H-Alter
Foto: Nacional.hrFoto: Nacional.hrKrešimir Kovač, autor knjige "Uspon Radimira Čačića 90-ih": "Zanimljivo je da je stečajni postupak 'Coning holdinga', koji je trajao sedam godina, završio samo nekoliko mjeseci prije objave Linićevog popisa poreznih dužnika. Riječ je o 50 milijuna kuna dugovanja varaždinskoj poreznoj upravi."

Taj iznos do danas nije podmiren, a vjerojatno je i znatno veći zbog zateznih kamata. Je li to samo slučajnost, ili nedosljednost nove vlade?"

usponrc.jpg

Čačić je devedesetih godina bio poprilično popularan među liberalnijim dijelom javnosti jer se nije libio Tuđmanov režim nazvati "graničnim s fašizmom". Uz to je slovio i za uspješnog poslovnog čovjeka koji bi mogao pomoći mladom hrvatskom gospodarstvu. Kada ste, radeći kao novinar u Varaždinu, počeli sumnjati u takve kvalifikacije?

Radimir Čačić je jedan od političara kojeg je bilo najteže pročitati i shvatiti iz pozicije lokalnog novinara. Njegovi poslovi nisu bili vezani samo uz Varaždin, a u konkretnom slučaju koji sam istraživao, čak nisu bili vezani ni uz Hrvatsku. U javnosti su se u to doba pojavljivale kontradiktorne informacije. Neki su ga silno hvalili, a drugi napadali, pa je teško bilo zaključiti što je od svega toga točno, a što nije. Kad je došao na mjesto varaždinskog župana, postao je ponovo interesantan lokalnim novinarima. Zajedno s Ivanom Čehokom vladao je Gradom i Županijom. Kasnije su se razišli.

kresimir-kovac.jpg kresimir-kovac.jpg

DP Coning, odnosno Radimir Čačić, potpisao je 1991. godine štetan ugovor s Ben Yakar Gatom, firmom iz Izraela zaduženom za izgradnju velikog broja stambenih zgrada, koji je slavljen kao probijanje Hrvatske na izraelsko tržište. Kako dokazuju vaša istraživanja objavljena u knjizi, na kraju se sve pretvorilo u golemu štetu i nikad obavljeni posao. Imate li informacije zašto se Čačić odlučio na potpisivanje tako skrojenog ugovora?

U to vrijeme građevinska branša je bila u velikoj krizi. To je doba izbijanja ratova na ovim prostorima, i u doba rušenja, gradnja nije bila u prvom planu. Tada je bilo vrlo zgodno pokrenuti inicijative u tom sektoru jer, naravno, tko uspije spasiti radna mjesta, stječe politički image poduzetnika koji ima rješenja za gospodarstvo. Čačić je kroz takve projekte uspio izgraditi sliku o sebi kao uspješnom poduzetniku. Zanimljivo je da upravo nakon poraza na izborima 1992. godine prestaje isplata radnika koji su otišli raditi u Izrael i cijeli projekt kreće nizbrdo. Do tada on uredno vodi sve poslove. Iz svega toga mogu zaključiti da je njegov glavni motiv za brzoplet ulazak u taj projekt bio zapravo politički motiviran.

Vaši sugovornici u knjizi pretpostavljaju da se novac dobiven od Ben Yakara Gata trošio u druge svrhe, kao što su pokretanje novih poslova Coninga u Zadru i Dubrovniku, kupovinu novih tvrtki, ali i na naoružanje Hrvatske vojske. Imate li konkretnija saznanja o ovim pretpostavkama?

Vjerujem da Čačić nikad ne bi postigao mnogo da ga pravosuđe nije favoriziralo

Nažalost, nemam. Jasno je da je tvrtka Coning bila samo poveznica između Ben Yakar Gata, tada najveće građevinske tvrtke u Izraelu, i građevinske tvrtke Zagorje, koja je u to doba imala preko šesto zaposlenih i koja je izvodila radove. Posao je bio dogovoren vrlo loše, odnosno vrlo povoljno za izraelsku stranu, a vrlo nepovoljno za Coning, međutim brojni sugovornici se slažu da nije do kraja jasno kako je došlo baš do toliko velikih dugovanja. Iz svega proizlazi pretpostavka da je dio novca s Coningovog računa umjesto prema tvrtki Zagorje i drugim izvođačima radova odlazio negdje drugdje. Vjerojatno nikad nećemo saznati što se s tim novcem točno događalo.

Odluke izraelskog suda o naknadi visoke štete u Hrvatskoj nikad nisu priznate, a nikakvi postupci se nisu vodili niti u vezi sumnjive privatizacije DP Coninga. Naime, istraživanjem ste došli do podataka kako je DP Coning iz društvenog u privatno vlasništvo dospio na temelju uplate 8,86 posto iznosa što bi danas bilo ekvivalent od oko 200 tisuća eura. Osim toga, zahvaljujući osnivanju tvrtki kćeri, sva profitabilna vrijednost pripala je njima, dok su Coning holdingu ostavljeni samo dugovi. Možemo li reći da je hrvatsko pravosuđe favoriziralo Radimira Čačića?

Činjenica je da je bilo mnogo sudskih postupaka i da su u njima presude išle u Čačićevu korist, osim u jednoj koja je išla protiv njegovog interesa, ali se kasnije u provedbi ovrhe nikad nije došlo do kraja

Vjerujem da Čačić nikad ne bi postigao mnogo da ga pravosuđe nije favoriziralo. Taj recept iz kasnog jugoslavenskog komunizma u kojem se politika izuzetno grubo miješa s gospodarstvom mimo svih tržišnih zakonitosti, bez razdvajanja usko privatnog od općeg interesa, ne može nikako proći u razvijenijim društvima. Nemoguće je sa sigurnošću reći i pokazati prstom u nekog sudca ili državnog odvjetnika u Varaždinu ili Zagrebu, međutim činjenica je, a to pokazuje i dokumenti objavljeni u knjizi, da je bilo mnogo sudskih postupaka i da su u njima presude išle u Čačićevu korist, osim u jednoj koja je išla protiv njegovog interesa, ali se kasnije u provedbi ovrhe nikad nije došlo do kraja. Presude donesene u Varaždinu bile su glatko potvrđivane u Zagrebu. U Izraelu je situacija išla sasvim drugačijim tijekom. Tamo je Coning bez ikakvih poteškoća označen kao krivac za propast projekta i izraelska podružnica je vrlo brzo likvidirana. Da se takav rasplet dogodilo u Hrvatskoj u samo jednom slučaju, a sjetite se svih slučajeva od propalih gradnji u Dubrovniku i Zadru, preko Čačićevog sukoba interesa do javno-privatnog partnerstva, njegova karijera kao političara bi bila drugačija. Čak je i ova izraelska presuda doživjela neočekivani obrat u Hrvatskoj jer je jednostavno - odbijena.

Pretvorba DP Coninga samo je jedno u nizu onih čiji su vlasnici, zahvaljujući sumnjivoj pretvorbi devedesetih, postali imućni poslovni ljudi. Smatrate li slučaj Radimira Čačića ipak po nečemu posebnim?

Kroz hrvatske medije već se dugi niz godina forsira slika političara s desnog krila kao bahatih ljudi koji su  krivi za lošu privatizaciju i sveprisutan osjećaj nepravde, odnosno prikazuje ih se u negativnom kontekstu i na taj način se rađa stereotip desničara kao negativne i nazadne osobe. Interesantno je kod Čačića da on u svemu odgovara ovom prvom dijelu koji se tiče bahatosti, mutnih poslova, privatizacije, ali ne i u onom ključnom, odnosno da nije desničar nego ljevičar. Iz brojnih slučajeva jasno je da je takav medijski prikaz pogrešan i da ne postoji jasna razlika između desnih i lijevih, da je problem korupcije, loših političara i krive privatizacije daleko dublji i širi, da on obuhvaća sve političke opcije i da ukazuje na bolest društva u njegovoj srži.

Čačića ste upravo nazvali ljevičarem. Možemo li tako nazvati nekoga tko se u najmanju ruku nepošteno odnosi prema radnicima? Vaši sugovornici tvrde da je radnicima još u Izraelu prijetio slanjem u rat u zamjenu za neposlušnost, a u medijima su prošle godine izašle informacije da Coning radnicima ne isplaćuje plaće. Uz sve to, za radnike Dalmacijavina je rekao da "glume da rade", a sindikate je napao zbog "fantastičnih ideja". Treba li za političara takvog profila biti mjesta u navodno socijaldemokratskoj vladi?

Izraelu je Coning bez ikakvih poteškoća označen kao krivac za propast projekta i izraelska podružnica je vrlo brzo likvidirana. Da se takav rasplet dogodilo u Hrvatskoj u samo jednom slučaju, njegova karijera kao političara bi bila drugačija

Ispada da je HDZ-ova vlada za vrijeme Sanadera u mnogim elementima bila znatno ljevija politička opcija od ove koalicijske vlade. Ljevice i desnice u tom smislu u Hrvatskoj još uvijek nema i u političkoj sferi vlada kaos. Kao što sam već spomenuo, ta podjela je kod nas umjetna i ona se forsira u medijima. U principu, svi vodeći političari u Hrvatskoj uglavnom dolaze iz istih društvenih krugova i umjetno su podijeljeni na različite stranke. Kao novinar smatram da ljudi imaju ispravan utisak da je velika većina političara zapravo ista.

Koliko je Čačiću u cijeloj aferi oko poslovanja Coninga pomogla funkcija ministra u Račanovoj vladi?

U javnosti je također nastao stereotip Račanove vlade kao spasiteljske, one koja dolazi pomoći Hrvatskoj da zaustavi razdoblje divlje privatizacije. Taj stereotip ruši upravo Čačić, jer se već u doba HDZ-a pokušala provesti revizija privatizacije Coninga. No baš za Račanove vlade ona ponovno dobiva svoju potvrdu, doduše kroz odluku Ustavnog suda. Nemoguće je reći je li Čačićeva visoka politička pozicija u to doba utjecala na takvu odluku, ali nezgodna je podudarnost da je firma koja je oduzeta zbog nepravilnosti u privatizaciji vraćena upravo nekoliko mjeseci nakon uspostave Račanove vlade. U to vrijeme napravljena je revizija privatizacije Coninga i ponovno je potvrđeno da je bilo nepravilnosti, ali se i dalje ništa nije napravilo što pokazuje da Račan ili nije imao snage ili nije htio napraviti ono što je obećavao. Ništa nije napravio ni Sanaderov HDZ. Ima li razlike između svih tih političkih opcija?

Vaš sugovornik Dragutin Lovrenčić, predsjednik Coninga, u knjizi tvrdi da je HDZ taj koji je u Coning holdingu uništio sve što se uništiti da. Naime, on navodi da je 1996. godine poništeno rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj o privatizaciji poduzeća, nakon čega je  na čelo Coning holdinga došao Upravni i Nadzorni odbor instaliran od strane te stranke.

Ne postoji jasna razlika između desnih i lijevih političara; problem korupcije, loših političara i krive privatizacije daleko je dublji i širi, on obuhvaća sve političke opcije i ukazuje na bolest društva u njegovoj srži

Prema dokumentima, dugovanje Coning holdinga već se znatno prije oduzimanja poduzeća mjerilo u desecima milijuna kuna, a račun je u blokadi još od 1995. Glavni vjerovnici nastali su iz posla koji je rađen u Izraelu, pri čemu je 70 izraelskih tvrtki imalo potraživanja prema Coning holdingu. Iako je moguće da je u pojedinim detaljima u raspletu cijelog slučaja HDZ imao utjecaja, Tuđman i HDZ sigurno nisu imali utjecaja na izraelsko pravosuđe koje je bilo daleko odlučnije i efikasnije u kažnjavanju Coninga.

U knjizi istražujete i trgovanje dionicama Croatia Airlinesa koje su tvrtke kćeri dobile od Coning holdinga. One su u zamjenama procijenjene na gotovo 170 njemačkih maraka, iako im je realna vrijednost bila 15,71 maraka, pa su na taj način tvrtke kćeri praktički mogle otkupiti same sebe. Devetnaest godina nakon svega, Marija Čačić, supruga Radimira Čačića, sjedi u Nadzornom odboru Croatia Airlinesa. Kako to komentirate?

Nezgodna je podudarnost da je firma koja je oduzeta zbog nepravilnosti u privatizaciji vraćena upravo nekoliko mjeseci nakon uspostave Račanove vlade

Croatia Airlines nije iznimka. Tko, recimo, vodi HEP? Tko nadzire JANAF? Kako je bilo u doba Sanadera? Kako prije njega? Svih ovih godina ništa se nije bitno promijenilo. Iako se pojavljuju i mlađi ljudi, mentori su im isti. Današnje vrijeme ne treba gledati odvojeno od devedesetih i osamdesetih, jer su ljudi koji danas drmaju gospodarstvom uglavnom isti kao i proteklih desetljeća. Uvjeti su bili drugačiji, ali su u poslu ostali isti ljudi koji rade i razmišljaju na način koji je razvijen u desetljećima raspada bivšeg političkog sustava, kada se vrlo nezgodno miješaju politika i gospodarstvo. Nije problem u konkretnim ljudima, već u ukupnoj situaciji u društvu koje je još sedamdesetih i osamdesetih godina zapalo u veliku moralnu krizu, a koju su devedesete samo materijalizirale i izbacile na površinu. Mnogi su iz prakse učili kako se snalaziti u konkretnim situacijama, pa su iskreno iznenađeni kad shvate da je nešto, što je toliko dugo bilo normalno i prihvatljivo, zapravo kriminal prema kriterijima razvijenijih sredina kojima se želimo pridružiti i čije smo zakone prihvatili. To što se samo malom broju počinitelja sudi, samo potiče njihovu predodžbu da je riječ o političkom obračunu. Zgodno je to vidjeti u slučaju Polančeca ovih dana. Njegovo čuđenje izgleda iskreno - zašto je to za što mu se sudi odjednom proglašeno kriminalom? Zašto baš on od svih? Slično je i u Varaždinu. Kako se sudi Čehoku, a ne sudi se Čačiću? Koja je razlika? HNS je s HSLS-om kreirao politiku Grada Varaždina i imao dogradonačelnika svih tih godina. Ali, eto, HNS-ovci su čudom pošteđeni sudskog progona. Naravno da se može očekivati da će Čehok i ostali kojima se danas sudi u Varaždinu, kao Sanader i Polančec na državnoj razini, sebe doživjeti kao žrtve političkog progona. To urušava ideju borbe protiv korupcije i čini je neuvjerljivom. Treba suditi svima koji su radili mimo zakona.

Stečajni postupak nad tvrtkom Ingprojekt, kako se od 1995. godine zove bivši Coning holding, nedavno je okončan nakon sedam godina. Vjerovnici su prijavili čak 452 milijuna kuna potraživanja od bivše Čačićeve tvrtke, no stečajni upravitelj priznao im je oko 177 milijuna kuna, jer je ostalo otišlo u zastaru. Kako to komentirate?

To je otišlo u zastaru jer pravosuđe nije radilo svoj posao. Zanimljivo je da je stečajni postupak, koji je trajao sedam godina, završio samo nekoliko mjeseci prije objave Linićevog popisa poreznih dužnika. U slučaju Coning holdinga riječ je o 50 milijuna kuna dugovanja varaždinskoj poreznoj upravi, a koliko znam, do dan danas taj iznos nije podmiren, pa je on vjerojatno i znatno veći zbog zateznih kamata. Je li to slučajno ili govori o nedosljednosti u koju je nova Vlada od samog početka upala?

Tijekom istraživanja, Čačić je odbijao vaše pozive na razgovor. Kakve su bile njegove reakcije nakon objave knjige?

Mnogi su iz prakse učili kako se snalaziti, pa su iskreno iznenađeni kad shvate da je nešto, što je toliko dugo bilo normalno i prihvatljivo, zapravo kriminal prema kriterijima razvijenijih sredina kojima se želimo pridružiti i čije smo zakone prihvatili

Pokušao sam s Čačićem napraviti intervju, a on je to odbio odrješito, ali ljubazno. Čačić se nakon svega zapravo nikad nije otvoreno izjasnio o događajima koje opisujem u knjizi. Kroz druge medije je davao različite izjave koje se teško mogu povezati s dokumentima i realnim događajima. On ne treba meni ili bilo kojem drugom novinaru odgovoriti na ta pitanja, ali bi u svakom slučaju bilo zgodno da su različite državne institucije reagirale budući da privatizacijski kriminal više ne obuhvaća zastara. Bilo bi dobro da ga netko ozbiljnije priupita o načinu privatizacije Coninga. Ostalo je vjerojatno u zastari.

Priču je prenio Večernji list i nekoliko manjih portala, a vašu knjigu je koristio i HDZ u prošloj predizbornoj kampanji. Nakon toga, sve je stalo. Kako komentirate nastalu šutnju?

Kada se plasira bilo kakva informacija, ona postaje svačije vlasništvo i ako se tim slučajem nažalost ne žele baviti institucije, svatko je ima pravo potezati kad i kako želi, pa i HDZ. Bivši ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko rekao je u Saboru da je policija proslijedila knjigu Državnom odvjetništvu i to je sve što znam. Logika koju znaju potezati pojedini političari da bi HDZ sudio Čačiću da je bilo ikakvog kriminala ne stoji jer je desnici u interesu razjedinjena ljevica. HDZ-u je jasno da je Čačić Ahilova peta ove Vlade i zapravo nema političara koji trenutno više radi za HDZ od njega.

U svojim tekstovima navodite da je šutnju moguće proizvesti utjecajem na medije. Mislite li da Čačić vrši utjecaj na medije?

Hrvatski mediji su daleko od nezavisnosti i objektivnosti. Onaj tko ima kapital usmjeren na prave medijske adrese zapravo diktira time što će se objaviti u medijima. To je nažalost hrvatska stvarnost. Vjerujem da Čačić ima utjecaja na medije, uključujući i one koji bi trebali biti objektivniji poput HRT-a, ali ne znam na koji način to ostvaruje. Brojne druge osobe, i to ne samo iz političkih nego i gospodarskih krugova, itekako utječu na objektivnost hrvatskih medija.

kovac-dnevno.hr.jpg kovac-dnevno.hr.jpg

Nakon svega, mislite li da je osobi poput Čačića mjesto na visokoj političkoj poziciji?

Nije toliko u "pitanju Čačić", budući da on nije jedini na političkoj sceni koji iza sebe ima sumnjiva poslovanja. Ovo je još jedna prilika da se suočimo s vlastitom realnošću i bilo bi mi krivo kao novinaru i građaninu ove zemlje da se opet sve pretvori u lov na vještice kao što je to bilo u slučaju Ive Sanadera. Mislim da bi bilo puno bolje da se pokušaju osposobiti mehanizmi društva da reagiraju na same začetke deformacija koje se pojavljuju u gospodarskom i političkom svijetu. Nakon Sanadera imamo nove sanadere, nove mravake. Stoga, ako se danas ne suočimo s korijenom problema, nakon Čačića imat ćemo nekog novog "čačića" i tako unedogled. Ključ rješenja je u pravosuđu koje treba reagirati odlučno i pravodobno. Tanja Torbarina je u svojoj kolumni komentirala pokretanje istrage protiv Čačića na temelju knjige i našalila se da bi onda na temelju Krležinih Glembajeva trebalo krenuti u progon starog Glembaja. Knjige se pišu godinama, što znači da je odavno prošlo neko razumno vrijeme za istragu i progon u slučajevima o kojima sam pisao u knjizi. Moj cilj je bio da bolje shvatimo što se zbivalo i pokušamo natjerati institucije da funkcioniraju pravodobno, da se spriječe društvene deformacije u samom njihovom nastajanju, pa da u konačnici dobijemo i bolje političare.

Ključne riječi: korupcija, Radimir Čačić
<
Vezane vijesti