Svijet

2_tour_eiffelamour_g1_copy13255.jpg

Teroristički napadi i klimatski pregovori

Društvo i klima se mijenjaju, i mijenjaju se dovoljno brzo da ćemo ih mi ljudi u tridesetima i te kako značajno osjetiti u svojim životima. Jer ih već osjećamo. Možemo ili prihvatiti neminovnost promjene i pokušati smisliti strategije za nove realnosti, ili možemo tratiti vrijeme dizanjem ograda od ljudi, a valjda i od sunca, pa se svaki put iznova čuditi kad se ispostavi da nema obrane od promjene koja se se već zakotrljala.
simlesa_ytb_prtsc.jpg

Kultura smrti i njezine posljedice

Dražen Šimleša: Nakon napada na Irak ratovi više nemaju toliko veze s energetskim resursima, koliko s potrebom da se održi vojno-industrijski kompleks. Često zanemarujemo koliko taj kompleks danas značajno sudjeluje u BDP-u, ekonomiji, zaposlenosti ljudi u najbogatijim zemljama svijeta. To je kultura smrti koja je veoma vezana uz kulturu straha koja se razvija kroz rastuću industriju nadzora i sigurnosti. Rezultat svega toga je čisti kaos, ali to je kaos od kojeg netko profitira.
Hakabun Shimomura, japanski ministar znanosti, odgovoran je za orvelizaciju visokog obrazovanja u toj zemlji. (ytb-prtsc)<br>

Zbogom humanističke i društvene znanosti – za "bolju" budućnost

Ovoga ljeta svim je dekanima nacionalnih sveučilišta u Japanu stigla obavijest iz ministarstva obrazovanja da ukinu humanistiku i društvene znanosti, ili da ih nekako preformuliraju u "utilitarnije" znanosti. Koliko god nadrealno i orvelovski zvučalo, ova je obavijest dio novoga plana japanske vlade da se totalitarno (i totalno) okrene znanostima koje su "iskoristivije." No kao i priroda, čovječanstvo je ekosistem koji može biti narušen minijaturnim ukidanjem elemenata koje prostom oku ništa ne znače.
Foto: Balasz Mohai, Epa/Hina<br>

A za koga bismo se mi tamo borili?

Nakon ustanka protiv Bashara Al-Assada 2011. i gotovo pet godina građanskog rata, vrlo je teško opisati koliko se toga u Siriji dogodilo, koliko je oružanih paravojnih formacija stvoreno, koliko se saveza promijenilo te koliko je utjecaj velikih svjetskih igrača uobličio današnje stanje u razorenoj sirijskoj državi. Radi se o ratu svih protiv sviju, gdje paradigma dobra i zla više ne postoji.
Foto: FAH

Hvaljen budi, Bergoglio!

Tek će se s famozne "povijesne distance" moći donositi definitivni zaključci o aktualnom papi, ali to nije razlog da se već sada ne uvidi i ne prizna, primjerice, da je Bergoglio otvorio prostor za reafirmaciju progresivnih, emancipatorskih tendencija unutar Katoličke crkve, tj. osuđivane i proganjane "teologije oslobođenja", premda je to još uvijek u naznakama i još uvijek te znakove treba iščitavati iz standardno teološki šifriranih iskaza i odmjerenih gesta.
Rukovanje Obame i Raula Castra na samitu Organizacije Američkih Država u Panami/ Screenshot Fox News

Uncle Sam odlučio – Kuba više nije tabu

Nakon što je Washington odlučio kako embargo nije polučio zadane ciljeve, odlučuje kako je vrijeme za početak dijaloga s "najvećim američkim neprijateljem". Svjetski mediji odmah počinju pisati o Kubi u ogromnoj diskrepanciji u odnosu na prijašnje izvještavanje. Potvrđuje se tako teza kako SAD uvelike utječu na kategoriziranje "dobrih" i "loših" momaka u svijetu dok ostatak političke strukture slijedi dane naputke.
Aktivisti u Los Angelesu pale konfederalnu zastavu nakon masakra u Charlestonu, Foto: M. Nelson, EPA/ HINA

Mržnja, naslijeđe, ili naslijeđe mržnje?

Kamen temeljac političke ideologije u SAD-u je mržnja prema samom konceptu jednakosti. Koncept jednakosti ugrožava kapitalistički sustav. Poanta kapitalizma je da želimo uvijek imati više i time biti "bolji" od drugih, a ne jednaki. Političari su danas spremni identificirati rasnu mržnju kao zlo, kao "izvorni grijeh" američkog društva, kako ju je Obama opisao u eulogiji žrtava u metodističkoj crkvi u Charlestonu. No nisu se još, barem većina nije, spremni suočiti s mržnjom prema jednakosti kao diskursom na kojem je rasna mržnja sazdana.
Vrhovna zapovjednica hrvatskih oružanih snaga Kolinda Flowerpower za nedavnog posjeta Afganistanu (Foto: Robert Koren, Hina)<br>

Purpurna ruža Kabula

Oružane snage Republike Hrvatske posljednjih su dvanaest godina sudjelovale u misiji ISAF u Afganistanu, za koju je Hrvatska izdvojila oko dvije milijarde kuna iz državnog proračuna. Početkom ove godine tu je misiju nasljedila nova, pod nazivom Odlučna potpora, a naše je borce u Afganistanu nedavno posjetila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Koliko je zapravo misija ISAF, kao i hrvatsko sudjelovanje u njoj, bila uspješna? Na temelju čega uopće možemo prosuđivati o uspjehu?
hrvoje1.jpg

Ostati normalan u Siriji

Hrvoje Ivančić javlja iz Damaska: Sukobi među ekstremistima nisu rijetkost, a tko s kim i kada sklapa pakt postalo je teško pratiti i najupućenijim analitičarima. Kad bismo na zemljopisnoj karti označili dijelove Damaska pod okupacijom odnosno dijelove u kojima se vode borbe, lako bismo došli do zaključka da je grad okružen. Na terenu međutim stvari funkcioniraju drukčije, jer ovdje se radi o nekonvencionalnom ratu prepunom nepoznanica. Javni prijevoz sasvim normalno funkcionira na liniji razgraničenja.
Prosvjed u Baltimoreu zbog policijskog nasilja uoči 1. Maja/ Foto: J. Taggart, EPA

Praznik rada u SAD-u

U atmosferi sve dubljeg uvjerenja građana da je američka država jedna oligarhija perpetuirana nasiljem za dobrobit nekoliko tisuća superbogataša počinju se polako odmotovati kampanje za predsjedničke izbore 2016. Sama činjenica da smo suočeni s mogućnošću da ponovno gledamo izbore između jednog Clintona i jednog Busha svjedoči koliko su SAD postale oligarhija, s monarhistički ustrojenim političkim super-obiteljima, poput Filipina ili Pakistana.