Svijet

Aktivisti u Los Angelesu pale konfederalnu zastavu nakon masakra u Charlestonu, Foto: M. Nelson, EPA/ HINA

Mržnja, naslijeđe, ili naslijeđe mržnje?

Kamen temeljac političke ideologije u SAD-u je mržnja prema samom konceptu jednakosti. Koncept jednakosti ugrožava kapitalistički sustav. Poanta kapitalizma je da želimo uvijek imati više i time biti "bolji" od drugih, a ne jednaki. Političari su danas spremni identificirati rasnu mržnju kao zlo, kao "izvorni grijeh" američkog društva, kako ju je Obama opisao u eulogiji žrtava u metodističkoj crkvi u Charlestonu. No nisu se još, barem većina nije, spremni suočiti s mržnjom prema jednakosti kao diskursom na kojem je rasna mržnja sazdana.
Vrhovna zapovjednica hrvatskih oružanih snaga Kolinda Flowerpower za nedavnog posjeta Afganistanu (Foto: Robert Koren, Hina)<br>

Purpurna ruža Kabula

Oružane snage Republike Hrvatske posljednjih su dvanaest godina sudjelovale u misiji ISAF u Afganistanu, za koju je Hrvatska izdvojila oko dvije milijarde kuna iz državnog proračuna. Početkom ove godine tu je misiju nasljedila nova, pod nazivom Odlučna potpora, a naše je borce u Afganistanu nedavno posjetila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Koliko je zapravo misija ISAF, kao i hrvatsko sudjelovanje u njoj, bila uspješna? Na temelju čega uopće možemo prosuđivati o uspjehu?
hrvoje1.jpg

Ostati normalan u Siriji

Hrvoje Ivančić javlja iz Damaska: Sukobi među ekstremistima nisu rijetkost, a tko s kim i kada sklapa pakt postalo je teško pratiti i najupućenijim analitičarima. Kad bismo na zemljopisnoj karti označili dijelove Damaska pod okupacijom odnosno dijelove u kojima se vode borbe, lako bismo došli do zaključka da je grad okružen. Na terenu međutim stvari funkcioniraju drukčije, jer ovdje se radi o nekonvencionalnom ratu prepunom nepoznanica. Javni prijevoz sasvim normalno funkcionira na liniji razgraničenja.
Prosvjed u Baltimoreu zbog policijskog nasilja uoči 1. Maja/ Foto: J. Taggart, EPA

Praznik rada u SAD-u

U atmosferi sve dubljeg uvjerenja građana da je američka država jedna oligarhija perpetuirana nasiljem za dobrobit nekoliko tisuća superbogataša počinju se polako odmotovati kampanje za predsjedničke izbore 2016. Sama činjenica da smo suočeni s mogućnošću da ponovno gledamo izbore između jednog Clintona i jednog Busha svjedoči koliko su SAD postale oligarhija, s monarhistički ustrojenim političkim super-obiteljima, poput Filipina ili Pakistana.
Foto: Wikipedia<br>

Armenski genocid - sto godina poslije (2. dio)

Hrvatska, zemlja čija je povijest gotovo sistematično i kontinuirano kroz protekla desetljeća određena svom mučninom marševa smrti, bodljikave žice, i masovnih grobnica, dakako nije u krugu zemalja koje razmatraju mogućnost priznavanja armenskog genocida, već ahistorijski šutke ignorira čitavo pitanje, bilo da je riječ o dominantnim političkim ili akademskim krugovima. Drugim riječima, Hrvatska je uzorito tolerantna spram genocidne perverzije. Barem kada je o drugima riječ.
armenka_s_djecom_izmedju_1915.i_1919.godine.jpg

Armenski genocid - sto godina poslije (1. dio)

Politički osjetljiva i polemična sintagma armenskog genocida, u literaturi poznatog i kao "zaboravljeni genocid", "tajni genocid", "skriveni holokaust", odnosi se na sukobe između Turaka i Armenaca u Osmanskom Carstvu za vrijeme te nakon Prvog svjetskog rata. Tim su događajima prethodili tzv. Hamidijanski masakri, kada je, uslijed jačanja armenskog nacionalizma, osmansko državno vodstvo kroz deportacije i masovne masakre započelo s provođenjem sistematske i organizirane politike etničkog čišćenja više stotina tisuća Armenaca.
Foto: Larry W. Smith, EPA/FaH<br>

Hillary Clinton, nominacija za "vladaricu svijeta"

Jest da američki birači ne kriju želju za promjenama u Bijeloj kući, ali još imaju vremena odlučiti se za - manje zlo. Demokrati ili Republikanci, blaža retorika ili pojačano vitlanje ratnim sjekirama ne čine suštinsku razliku u temeljnom projektu politike koju diktiraju imperijalni interesi kapitala, grubo potiranje ljudskih prava i sloboda, otimanje tuđih resursa, globalni ekološki zločini i širenje jaza između milijarda izgladnjelih ljudi i sve užeg kruga prebogatih lihvara.
Fotografije: Jagoda Munić

Ostavimo ugljen zemlji!

Zajednice poput ovih u kolumbijskom Cerrejonu plaćaju cijenu računa za struju nas u Europi, gdje se izvozi najveći dio ugljena. Dok gledam uništen krajolik ugljenokopa kako se prostire duž cijelog horizonta, ne mogu prestati razmišljati kako je lako pretvoriti produktivni i složeni ekosustav u mjesečevu površinu, a samo-održive lokalne zajednice u urbaniziranu sirotinju. Ugljen nije nimalo jeftin, njegova visoka cijena skrivena je u klimatskim promjenama, uništenju ekosustava, zemlje i vode.
ytb-prtsc

ISIL postoji u interesu Zapada

Zlatko Dizdarević, novinar i diplomat: Mirne duše i hladne glave mogu reći da je ISIL u tehničkom smislu proizvod zapadne politike. Nikakva bombardiranja ne bi mu mogla naštetiti kao što bi mu naštetilo kad bi se krenulo tragom novca koji otima na naftnim poljima u Iraku. Tko to plaća i transportira, i kroz koje banke? Nitko to danas ne preispituje, a pitanje je zašto. ISIL je organizirani faktor destabilizacije Bliskog Istoka i rasturanja čvrstih režima koji nisu odgovarali korporativnom interesu Zapada.
Foto: Robert Crc, Wikimedia<br>

Kako uništiti Imperiju

Uvjeti i okolnosti koje su omogućile Sjedinjenim Državama dovoljnu imperijalnu moć da dostignu sadašnji nivo dominacije nisu nikakva tajna. A pitanja o kojima se trenutno debatira su izuzetno važna. Koje su granice američke moći? Koji faktori mogu doprinijeti njenoj propasti? Kako se američka hegemonija ispoljava danas?