivo fokusiranje na taj segment aktualnih zbivanja nosi sa sobom opasnost da se pod pritiskom "ustaško-partizanskih", "blajburško-jasenovačkih" tema ponovno zaboravi na neugaslu prijetnju kapitalizma. To se, naime, već jednom dogodilo, početkom devedesetih godina.

Demokratska i humana Hrvatska ne smije držati fenjer "partnerskom" društvu, koje nepozvano upada u tuđe države, ubija, i pljačka tuđe prirodne resurse ili podmuklim tajnim operacijama destabilizira "nepoćudne" režime. Ni Tomislav Karamarko niti Kolinda Grabar-Kitarović nisu dobili mandate da bi blatili nacionalni obraz trčeći po "svoje" mišljenje u Washington, Bruxelles, Budimpeštu… To nije hrvatski nacionalni interes, kao što nije ni militarizacija zemlje.

Karamarko započinje prakticirati vladavinu kolektivnog straha i jeze.

Nenad Zakošek, profesor na FPZG-u i predsjednik Vijeća GONG-a: Argumenti i intonacija nekih izjava Zlatka Hasanbegovića i Tomislava Karamarka svjedoče o temeljnom neprijateljstvu prema ideji građanskog udruživanja i sferi pluralizma mišljenja, koju oni tumače kao neku vrstu zavjere lijevo-liberalnih snaga. Takvo razmišljanje je suprotno demokraciji i opasno je za nju. Pluralistički mediji i građanska udruženja, upravo kad su kritični prema vlasti, nužan su sastojak demokracije.

Neke od jednočinki novih vlasti izazivaju nesusprežljiv nagon za povraćanjem, poput najave odlaska novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića u Jasenovac. Pojavljivanje ministra s neokajanom ustaškom kapom u Jasenovcu očito je u funkciji otvaranja potpuno drukčije perspektive gledanja na žrtve tog logora.

U iščekivanju proračuna za ovu godinu nikako ne ohrabruje premijerovo usko poimanje društvenog razvoja i gledanje fiskalne konsolidacije u pozitivnom svjetlu. Uz antidemokratski nastrojenu Vladu ne samo da ne možemo ići naprijed, nego se nekim distopijskim vremeplovom vraćamo tamo negdje u 1941.