Mora da je Globusu stvarno teško s financijama kad misli da je ciklusom novinarskih radova moguće supstituirati kontekst projekta Hoto grupe.

Rijetko čitam Globus, uglavnom zato jer sam uočila da većina tekstova koji se tamo objavljuju nemaju nikakve veze s istinom. Za one koji su studirali društvene znanosti i kojima je barem Aristotel ostao u sjećanju, samo je po sebi razumljivo da je istina relacijski odnos u kojem spoznaja/interpretacija ima veze sa stvarima tj. realnošću ili u latinskoj verziji: Veritas est adequatio rei et intellectu. Zato ovaj tjednik koji se hvasta da je "puls nacije", školovanu osobu uglavnom mora zanimati kao tranzicijski fenomen, a ne kao medij koji se bavi tranzicijskim činjenicama i procesima.

Valja ga, dakle, čitati onda kad čovjek očekuje da bi se nekom važnom društvenom temom moglo manipulirati. U tom su smislu dva zadnja broja prava poslastica. Pred dva tjedna usred je spomenutog tjednika objavljena tzv. "vrijednosno neutralna" reportaža o povijesnom toku građevinskih mjena u Varšavskoj, čija je, mertonovskim rječnikom rečeno, latentna funkcija bila pokazati da je gradnja/promjena normalna životna dinamika koju mogu osporavati samo likovi kompletno izgubljeni u vremenu i prostoru... No, tek se u jučerašnjem broju "latentna funkcija" reportaže o mjenama u Varšavskoj iskazala u svojoj punoj mjeri. U njemu je, naime, urednički kolegij dalje razradio platformu čiji je cilj, posve je jasno, izgraditi novu karizmu g. Tomislava Horvatinčića u uvjetima u kojima g. Milan Bandić više nije bitan partner.

Pred dva tjedna usred je spomenutog tjednika objavljena tzv. „vrijednosno neutralna" reportaža o povijesnom toku građevinskih mjena u Varšavskoj, čija je, mertonovskim rječnikom rečeno, latentna funkcija bila pokazati da je gradnja/promjena normalna životna dinamika koju mogu osporavati samo likovi kompletno izgubljeni u vremenu i prostoru.

Koncept ide otprilike ovako: a) poduzetnički duh g. Horvatinčića je nesalomljiv, svi ga ometaju a on se ne da (vidi reportažu: "Pet katova ispod Cvjetnog trga", b) poduzetnikov arhitekt g. Podrecca superioran je, kozmopolitski orijentiran "naš" čovjek - osoba koja na pravi način pomiruje ukorijenjenost u "široj regiji", društveni status i globalni uvid pa će on, uz pomoć Hypo Banke i H&M-a, izvući Zagreb iz njegove nazadne malograđanštine koja ne želi iskoračiti u prvu "ligu"(vidi polustrukturirani intervju: "Mogli ste biti prva liga, a vama smeta rampa") c) pobunjenike predstavlja frustrirana i profesionalno neostvarena osoba i još k tome žensko koje nema pojma o realnom sektoru i muškom svijetu, jednostavno ne kuži da nema kruha bez malo tajnih dogovora pa očajnički paradira vodeći unaprijed izgubljenu bitku. (vidi kolumnu: "Rat u mojoj maloj Varšavskoj").

Tri različita novinarska formata, u jednom broju, o jednoj te istoj temi, s jednim jedinim ciljem, neutralizirati i demoralizirati pobunu koja ima demokratski karakter i koja, jasno je svima: vodi bitku protiv korupcije i društvene nepravde te katatoničnih gradskih i nacionalnih institucija koje im ne staju na kraj. Mora da je Globusu stvarno teško s financijama kad pada ovako nisko, kad misli da je ciklusom fotoreportaža, intervjua i kolumni moguće supstituirati kontekst u kojem se projekt izvodi.

Ali kontekst je teško opisati, to dugo traje, nitko to neće čitati, mantra je koja kruži novinarskim krugovima. S obzirom da sam ja uvjerena da je kontekst lako opisati i da će ga velik broj ljudi, na brzinu, rado pročitati evo ga, u nastavku, u par rečenica.

Projekt je "pod svoje" uzeo SDP-ov gradonačelnik, koji Podreccin rafinman razumije koliko i nuklearnu fiziku. Umjesto da objavi ekspertizu Škole narodnog zdravlja Dr. Andrija Štampar, čovjek je svojedobno pio vodu pred televizijskim kamerama ne bi li dokazao da voda u Vrbanima nije bila zagađena, iako je poprilično smrdjela. Kad se dobrano napio te vode, zaključio je da karizmatičnom poduzetniku može darovati i cijelu jednu ulicu pa je raznim šalama i pošalicama uvjerio SDP-ovu većinu u Skupštini da je to pametno.

Tri različita novinarska formata, u jednom broju, o jednoj te istoj temi, s jednim jedinim ciljem, neutralizirati i demoralizirati pobunu koja ima demokratski karakter i koja, jasno je svima: vodi bitku protiv korupcije i društvene nepravde te katatoničnih gradskih i nacionalnih institucija koje im ne staju na kraj.

Pamet se sastojala u pragmatičnoj i dalekovidnoj procjeni da je bit socijaldemokracije u tome da se tajkunima za borbu protiv štakornjaka: daruje ulica. Kad su taj i takav SDP s njim na čelu prozreli mladi ljudi koji, iako dijele zabrinutost zbog pojave štakora u vandaliziranim dijelovima grada, nisu za svoje potrebe mogli dobiti niti ruševnu Goricu kod Kvatrića, a kamoli ulicu u pješačkoj zoni, došlo je do pobune. S druge je strane jedna poprilično školovana glumica uočila da se ruše stare kuće na Cvjetnom trgu na kojem HDZ-ov Ministar g. Biškupić naplaćuje spomeničku rentu koja se dijeli tako da 60 % tih sredstava ide lokalnoj samoupravi a 40% tih sredstava državi. Bilo joj je čudno da on u Zagrebu prikuplja porez na lokacijsku rentu koju proizvodi baština a da pritom tvrdi da on za baštinu u Zagrebu uopće nije nadležan.

Kako ni intelektualcima s kojima se glumica druži također nije bilo jasno kako to da je Ministar g. Biškupić nadležan prikupljati rentu da bi štitio baštinu a nije nadležan zaustaviti rušenje baštine, krug prosvjednika malo se povećao. Još se malo povećao nakon što se uočilo da se HDZ i SDP u Zagrebu uopće ne svade iako jedni daruju ulice, a drugi gledaju kroz prste dok se uništava baština bez obzira na to što su te dvije stranke, u drugim dijelovima države ljuti neprijatelji. Nakon toga su mladi ljudi, glumica i sada već dosta velik broj intelektualaca zaključili da nešto ne štima niti s funkcioniranjem SDP-a, niti s funkcioniranjem HDZ-a. Onda su mladi ljudi odlučili skupljati potpise ne bi li osporili: a) darovanje ulice za koje je bio odgovoran SDP i b) rušenje baštine za koje je bio odgovoran HDZ.

Onda su skupili 55 000 potpisa što je 5 puta više nego što treba za predsjedničku kandidaturu ali - stranke nisu reagirale. Boli ih glava za demokraciju kad nema izbora na vidiku. Tada je 4.000 ljudi koliko se skupilo na skupu "Odustanite" zaključilo da stranke uglavnom zanima akontacija a ne demokracija. E, tu je Globus došao na svoje jer akontacija, a ne demokracija zanima i taj tjednik. Zato taj tjednik nasilno ponašanje transvaluira u poduzetništvo, preživjelo miteleuropsko prenemaganje u rafinman, omalovažava individualnu/civilnu borbu protiv nepravde. Zato udara po Pravu na grad, Zelenoj akciji i gđi Urši Raukar.

Moram priznati jedno. Jasno mi je zašto to radi tjednik. Ali, nije mi jasno zašto na to pristaju novinari.

 


Članak je preuzet s portala Heinrich Böll Stiftunga - Hrvatska (op. ur.)

 

<
Vezane vijesti