Svijet

Foto: Conservativeamerica-online.com

Američka noćna mora

Dan prije izbora pomislio sam kako je šteta, iz novinarske perspektive, što će ipak na kraju pobijediti Hillary Clinton - sva istraživanja, komentatori, ozbiljni mediji su se oko toga slagali. Pripremao sam se pisati o pobjedi status quoa, trijumfu buržoaskog razuma, ratovima koje će predsjednica započeti, ekonomiji koja će nastaviti biti namještena da služi gornju petinu stanovništva, usprkos predizbornoj retorici. Clinton nije pobijedila, ali Trumpova pobjeda je vrlo tijesna. Zapravo, on uopće i nije pobijedio.
Foto: Shamsia Hassani

O propasti jedne države

Točno petnaest godina prošlo je od kada je američka vojska ušetala u Kabul. Dogodilo se to 13. studenog 2001. godine. Grad su noć prije počeli napuštati Talibani. Službeni razlozi američke invazije Afganistana bili su namjera da se uništi Al Kaida koja je bila kriva za terorističke napade 11. rujna 2001., te zbacivanje Talibana, koji su Al Kaidi osiguravali sklonište, s vlasti. Petnaest godina kasnije, rezultati američke invazije poprilično su porazni.
Foto: FAH

Jemen, preko ruba

O situaciji u Jemenu govori Judith Brown, britanska aktivistica i humanitarna radnica, koja je pokrenula stranicu Yemen News Today, na kojoj se na dnevnoj bazi objavljuju vijesti iz Jemena na engleskom: "Situacija u Jemenu još je kompleksnija od rata u Siriji, a sve vodi daljnjoj eskalaciji."
Foto: Wikipedia

Kolumbija: Između rata i mira

Negdje sredinom srpnja 1984., u blago ljetno poslijepodne, u Ciudad de Mexicu, zajedno s grupom svojih meksičkih prijatelja otišao sam u muzej Chopo, u samom srcu tridesetmiljunskog megalopolisa, u blizini raskošnog parka Alameda Central. Razlog odlaska u Chopo bila je podrška sandinističkim nikaragvanskim borcima koji su u to vrijeme vodili težak rat protiv kontrarevolucije, intervencionizma i contrasa. Te sam se večeri prvi put susreo i s njihovim gostima iz Kolumbije - gerilcima pokreta FARC-EP.
Foto: Mirela Šavrljuga<br>

Kolaps Venezuele

Edgardo Lander, sociolog iz Venezuele i istraživač Transnacionalnog instituta: U Južnoj Americi u jednom su se trenutku otvorili novi povijesni potencijali za ujedinjenje borbe protiv imperijalizma i klasne borbe s drugim borbama, onima za prava izvornih naroda, prava prirode, protiv rasizma. No, oslanjanje na ekstraktivne industrije je bilo u dubokoj kontradikciji s tim progresivnim idejama. Ono što se u početku čini kao taktička odluka, s vremenom postaje način na koji vlada funkcionira.
Foto: Jim Lo Scalzo, Epa/Hina<br>

Priča o dvije konvencije

Osvježavajuća vijest iz Sjedinjenih Država, po završetku konvencija za nominaciju predsjedničkih kandidata obje (i jedine dvije) vodeće političke stranke, jest da, tokom ovog izbornog ciklusa, zaista nitko ne može reći da su kandidati zapravo jednaki, te da je stoga irelevantno za koga ćemo glasati. Zapravo već dugo u povijesti nismo imali dva različitija kandidata.
frontex_ecflabs.org.jpg

Zaštita granica, kurentan biznis

Izvještaj Transnacionalnog instituta pokazuje kako su kompanije koje se bave trgovinom oružjem, kao i pojedine vojne, sigurnosne i IT kompanije, daleko od pasivnih korisnika ugovora sklopljenih s EU-om. One aktivno potiču sekuritizaciju i militarizaciju europskih granica, a za to su spremne pružiti sve drakonskiju tehnologiju. Izvještaj razotkriva i istnski perverznu činjenicu, da su pojedini korisnici ugovora pružanja granične sigurnosti ujedno najveći prodavači oružja na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi.
Nakon samoubilačkog napada auto bombom u središtu Bagdada 3. srpnja, Foto: Ali Abbas, EPA

Probrani terorizam

U prvoj polovici 2016. godine zabilježeno je više od šesto terorističkih napada, od kojih se samo jedan veći napad dogodio u Europi (ne računamo li Tursku, kao euroazijsku zemlju). Većina napada dogodila se u azijskim i afričkim zemljama, najveći broj u Iraku, Siriji, Nigeriji, Kamerunu, Pakistanu, Jemenu, Afganistanu. Hrvatski mediji većinu su napada ignorirali, a najviše su pažnje posvetili upravo jednom napadu koji se dogodio u Europi, onom u Bruxellesu.
Foto: Tolga Bozoglu, Epa/Hina<br>

Jesmo li solidarni?

Velik broj izbjeglica naglasio je da odabire Njemačku jer se nada "normalnom" životu, gdje će se osjećati dobrodošlo i gdje će moći raditi, a djeca pohađati školu. Sasvim obične želje koje vjerojatno ima svatko od nas, a na temelju kojih velik broj hrvatskih građana i dandanas odlazi u Njemačku, Kanadu, Irsku ili druge zemlje. Mi kao građani, i to ne samo u Hrvatskoj, izgleda da nemamo razumijevanja za te potrebe.