H-Alter
<strong>Thích Nhất Hạnh (ytb-prtsc)<br></strong>Thích Nhất Hạnh (ytb-prtsc)
Dokle god nam je nasilje legitimno i preporučljivo - plodno tlo za fašizam je tu. Fašizmu se ne odgovara s nasiljem. To mu godi, jača ga, on buja. Totalitarizmi, isključivosti, jednoumlja, radikalizmi - sve su to razni oblici nasilja. Negiranja života, njegove raznolikosti, jedinstvenosti, neponovljivosti.

Volim tražiti poveznice među stvarima, pojmovima, ljudima, bilo čime. Lako znamo reći: "Sve je povezano." ali se u pravilu iznenadimo kad vezu uočimo. Mi ne vjerujemo da je sve povezano. Možda samo neki prosvjetljeni pojedinci među nama. Thích Nhất Hạnh, recimo.

Nije li čudno to naše iznenađivanje oko povezanosti svega? Podrazumjevamo da su stvari razdvojene, da kuhanje ručka u Lahoreu nema veze sa šetnjom po Jarunu. Odakle nam ideja o odvojenosti? Iz potrebe sigurnosti samo onog neposrednog, bliskog okruženja? Iz nemogućnosti da sagledamo cjelinu pa radije tvrdimo da su dijelovi zasebni, odvojeni, različiti? Iz ograničenosti naših predaka da putuju, znaju, uče, upoznaju drugog i drugačije? Svi znamo da je svemir izgrađen od istih čestica, protona, neutrona, elektrona te da je sve ono što mi vidimo kao "različito" samo varijacija na temu istoga. Čak ako nas znanost, fizika konkretno, ne zanima ili joj ne vjerujemo, tada tvrdimo da je jedan Bog cijeli svemir Rješavajući svoje osobne sukobe bez nasilja, bez poraženih, gradimo društvo koje svoje sukobe rješava bez nasilja, bez poraženih.  To je društvo u kojem fašizam nema plodno tlostvorio, znači veza postoji u startu.

Evo recimo mojih zadnjih desetak dana. Mala vježba. Povežite Antifašističku ligu, HVIDRA-u, Vjernike za mir i dolazak proljeća. Što im je zajedničko? Moraju postojati značajne veze. Nije valjda da su samo meni vidljive.
Ljudi koji se opiru ideji totalitarne države i isključivosti, ljudi koji su se nedavno borili protiv toga, ljudi koji u vjeri nalaze snagu za tu borbu. Snagu nenasilja, istinsku, autentičnu.

Ostaje mi samo još povezati dolazak proljeća :) Šalu na stranu. Buđenje života kao poticaj samom životu, dostojanstvu, nesputanom rastu i razvoju, bogatstvu različitosti, nije li to sve u srži ideje antifašizma? Ne zanimaju me lingvističko politikanske rasprave. Govorim o suštini. O pravu svakog ljudskog bića da živi svoje identitete, dostojanstven život zajedno s drugim ljudima, ostalim živim bićima, u skladu zajedničkom i s prirodom.

Petnaesta godina u XXI stoljeću je i sedamdeseta od vojne pobjede nad fašizmom u Europi. Godina novog udruživanja ljudi u Hrvatskoj koji fašizmu glasno kažu: "No Passaran!" Oko toga je konsenzus. Kako to reći - nije nam tako jasno. Mnogima jeste, nema tu mnogo dvojbe, jasno ukazivanje na zlo koje svaki fašizam zaziva, na strah koji u manjinama i drugačijima budi, na prijetnju kolektivne čizme jer fašisti uniformiranost vole.

Mnogima baš i nije jasno. Svijet se promjenio i sve brže se mjenja, relativiziranje postaje gotovo pa način komuniciranja, ne nužno odlika samih Dokle god nam je nasilje legitimno, prihvatljivo, preporučljivo, sastavnica "kulture" i "odgoja" - plodno tlo za fašizam je tu fašista, istina i laž iskaču na ekranima podjednakom učestalošću, bojom i oblikom. Ideološke odrednice svatko tumači na svoj način, plodno tlo za fašizam je u stvaranju. Treba li se fokusirati na fašizam, na stvaranje tog plodnog tla ili na ljude koji ne vide opasnost svega toga? Znam, da, znam, na sve zajedno, jer je sve povezano.
Ako se Svijet promjenio, temelji civilizacije valjda nisu. Na to me podsjećaju prijatelji iz inicijative Vjernici za mir:

"Kao vjernica/vjernik za mir, moj izraz poštovanja prema životu je odricanje od nasilja, stoga se zalažem za aktivno nenasilje u osobnom i društvenom djelovanju. Aktivno slušam i tako doprinosim razumijevanju između različitih pojedinki/pojedinaca, grupa, vjerskih zajednica. Trudim se živjeti onako kako me poučavaju izvori moje vjere da bi njena miroljubiva načela postala vidljiva u mom ponašanju."
Priznajmo, teško nam je povezati to s antifašizmom. Možda trebamo tu zastati. Teškoća u povezivanju nenasilja i antifašizma. A nije teško. Dokle god nam je nasilje legitimno, prihvatljivo, preporučljivo, sastavnica "kulture" i "odgoja" - plodno tlo za fašizam je tu.

Fašizmu se ne odgovara s nasiljem. To mu godi, jača ga, on buja. Totalitarizmi, isključivosti, jednoumlja, radikalizmi – sve su to razni oblici Buđenje života kao poticaj samom životu, dostojanstvu, nesputanom rastu i razvoju, bogatstvu različitosti, nije li to sve u srži ideje antifašizma?nasilja. Negiranja života, njegove raznolikosti, jedinstvenosti, neponovljivosti.

Gdje je tu HVIDRA, kad sam ju već spomenuo? Kakva je veza radionice (jako uspješne) iz transformacije sukoba za Zajednicu Udruga HVIDRA-e Grada Zagreba s antifašizmom, nenasiljem, vjerom?

Kristalno jasna. Ljudi koji su stradali nedavno u ratnom sukobu, boreći se protiv jednog totalitarizma, rade na tome kako sukobe rješavati bez nasilja, nenasilno. Zašto? Zato jer svi svakodnevno imamo sukobe, nerazumjevanja, neslaganja s nizom ljudi oko sebe, s najbližima najviše. Njih ne želimo pobjediti jer će tada biti poraženi. Želimo sukobe s njima rješavati razumjevanjem, dogovorom.

Hoćemo naučiti kako da ne podlegnemo emocijama, kako da sagledamo da interes druge strane može biti i moj interes. Rješavajući svoje osobne sukobe bez nasilja, bez poraženih, gradimo društvo koje svoje sukobe rješava bez nasilja, bez poraženih.  To je društvo u kojem fašizam nema plodno tlo. Društvo u kojem buja život, razvija se veselo i nesputano. Društvo kojeg hrani vjera koja je radost, veselje, ljubav, vjera koja nije isključivost jer slavi život, slavi Boga. Mojeg, tvojeg, njihovog, svačijeg i baš zato – ničijeg. Jer se Boga ne može posjedovati kao što se ljubav ne može posjedovati.

Netko mi neki dan reče: "Sreća se ne juri, sreća se sreće." Otvorenih očiju, veze, poveznice, linkovi,  jedinstvo naizgled različitog, cjelina, smisao, sve nam je tu, jasno i blisko. Zatvorenih očiju ponekad također. Ako je srce otvoreno :)

<
Vezane vijesti