Grabar-Kitarović i Marco Rubio, Foto: TwitterGrabar-Kitarović i Marco Rubio, Foto: TwitterAko je predsjednica RH službeno putovala u SAD, to se nije smjelo dogoditi u tajnosti.

"Nema ništa tajnovito, to je službeni posjet SAD-u, usredotočen na to da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike", poručila je posredstvom HTV-a predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović sa svog tajnovitog - ikstog po redu - izleta u New York i Washington, nakon što je izviještena da su tim povodom podnesene protiv nje tri prijave za sukob interesa. "Mi uvijek slijedimo, nikad ne vodimo, to mi osobito smeta. Hrvatska je mala država i ne možemo čekati da nas netko stavi na agendu, nego se moramo sami nametnuti."

Javnost se od prve hrvatske predsjednice već svačega tragikomičnog i naslušala i nagledala u dvije godine njezina mandata: od obmane da će se iseliti iz Tuđmanove neumjerene raskoši na Pantovčaku i učiniti Hrvatsku bogatom i sretnom zemljom do toga da su "svi totalitarizmi isti" - pa je u redu zamijeniti Titovu bistu u predvorju svog ureda vlastitim kartonskim likom u prirodnoj veličini, za foto-kič s posjetiteljima - dati HDZ-u umjesto vratiti u proračun neutrošen državni novac iz predsjedničke utrke, skrivećki fotografirati mobitelom ispunjen listić na biralištu... No, još se nije čulo od nje veće besmislice od citiranog posipanja pepelom zato što je medijski uhvaćena kako je s prijateljicom, šeficom kabineta, otputovala proslaviti Novu godinu u SAD.

Još se od predsjednice nije čulo veće besmislice od citiranog posipanja pepelom zato što je medijski uhvaćena kako je s prijateljicom, šeficom kabineta, otputovala proslaviti Novu godinu u SAD.

Odlučila se za pet, a ostala sedam dana. Osladilo joj se. Amerika je Amerika, a RH porezni obveznici dobroćudni i široke ruke. Neki usputni tv-krokiji što su doprli do Zagreba uhvatili su je dobro raspoloženu među restoranskim stolovima, u skupini hrvatskih iseljenika i desetak fratara karakteristično popunjenih statura. Društvo s kakvim je za prethodnog posjeta ponosno pozirala iza raširene ustaške zastave. Budući da su joj "svi totalitarizmi isti", javnost čeka da Grabar-Kitarović demonstrira tu istost i pred raširenom crvenom zastavom sa srpom i čekićem te parolom "Proleteri svih zemalja ujednite se". S Titovom slikom na zidu, a ne Pavelićevom. Dosad nije stigla postupiti dosljedno totalitarističkoj istosti zbog prezauzetosti autoreklamnim seljakanjem predsjedničke zastave/ureda uzduž i poprijeko RH. No, građani su strpljivi, a državna predsjednica "narodna žena" od riječi.

"Nadam se da ćemo konačno shvatiti kako se profilira država na međunarodnom planu", arogantno je komentirala prijave Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa. "Susrela sam se s puno ljudi (u SAD-u, op. a.), članovima Kongresa, i republikancima i demokratima. Ja ću uvijek raditi u interesu naroda, bez obzira na prepreke koje neki pokušavaju umjetno nametnuti." Tko ne bi radio "u interesu naroda" na način kako to radi Kolinda Grabar-Kitarović, samo što to narod ne osjeti, a nije blejavo stado kakvim ga drži Katolička crkva. Zauzeti ministar financija Zdravko Marić zna kako narodno srce bije za svoju najzauzetiju globtrotericu, pa je skockao poreznu reformu koja joj je, netom što je "komercijalno" sletjela iz SAD-a, donijela 2000 kuna deblju plaću (24.800 kuna mjesečno). A Božo Petrov, moralna vertikala RH politike, da bi reč rekel. Ne stigne, dok marljivo broji starćeviće u bagateli od mjesečnih 21.400 kuna (1300 više).

Predsjednica RH, kojoj pada javni rejting i među vlastitim biračima, da se i ne govori o široj javnosti - čovjek pocrveni od nelagode kako ju glas naroda časti na društvenim mrežama - očito se ne može oteti napadima grandomanije. Građani su alergični na prešetavanje namještenih osmijeha, novih frizura, nalijepljenih umjetnih trepavica i modnog ukusa pred tv-kamerama, uz retoričku kulisu tipa ako pada kiša, moramo otvoriti kišobrane jer ćemo inače pokisnuti. Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan je u emisiji "Točka na tjedan" televizije N1 Hrvatska kazao da Grabar-Kitarović "nema sadržaja" u svojim izjavama te da joj je "ponašanje histerično i panično. Ona pokušava stvoriti događaje i u tome je nespretna zadnjih mjeseci". 

Novogodišnji put u SAD je dokaz više da se pogubila u poimanju vlastite (ne)važnosti u visokoj međunarodnoj politici, ali i obnašanju predsjedničkih ovlasti.

Novogodišnji put u SAD je dokaz više da se pogubila u poimanju vlastite (ne)važnosti u visokoj međunarodnoj politici, ali i obnašanju predsjedničkih ovlasti. Ako je ustavno pripuštena sukreiranju vanjske politike RH, ne samostalnom kreiranju, nije normalno da o razlozima i protokolu njezinog "službenog" odlaska u SAD nisu obaviješteni ni premijer Andrej Plenković niti ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier. Pa se pred novinarima ponašaju kao ribe na suhom. Političarka koja drži/tvrdi - slučaj "ručna kočnica" u izbjegličkoj krizi - da je državnica ravnopravna s Angelom Merkel, pa je pozvana čitati bukvicu njemačkoj kancelarki, najmoćnijoj ženi svijeta, očito je egzemplaran Antuntun u omiljenom kostimu karakteristične ZNA SE boje.

Grabar-Kitarović dolazi iz marginalne i velikim svjetskim igračima nevažne zemlje, čije lokalno razvikane diplomate vani nikad nisu uzimali ozbiljno. Pa ni nju. Njezin se međunarodni diplomatski pedigre iscrpljuje nedovršenim mandatima veleposlanice RH u SAD-u (od 2008.) i pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju (od 2011.). Što su u oba slučaja više paradne pozicije koje lijepo zvuče, nego mjesta međunarodne političke moći i utjecaja. Nezajažljiv globtroterski poriv Grabar-Kitarović nije ključ koji otvara "partnerska" vrata kad joj se prohtije. Ni u Berlinu i Bruxellesu, kamoli u Washingtonu. Kada se, pak, ide iz Zagreba na te destinacije, ide se rutinski, na "članske" masovke, ili po pozivu  - na brifing. I točka. Grabar-Kitarović sada nitko i ni na što nije zvao u SAD, sama se pozvala i još povela sa sobom šeficu kbaineta.

Zato je smiješna predsjedničina tvrdnja o tome da je putovala u SAD službeno jer će, da ti pamet stane, "pozicionirati RH kao čimbenik koji će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike". S kim je "pozicionirala RH"? S republikanskim senatorom s Floride Marcom Rubiom, Trumpovim protukandidatom na stranačkim predizborima, s kojim se fotografirala na sjedeljci pred njegovim kaminom, a ovaj to objavio na svom Twitter profilu? I koji jamačno neće imati nikakvu ulogu u Trumpovoj administraciji. "Pozicionirala" je s Damonom M. Wilsonom iz Atlantskog vijeća, s kojim se također fotografirala za njegov profil na društvenoj mreži?

Hrvatska nikad nije, neće biti u poziciji niti je uopće pozvana "sudjelovati u kreiranju" bilo kakve američke, kamoli vanjske politike.

Ta dvojica jedinih Amerikanaca za koje se zna da se s njima sastala nisu političari njezinog diplomatskog ranga, nevažni su za američku i dosadašnju i buduću politiku i zbog njih se ne troši sedam dana novac poreznih obveznika. E sad, ako joj je bilo do novogodišnjeg slavlja s veselim iseljenicima i fratrima, svaka čast, ali to nije službeni put i ne plaća se iz državnog proračuna, nego iz vlastitog džepa. Po viđenom iz tv-krokija, to veselo društvo nema veze ni s "predstavnicima političkog i društvenog života te nevladinog sektora" u SAD-u, koje bi moglo pomoći RH u "pozicioniranju". Ne pomaže ni tamo gdje bi moglo s obzirom na to koliko sama predsjednica diže rep dijaspori: financijskim, poduzetničkim, iskustvenim i intelektualnim resursima.

Da su Kolindi Grabar-Kitarović, predsjednici suverene zemlje, članice EU-a i NATO-a, ukazali čast, kao što nisu, odlazeći predsjednik Barack Obama ili izabrani Donald Trump, pa hajde-de i netko od Trumpovih najbližih suradnika, njezin bi posjet SAD-u imao nekakvog smisla. Ovako, nije imao nikakvog smisla, samo proračunskog troška. Paradoks je tim veći, jer se predsjednica RH zajedno s HDZ-ovim prvacima potrudila Trumpu i njegovim suradnicima ocrniti i sebe i RH otvorenim drukanjem za njegovu protukandidatkinju na američkim predsjedničkim izborima, demokratsku militantkinju Hillary Clinton. Grabar-Kitarović je i tada "službeno" boravila u SAD-a, a kod kuće ju je zbog potpore Clintonovoj žestoko napala Katolička crkva, konzervativnim žarom zauzetog vigilarista Johna Vice Batarela.

KGK s Damonom Wilsonom iz Atlantskog vijeća, Foto: Twitter
KGK s Damonom Wilsonom iz Atlantskog vijeća, Foto: Twitter

Hrvatska nikad nije, neće biti u poziciji niti je uopće pozvana "sudjelovati u kreiranju" bilo kakve američke, kamoli vanjske politike. Niti bi to dopustio bilo koji stanar Bijele kuće. Pitanje je zdravog razuma samo i pomisliti, kamoli obmanjivati vlastite građane time da je netko s balkanskog kiflića diplomatski autoritet kojem će SAD dopustiti da mu soli pamet i miješa se u vanjsku politiku. Pod pritiskom (pre)velikog osobnog ega i suočena s javnom blamažom zbog istrage o sukobu interesa, Grabar-Kitarović je bila prisiljena izraziti "zadovoljstvo rezultatima posjeta SAD-u". Ne bi ni mrtva priznala da joj je "službeni" posjet bio na vlas isti kao "državnički" Franje Tuđmana i Gojka Šuška u jesen 1990. Kanadi i SAD-u. Kad ih tamo također nije primio nitko važan, a isti su im (pro)ustaški domaćini unajmili ogromnu bijelu limuzinu s crvenim sjedalima za kič-svadbe, kojom su ih vozili oko Kongresa, Bijele kuće... Na podsmijeh stražara.

Svibnja 2014. je i predsjednika RH Ivo Josipović iskusio koliko je njegova zemlja u oku i srcu "partnerima" u SAD-u/NATO-u. Predsjednik Barack Obama "nije imao vremena" za njega, pa ga je u susjednom uredu Bijele kuće primio potpredsjednik Joe Biden, što je svojevrstan diplomatski skandal, koji si veliki i moćni dopuštaju prema malima i nemoćnim. A Hrvatska je i mala, i nemoćna i velikima nevažna, što hrvatskoj predsjednici ili ne ide u glavu pa se razbacuje nesuvislim izjavama ili je svjesna apologetkinja SAD/NATO-ove supremacije. A to nije u državnom interesu zemlje i naroda od kojega joj je četvrtina dala glas za Pantovčak.

Bila je dužna izvijestiti javnost zašto ide na pet/sedam dana u SAD, što će tamo raditi, s kim će i o čemu razgovarati od sebi ravnih američkih diplomata...

Ako je službeno putovala u SAD, to se nije smjelo dogoditi u tajnosti. Bila je dužna izvijestiti javnost zašto ide na pet/sedam dana u SAD, što će tamo raditi, s kim će i o čemu razgovarati od sebi ravnih američkih diplomata... A to je sve izostalo i građani su s pravom zatečeni još jednom njezinom demonstracijom samovolje. Očito drži da je toliko važna i moćna da nikom ne mora polagati račune o svom načinu "vladanja".

Prema izjavi predsjednice Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa Dalije Orešković Hini, "problem je što se ne zna je li riječ o privatnom putovanju koje je pokriveno i plaćeno sredstvima državnog proračuna ili se uistinu radi o službenom putovanju s protokolom i pratećim okolnostima koje jedan službeni put prati". To će biti predmet istrage, predsjedničina očitovanja i odgovarajuće dokumentacije. Zasad, Orešković tvrdi da okolnosti putovanja nisu poznate, "a iz onoga što je dosad javno objavljeno nije razvidno radi li se o privatnom ili službenom putovanju". U slučaju da se utvrdi sukob interesa, Kolinda Grabar-Kitarović može biti novčano kažnjena s 1000-40.000 kuna, što je lakše podnošljivo od javne podozrivosti zbog pretjeranih predsjedničinih globtroterskih sklonosti, od kojih zemlja nema nikakve koristi.

I, što je za nju opasnije a građanima/biračima poučnije, kad jednom pristojan početni rejting političara njezinog ranga dospije na nizbrdicu, više nema natrag. Lavina ga odnese u vražju mater. Kao svojedobno Tomislava Karamarka, Zorana Milanovića, Ivu Josipovića, Stjepana Mesića... Ničija nije do zore svijetlila. Ako se i kada njezina ugasi, sama će si biti kriva. Ne narod za koji, kao, radi sve što radi.

Ključne riječi: Kolinda Grabar Kitarović
<
Vezane vijesti