Svijet

Foto: Georgi Licevski, Epa/Hina<br>

Rat bez granica

Zapad je toliko navikao da napada arapske zemlje i Francuska se toliko navikla da šalje svoje vojnike i avione u Afriku i na Bliski Istok da pucaju i bombardiraju one koje smatra svojim neprijateljima - da smo tek kad su muslimani počeli napadati zapadne gradove odjednom objavili da smo "u ratu".
Foto: Dvyakant Solanki, Epa/Hina<br>

Rođena u krvi (i nafti): Islamska Država

Ukoliko je ISIL samo projekt stvaranja nacionalne države, onda svako ratovanje protiv te strukture ima potencijal da samo još više očvrsne "identitet" onih koji se osjećaju njegovim pripadnicima: "Zapad" i ISIL se nalaze u, Gramscijevim rečnikom rečeno, "pozicionom sukobu" iz čijeg trajanja i jedni i drugi profitiraju.
Samuel Hungtington (Foto: Peter Lauth, Wikipedia)<br>

Sukob (unutar) civilizacija

Svako je društvo u sebi već dovoljno pripremljeno za sukob jer "sadrži unutar sebe ljude koji su spremni živjeti s drugima u odnosima međusobnog poštovanja i uzajamnosti, ali i one koji traže lagodu dominacije". Činjenica da terorizam predstavlja glavni sigurnosni problem muslimanskog svijeta, a ne Zapada, jasno takav stav potvrđuje.
Foto: Laurent Dubrule, Epa/Hina<br>

Politička ekonomija "antiterorizma"

Nastavak izvanrednog stanja u Francuskoj i šire nesumnjivo šalje poruku da se rat (nekome) isplati te da je vojno-industrijski te sigurnosni kompleks taj koji ubire benefite. A pravila Pakta o stabilnosti i rastu svojom su neopravdanom rigidnošću tome sasvim sigurno (in)direktno pridonijela.
Foto: Muslimanka u Indiji solidarizira se sa žrtvama u Parizu (Divyakant Solanki, Epa/Hina)

Jedini "zločin protiv čovječnosti"?

Teroristički napad u Parizu nije bi ni prvi, ni jedini, ni najveći ove godine, niti je terorizam nešto što nam je palo s neba. Međutim jedino napad u Parizu proglašen je zločinom protiv čovječnosti. Vrtimo se u krugu terorističkog nasilja protiv kojega se borimo državnim terorizmom, loše pripremljenim vojnim intervencijama, dronovima, racijama, rasnim profiliranjem i sustavnim nasiljem prema marginaliziranim "sumnjivim" društvenim skupinama.
2_tour_eiffelamour_g1_copy13255.jpg

Teroristički napadi i klimatski pregovori

Društvo i klima se mijenjaju, i mijenjaju se dovoljno brzo da ćemo ih mi ljudi u tridesetima i te kako značajno osjetiti u svojim životima. Jer ih već osjećamo. Možemo ili prihvatiti neminovnost promjene i pokušati smisliti strategije za nove realnosti, ili možemo tratiti vrijeme dizanjem ograda od ljudi, a valjda i od sunca, pa se svaki put iznova čuditi kad se ispostavi da nema obrane od promjene koja se se već zakotrljala.
simlesa_ytb_prtsc.jpg

Kultura smrti i njezine posljedice

Dražen Šimleša: Nakon napada na Irak ratovi više nemaju toliko veze s energetskim resursima, koliko s potrebom da se održi vojno-industrijski kompleks. Često zanemarujemo koliko taj kompleks danas značajno sudjeluje u BDP-u, ekonomiji, zaposlenosti ljudi u najbogatijim zemljama svijeta. To je kultura smrti koja je veoma vezana uz kulturu straha koja se razvija kroz rastuću industriju nadzora i sigurnosti. Rezultat svega toga je čisti kaos, ali to je kaos od kojeg netko profitira.
Hakabun Shimomura, japanski ministar znanosti, odgovoran je za orvelizaciju visokog obrazovanja u toj zemlji. (ytb-prtsc)<br>

Zbogom humanističke i društvene znanosti – za "bolju" budućnost

Ovoga ljeta svim je dekanima nacionalnih sveučilišta u Japanu stigla obavijest iz ministarstva obrazovanja da ukinu humanistiku i društvene znanosti, ili da ih nekako preformuliraju u "utilitarnije" znanosti. Koliko god nadrealno i orvelovski zvučalo, ova je obavijest dio novoga plana japanske vlade da se totalitarno (i totalno) okrene znanostima koje su "iskoristivije." No kao i priroda, čovječanstvo je ekosistem koji može biti narušen minijaturnim ukidanjem elemenata koje prostom oku ništa ne znače.
Foto: Balasz Mohai, Epa/Hina<br>

A za koga bismo se mi tamo borili?

Nakon ustanka protiv Bashara Al-Assada 2011. i gotovo pet godina građanskog rata, vrlo je teško opisati koliko se toga u Siriji dogodilo, koliko je oružanih paravojnih formacija stvoreno, koliko se saveza promijenilo te koliko je utjecaj velikih svjetskih igrača uobličio današnje stanje u razorenoj sirijskoj državi. Radi se o ratu svih protiv sviju, gdje paradigma dobra i zla više ne postoji.
Foto: FAH

Hvaljen budi, Bergoglio!

Tek će se s famozne "povijesne distance" moći donositi definitivni zaključci o aktualnom papi, ali to nije razlog da se već sada ne uvidi i ne prizna, primjerice, da je Bergoglio otvorio prostor za reafirmaciju progresivnih, emancipatorskih tendencija unutar Katoličke crkve, tj. osuđivane i proganjane "teologije oslobođenja", premda je to još uvijek u naznakama i još uvijek te znakove treba iščitavati iz standardno teološki šifriranih iskaza i odmjerenih gesta.