H-Alter
simlesa2.jpgDražen Šimleša o Drugoj konferenciji o dobroj ekonomiji: Dobru ekonomiju vidimo kao jedan od neupitnih alata dobrog društva, gdje su ljudi solidarni sa slabijima i paze na njih, gdje se ne boje svojih identiteta i ne gnjave druge zbog njihovih, gdje je jasno da bez uvažavanja jednih drugih imamo mrak i gazionicu. Ako kapitalizam ovisi o generiranju kriza, a svaka kriza ovisi o daljnjem generiranju mržnje te iživljavanju na izmišljenim krivcima za krizu, onda je jasnije zašto nas bilo koji od modela dobre ekonomije vodi prema boljem i humanijem društvu.

Nakon prošlogodišnjeg premijernog izdanja, za nešto manje od mjesec dana Konferencija o dobroj ekonomiji doživjet će i svoje drugo izdanje. Udruga Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG okupit će niz svjetskih i lokalnih stručnjaka i aktivista od 19. do 21. ožujka u Velikoj dvorani Hrvatske obrtničke komore (Ilica 49) u Zagrebu te tako napraviti još jedan korak prema ekonomiji koju su u prvom izdanju konferencije definirali kao "ekonomiju koja podupire kvalitetu života u cijeloj zajednici; koja stvara obilje prilika i mogućnosti da zadovoljimo svoje potrebe bez ugrožavanja drugih; koja pravedno koristi i dijeli resurse; koja prihvaća odgovornost, a njeguje solidarnost; koja poštuje održivost ekosustava."

O razvoju "dobre ekonomije" u Hrvatskoj i drugom izdanju konferencije o dobroj ekonomiji za H-Alter govori Dražen Šimleša iz ZMAG-a.

Prošlo je godinu dana od Prve konferencije o dobroj ekonomiji. Osim što je ZMAG bio aktivan u posljednjih godinu dana osnivanjem novih zadruga i pokretanjem novih inicijativa, vidite li kakve druge pomake na planu ekonomije u Hrvatskoj?

Vidimo brojne pomake i na mnogim mjestima u Hrvatskoj se stvaraju temelji za dobru ekonomiju. Ti pomaci još nisu toliko vidljivi na nacionalnoj razini zbog opće krize, nezaposlenosti i osiromašenja s jedne strane, te s druge strane zbog porasta netolerancije i mržnje što često i ide skupa Za priče kao što je iniciranje tranzicijske grupe nedostaje i nešto što je temeljni problem u Hrvatskoj, a to je nepovjerenje i strah s jedne strane, odnosno preveliko filozofiranje i analiziranje čemu nam nema premca u svijetu i šire pa smo o nekoj temi u stanju razglabati do unedogledkako nas je povijest naučila. A i radi se o stvarima koje se bolje prodaju kao roba za svakodnevnu konzumaciju.

No, s terena širom Hrvatske dobivamo pozive na razmjenu ideja i suradnju i to nam pokazuje kako je sve veći broj ljudi koji shvaća neodrživost sadašnjeg sustava te su spremni graditi nešto bolje i pravednije, humanije i održivije. A isto iskustvo imaju i partneri s kojima surađujemo na ovoj temi.

Kad samo pogledamo koji je put ZMAG prošao od gotovo eksperimentalnog organiziranja prve konferencije o dobroj ekonomiji do osnivanja Zadruge za dobru ekonomiju radi se o kvantnim skokovima. A danas postoji i značajna institucionalna podrška pa je nedavno Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva raspisala poziv za iskazivanje interesa za razvojnu suradnju u sklopu tematskog fonda "Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0" u sklopu kojega je i područje Dobre-solidarne ekonomije. Na Fond 2.0. se do 18. ožujka mogu javljati platforme od najmanje deset organizacija, institucija ili inicijativa i bit će zanimljivo vidjeti kako ćemo se svi na civilnoj sceni snaći u takvim drugačijim uvjetima djelovanja i suradnje.

Objašnjavajući prošle godine što je "dobra ekonomija" rekli ste kako "tu nema obećanja o nekakvom potrošačkom raju kakvog smo i mi u Hrvatskoj njegovali do ove krize". Ono što se primjećuje na državnoj razini je da i dalje dominira orijentacija prema velikim projektima koji se redovno temelje na ekstrakciji neke vrijednosti, primjerice ideja kako nas bogatstvo u obliku nafte čeka u jadranskom podmorju te kako ga samo treba pokupiti i nastaviti kao i prije, samo bogatije. Ove godine ste prvi dan namijenili donosiocima odluka. Kako su ideje koje promovirate prihvaćene među njima?

Iskreno ne znam točno odgovor na pitanje. Znam da ako ne probamo izkomunicirati drugačije modele razvoja da smo onda sigurno osuđeni na dugoročno mrcvarenje i vječito iščekivanje Godota. Jednostavno ne podržavamo ideju da se možemo maknuti od politike niti da je to poželjno i da je cilj pobjeći u neke male izolirane rajeve koliko god shvaćali i imali razumijevanja za ogađenost politikom i onima koji je predstavljaju. Kroz rad na pripremi konferencije vidjeli smo da se skupio dovoljan broj gostiju izvana koji su nama bili zanimljivi zbog svojih priča, a da istovremeno rade i na razinama koje bi mogle biti zanimljive donosiocima odluka. Tako je prirodnim putem došlo do odluke da napravimo nešto kao zagrijavanje, nešto što zovemo nulti dan konferencije i tu stavimo veći fokus na priče i modele dobre ekonomije, ali koji ako se i ne iniciraju odozgo, zaBilo koje priče koje se nužno grade odozdo od samih ljudi, teže uspijevaju u prostorima gdje ljudi ne komuniciraju i gdje je glavna fora kad netko nešto ga pokuša poklopiti i cinično se sprdatihtijevaju komunikaciju s onima gore, a u mnogim slučajevima i direktnu suradnju. I pri tome ne zovemo nekoga na trening ili dociranje, jednostavno nam se čini razumnim da ako imamo osobu kao što je Jan Ollson koji dolazi kao supredsjednik Europske mreže gradova i regija za društvenu ekonomiju (REVES), pozvati predstavnike naših gradova i regija da poslušaju o tome i da zapravo osvijeste kako se modeli dobre ekonomije primjenjuju svugdje i na svim razinama i kako nisu usamljeni u svojim razmišljanjima da za svoj grad ili lokalnu zajednicu naprave nešto u tom smjeru. Kao što sam rekao, sve više ljudi i na tim razinama žele promjene, ali ili zbog straha ili zbog nedovoljno informacija i kontakata, ili nedovoljno ljudi i znanja još čekamo na mnogo mjesta dovoljno zrele plodove. Konferenciju vidimo i kao prostor gdje taj strah nestaje i gdje se stvaraju suradnje i zajedničke priče.

U razgovoru pred prošlogodišnju konferenciju rekli ste "da kroz sudjelovanje u tranzicijskim inicijativama ljudi postaju ponovno ili još više politički aktivni i traže rješenja kako da njihov prostor i zajednica budu spremni suočiti se s tri velike krize današnjeg sustava: ekonomskom krizom, klimatskim promjenama i krizom resursa. Time osiguravaju i da se kao rješenja na te tri krize ne pojavljuju i ne jačaju razni oblici mržnje, netolerancije i okrivljavanja najslabijih što možemo gledati u Hrvatskoj". U Hrvatskoj je upravo uočljiv porast navedenih negativnih pojava u društvu proteklih mjeseci. Je li okretanje prema praksama koje nazivate "dobrom ekonomijom" nešto što može eliminirati ove pojave iz našeg društva?

Jasno da ne može, jer ekonomija nekog društva nije cijelo to društvo. Ono što se sigurno pokazuje kao društvena činjenica jest da područja u svijetu koja prakticiraju modele dobre ekonomije manje pate od ovakvih konstruiranih bolesti kakve spominjemo. U tom kontekstu vidimo dobru ekonomiju kao jedan od neupitnih alata dobrog društva, gdje su ljudi solidarni sa slabijima i paze na njih, gdje se ne boje svojih identiteta i ne gnjave druge zbog njihovih, gdje je jasno da bez uvažavanja jednih drugih imamo mrak i gazionicu. Ako kapitalizam ovisi o generiranju kriza, a svaka kriza ovisi o daljnjem generiranju mržnje te iživljavanju na izmišljenim krivcima za krizu, onda je jasnije zašto nas bilo koji od modela dobre Kao i na prvoj konferenciji, ne zanima nas puko teoretiziranje i trućtrać aktivizam, samo žive priče i praksaekonomije vodi prema boljem i humanijem društvu.

ZMAG je potaknuo djelovanje jedne tranzicijske grupe u Velikoj Gorici koja je već pokrenula više inicijativa u svojoj zajednici. Kako to funkcionira u praksi i što nedostaje da se ovakvo djelovanje proširi Hrvatskom?

Nedostaje da se krene. Za priče kao što je iniciranje tranzicijske grupe nedostaje i nešto što je temeljni problem u Hrvatskoj, a to je nepovjerenje i strah s jedne strane, odnosno preveliko filozofiranje i analiziranje čemu nam nema premca u svijetu i šire pa smo o nekoj temi u stanju razglabati do unedogled. Bilo koje priče koje se nužno grade odozdo od samih ljudi, a tranzicijske inicijative po svojoj suštini su takve, ovise o razini povezanosti i suradnje na nekom području, teže uspijevaju u prostorima gdje ljudi ne komuniciraju i gdje je glavna fora kad netko nešto ga pokuša poklopiti i cinično se sprdati.

Zbog svega toga nekad se jednostavno bojimo krenuti, napraviti prvi korak. Priča s Velikom Goricom je posebno zanimljiva jer su nam čak i neki prijatelji i prijateljice i ljudi s kojima smo mislili surađivati na tome rekli kako će to teško proći u Gorici, jer je mnogi ljudi ne vide zaista svojom lokalnom zajednicom zbog blizine Zagreba. Unatoč tome, poklopile su se dvije ključne stvari, a to je dovoljna količina i kvaliteta same ekipe iz Velike Gorice koji su se uključili u ovu priču, te činjenica da je osoba koja je to vodila i koordinirala u ime ZMAG-a pored stručnosti i znanja imala sposobnost izgradnje povjerenja i osjećaja suradnje bez čega nema akcije. I to je to, jednostavno ne možeš kontrolirati cijeli svijet oko sebe… kreneš… ako želiš saznati kako je putovati, moraš krenuti. Mene zaista negativno fascinira koliko je u Hrvatskoj raširen taj misaoni sklop, da prije nego i kreneš negdje imaš već čitav zbor onih koji ti govore da bolje ipak ne. Kako je i primjereno u svijetu tranzicijskog pokreta, naše "koordiniKako je i primjereno u svijetu tranzicijskog pokreta, naše "koordiniranje" pričom je nakon godinu dana završilo te je sada tranzicijska grupa u Velikoj Gorici samostalna i sami stvaraju čitav niz dobrih priča od gradskih vrtova, razmjene i učenja vještina, sajmova lokalne i eko hrane, lokalne grupe solidarne razmjeneranje" pričom je nakon godinu dana završilo te je sada tranzicijska grupa u Velikoj Gorici samostalna i sami stvaraju čitav niz dobrih priča od gradskih vrtova, razmjene i učenja vještina, sajmova lokalne i eko hrane, lokalne grupe solidarne razmjene. Da nismo zajedno krenuli, ne bi nikad znali što je sve moguće.

Konferencija počinje temom participativnog budžetiranja koje je u proteklih godinu dana sramežljivo stiglo i u Hrvatsku. GONG je naime proveo jedan projekt u Pazinu koji se pokazao uspješnim. Koliko je bitno uključivanje građana u kreiranje javnih budžeta?

Bitno je zato što isto stvara temelje ne samo za odgovorniju i transparentniju vlast, nego i za veću aktivnost i zainteresiranost samih ljudi za javne politike. Jedan od najvećih uspjeha ljigavoće politike je upravo što su nam ogadili našu vlastitu političnost. A tamo gdje se raja ne bavi politikom, bajbaj dobro društvo. Tamo je upravo takvim političarima otvoren slobodan prolaz do žuđene lezilebović zemlje.

Participativni budžet je jedan od onih primjera koje smo spominjali da želimo pored same javnosti, građana i građanki, aktivista i aktivistkinja da ponudi modele i donosiocima odluka koji su progresivni i zaista žele služiti svojem biračkom tijelu. Zato smo pozvali i Giovanni Allegrettija kao jednog od najvećih autoriteta u ovom području, ali i Isabel Xavier Canning, koja je direktorica Odjela za participaciju građana iz Cascaisa u Portugalu kao jednom od najboljih primjera korištenja participativnog budžeta. Kao i na prvoj konferenciji, ne zanima nas puko teoretiziranje i trućtrać aktivizam, samo žive priče i praksa.

Na konferenciji će biti predstavljen i pokret Etinomia - etični ekonomski model lokalnog razvoju u talijanskoj brdskoj regiji Susa koja je proizašla iz otpora lokalne zajednice prema uništavanju javnog dobra i okoliša zbog izgradnje ultra brze linije za vlakove. S obzirom na sve veći broj inicijativa u Hrvatskoj koje se protive raznim oblicima otimačine javnih dobara, od onih na nacionalnoj razini poput inicijative protiv koncesioniranja autocesta do malih lokalnih inicijativa protiv nasipavanja plaža, kanaliziranja rijeka i slično, leži li tu upravo potencijal da iz ovih pobuna izrastu novi ekonomski modeli kao što se dogodilo u talijanskoj Susi?

Priča iz regije Susa nam je iznimno bitna, i bili smo jako sretni kada smo dobili potvrdan odgovor da će doći na konferenciju, upravo što vidimo Normalno je da se hrana u počecima ističe, ona nas nekako najlakše poveže. Ali sve je više dobrih priča iz energije, gospodarenja otpadom, proizvodnje svakodnevnih potrepština, socijalnih uslugamnoge sličnosti s brojnim pričama u Hrvatskoj, a imamo neku bojazan da će se napadi na javna dobra i resurse slijepo nastaviti. Od njih možemo puno naučiti, posebno ljudi na terenu koji se bore za javna dobra i resurse. Oni su iz iznimno konfliktne situacije uz kampanju i direktne akcije No TAV pokreta koji se bori protiv suludog projekta bušenja planine u dužini od 57 kilometara za novu trasu ultra brzih vlakova učinili transformaciju odnosno dodatak toj borbi kroz stvaranje Etinomie, njihovog modela etične ekonomije koja je iznimno zanimljiva i inspirativna jer je grade ne samo hard-core aktivisti i aktivistkinje, nego i lokalna poduzeća, zadruge i uprave. Etinomiu vide kao ekonomiju za zaštitu javnih dobara i resursa. Oni su mi baš jedna od poslastica konferencije i s njima ćemo svjesno i završiti ovogodišnju konferenciju kao najavu jačeg bavljenja ovom temom u sljedećim koracima.

Kako ocjenjujete kretanja na razini EU? Naime, dugo pregovarani paket zakona o cirkularnoj ekonomiji nova je Europska komisija povukla.

Bah, vrlo kratko i na žalost, to dovoljno govori koliko nas još fajtanja čeka i koliko se i u samoj EU i dalje "šiba mrtvog konja". Zato su nam i bitne priče kao već spomenuta REVES mreža ili RIPESS – Svjetska mreža za promociju solidarne ekonomije čija iznimna predstavnica Judith Hitchman također dolazi da nas nauči kako raditi i boriti se i na toj razini.

Čini se da u Hrvatskoj najviše novih inicijativa koje se kreću u smjeru "dobre ekonomije" ima na polju hranu. Osim hrane, koja su to još područja koja imaju potencijal za razvoj u ovakvom smjeru a nisu se još izdvojila?

Normalno je da se hrana u počecima ističe, ona nas nekako najlakše poveže. Ali sve je više dobrih priča iz energije, gospodarenja otpadom, proizvodnje svakodnevnih potrepština, socijalnih usluga i drugih. Primjerice, Bernard Delville, naš gost konferencije iz Belgije, vodi inovativan i prelijep model zadrugarstva za djecu korištenjem obnovljivih izvora energije, ali klinci su glavni korisnici zadruge. Sada pomaže i udruzi O.A.Z.A. Odvalio sam kad se ljetos s potvrdom dolaska javio Carlos de Frejitas, jer znao sam da ćemo imati meni jednu od najluđih i najinspirativnijih priča kao što je Banco Palmas iz Brazilaiz Zagreba i drugim partnerima da napravi sličnu dječju zadrugu na otoku Krku. Također, naši dragi prijatelji iz centra znanja udruge MoST iz Splita osnovali su Socijalnu zadrugu START u kojoj su zadrugari beskućnici i mladi. Nema djelatnosti koju ne možemo voditi preko kriterija dobre ekonomije, na nama je odluka kako poslujemo i živimo.

Koje biste još goste izdvojili?

Na svu sreću većinu smo već spomenuli, jer bi mi inače to bilo teško. Svaki je poseban na svoj način... svi guraju u dobrom smjeru, a postoji raznolikost u načinu tog guranja, ali od početka smo dobru ekonomiju postavili pluralnom i demokratski otvorenom pa nam je to ok. Ove godine smo se ranije počeli pripremati za konferenciju u smislu kontakta gostiju. Odvalio sam kad se ljetos s potvrdom dolaska javio Carlos de Frejitas, jer znao sam da ćemo imati meni jednu od najluđih i najinspirativnijih priča kao što je Banco Palmas iz Brazila. To su neki trenuci di te baš ponese. Onda sam si reko pa ludilo, još njih par i ako i ne dođu svi koje želimo imamo super priču. Banco Palmas je priča kakvu baš želimo promovirati, zagovarati i boriti se za nju. U najsiromašnijem kvartu brazilskog grada Fortaleza kroz jačanje socijalnih zadruga i društvenog poduzetništva, mikrokreditiranje i stvaranje lokalne banke i valute došlo se do jedne od najsnažnijih priča izgradnje povjerenja i solidarnosti u zajednici. Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je što je sustav na početku cijeli projekt dočekao konfliktno i neprijateljski, te su se nizale optužbe zbog korištenja vlastite lokalne valute i slično, a danas u Brazilu postoji preko 100 tzv. "community banks" koje su nastale iz ove priče. Nevjerojatno je što sve može veliko nastati iz predanih i odgovornih ljudi koji polako, ali organizirano i pametno vode grade dobru ekonomiju odozdo. Tako nam je ta priča zanimljiva i s te strane. S druge strane John Restakis iz Kanade je priča i institucija za sebe u svijetu zadrugarstva neovisno o zadnjoj knjizi "Humanizing the Economy". On je preko 15 godina bio direktor British Columbia Cooperative Association, saveza preko 40 raznih zadruga iz tog dijela Kanade i među najboljima u svijetu poznaje svijet zadrugarstva, zajedničke kupovine i prodaje, proizvodnje i kreditiranja.

Dražen Šimleša: "Jedan od najvećih uspjeha ljigavoće politike je upravo što su nam 
ogadili našu vlastitu političnost. A tamo gdje se raja ne bavi 
politikom, bajbaj dobro društvo." (Foto: edvu.org) Dražen Šimleša: "Jedan od najvećih uspjeha ljigavoće politike je upravo što su nam ogadili našu vlastitu političnost. A tamo gdje se raja ne bavi politikom, bajbaj dobro društvo." (Foto: edvu.org)

Posebnost ovogodišnje konferencije u izboru stranih gostiju je i što skoro nitko od njih neće samo protutnjati Hrvatskom, odverglati svoje i otići, nego, kao što sam već naveo u slučaju Bernarda, dolaze tu podržati i pomoći lokalne priče dobre ekonomije ili imaju čitav niz zasebnih i posebnih sastanaka sa svojim mogućim partnerima i suradnicima. Mi u ZMAG-u smo mnoge bezecirali u tom smjeru. Primjerice, John Restakis ostaje šest dana u Hrvatskoj i radi sa svojim suradnicima i partnerima ovdje, Giovanni Allegretti odlazi zajedno s još jednim prijateljskim centrom znanja GONG-om u Pazin gdje oni provode svoj projekt Pazi(n) proračun s velikim dodirivanjem na participativni budžet, Judith Hitchman odlazi u Pulu i super. Dobro ćemo iskoristit njihov dolazak na konferenciju da ojačamo temeljno i dugoročno dobru ekonomiju u Hrvatskoj.

Ove će se godine održati i Sajam dobre ekonomije u prolazu Obrtničkog doma. Što možemo očekivati od Sajma? Tko sve sudjeluje?

Sajam dobre ekonomije je novost od ove godine i još jedna od naših želja za jačanjem priče oko konferencije i da dobivamo plodove iz nje. Na Nevjerojatno je što sve može veliko nastati iz predanih i odgovornih ljudi koji polako, ali organizirano i pametno vode grade dobru ekonomiju odozdosajmu ćemo u suradnji s našim partnerima iz CEDRA-e (Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj) zvati proizvođače iz Hrvatske koje vidimo kao nositelje dobre ekonomije na terenu i na taj način ih predstaviti javnosti i gradu Zagrebu. Sajam radimo namjerno u subotu kada je dosta ljudi vani u šetnji ili smucanju po gradu i ovo im je dobra prilika da neovisno od konferencije dođu i podrže najbitniju kariku dobre ekonomije – proizvođače.

Kome je konferencija namijenjena? Kako će se moći sudjelovati?

Namijenjena je svima i svako će moći kupiti ulaznicu. Vidljivo je da mi negdje blago i nježno usmjeravamo program, kao što sam spomenuo ideju s nultim danom. Ali primjerice mene bi i kao običnog građanina i aktivista zanimalo čuti što nešto kao Mreža europskih gradova i regija za društvenu ekonomiju radi, koje prostore okupljaju, kako to približiti negdje u Hrvatskoj, ili priča oko participativnog budžetiranja – to je nepresušni izvor interesa i rasprava, i uvijek te to zanima. Ulaznica za tri dana će koštati 90 kuna u što je uključen i topli obrok, što smatramo da je fer i pravedno i iz toga se pokrivaju troškovi konferencije – svi mi koji radimo na njoj volontiramo.

Posebnost ovogodišnje konferencije je i velika pomoć u organizaciji i suradnja koju smo dobili od prijatelja iz partnerskih organizacija, već spomenute CEDRA-e, ZEF (Zadruge za etično financiranje) čiji je ZMAG i jedan od suosnivača te HBS (Heinrich Boell Stiftung) Hrvatska od čega su nam ovi posljednji i ogromna financijska potpora. Pored njih za taj dio priče smo zahvalni Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, Uredu za udruge Vlade RH, Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Francuskom Veleposlanstvu u Zagrebu i Talijanskom institutu za kulturu u Zagrebu. Dobra ekonomija je nadišla sam ZMAG i sve više postaje opće mjesto kao platforma, ali zbog toga smo sretni. Na kraju se imamo čemu vratiti kao našem alatu za primjenu i zato smo i osnovali Zadrugu za dobru ekonomiju.

<
Vezane vijesti