Ovih je dana devetnaest godina od osnivanja Antiratne kampanje Hrvatske: Suncokret, Centar za žene žrtve rata, CESI , Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Mali Korak, Centar za mir i nenasilje Osijek, Centar za mirovne studije, B.a.B.e., Delfin Pakrac, ZaMir... Djeca ARK-a. Djeca zagrebačke udruge? Ne. Djeca konkretnog identitetskog vrijednosnog iskaza. Onoga kada u tramvaju čitaš ARKZIN. Ne skrivajući ga. Naprotiv.

Antiratna kampanja Hrvatske, skraćeno ARK. Znamo li o čemu je riječ? 

Niti je rat spriječila, niti se kampanjama bavila (ponekad ipak). Osnovana 4. srpnja 1991., baš u Kumrovcu, nadala se imati opće jugoslavenski karakter, no realnost je ubrzo obznanila da će samo na teritoriju Hrvatske posla, nažalost, biti preko glave. Radi li se o grupici (pa makar i većoj) opskurnih mirovnjaka, hipija, pacifista, anarhista i sličnih, minornog značaja (osim što u demokracijama toga mora biti) ili se radi o nečemu drugom?

Krajem ovoga lipnja bio sam na radnom sastanku UN Sveučilišta iz Tokya u Sarajevu. Spomenuo sam ZaMir (ZaMir Zagreb, ZaMir Beograd, ZaMir Sarajevo, Zana Priština, ZaMir Tuzla, ZaMir Pakrac), mrežu BBSova (preteče interneta) koja je krpala komunikacijske rupe na prostoru raspadajuće države u ratu. Emir, viši asistent na sarajevskom Fakultetu političkih nauka, reagirao je iznenađeno: "Ti si jedan od Njih?". "Nisam, ali to su moji prijatelji i kolege. Ja sam radio nešto drugo. Ma na neki način i jesam, ako shvaćaš." Dirnulo me poštovanje u Emirovom tonu. On zna za ZaMir, zna i kako je bilo živjeti u okupiranom Sarajevu.

antiratna.jpg

Sjećam se kasnog popodneva sredinom devedesetih u uredu ARK-a u Gajevoj. Stigao je faks iz Sabora. Pozivaju nas na sastanak s delegacijom Vijeća Europe, sutra ujutro. Morali su poslati poziv, no nadali su se da u uredu neće biti ikoga. Sutra je otišao netko na sastanak. Odnos s Vijećem Europe u to doba je bio za Hrvatsku ono što su pregovori sa EU danas. Sistematski pregledi i obaveza potvrde da provodiš pravu terapiju. Demokracija se gradi generacijama, a u Vijeću su znali da im je važno mišljenje ARK-a jer nam je do gradnje funkcionirajuće demokracije stvarno bilo stalo.

Ono što me u ARK-u fasciniralo istog časa nakon što sam prebrodio svoju predrasudu prema "mirovnjacima" koji protestiraju na ulici i viču parole, bila je otvorenost (danas se kaže inkluzivnost) i horizontalno struktuiriranje, time i odlučivanje. Nije bila važna niti titula, niti javni ugled, ni broj napisanih tekstova i knjiga, ni broj odrađenih konkretnih akcija. Imali smo jednako pravo reći, predložiti, ne slagati se, komentirati, odlučiti  na svakom sastanku. Ne znači da se sve prije navedeno nipodaštavalo, naprotiv. No, to znači da se najviše računala spremnost nekog da sudjeluje u grupnom radu. Bilo je važno ostaviti otvorenim prostor za svaku zainteresiranu osobu. I sačuvati poštovanje za mišljenje svake prisutne.

Što je ARK? Pitanje svih pitanja za sve nas uključene u ARK. Zagrebačka udruga? Nacionalna udruga s uredom u Zagrebu? Mreža od preko dvadeset organizacija diljem Hrvatske (Karlovac, Osijek, Pakrac, Poreč, Zagreb, Županja ...) Vrijednosni iskaz koji je sadržavao ljudska prava, rodnu osviještenost, prigovor savjesti, nenasilje, protivljenje ratu, nacionalizmu i politikama koje su ih generirale?

ARK-u sam se priključio 1993. (Ne, mi ne protestiramo na ulici i ne vičemo Stop the War in Croatia.) Radimo konkretne stvari: mirovnu edukaciju, prigovor savjesti, direktnu zaštitu ljudskih prava, rad s prognanicima i izbjeglicama u preko dvadeset kampova, rad s ženama žrtvama ratova u Hrvatskoj i BiH, povezivanje ljudi kompjuterskom poštom, izdajemo i novine- ARKZIN i svašta još. Pokrenuli smo Volonterski projekt u ratom razrušenom i tada još podijeljenom Pakracu kroz koji je u sljedeće četiri godine prošlo nekoliko stotina volontera iz preko trideset zemalja. Jedna od rijetkih službenih suradnji hrvatske (ARK) i srbijanske organizacije(Centar za antiratnu akciju) u tim godinama.

Jedinstvena vrijednost ARK-a je bila autentični, ukorijenjeni mirovni aktivizam u hrvatsku odnosno post-jugoslavensku stvarnost. Naravno da smo mnogo učili od prijatelja i podržavača iz Europe i svijeta i da bez njih ne bi mogli. No, ARK-ov aktivizam nije bio ni salonski, ni knjiški niti bez veze sa svakodnevicom oko sebe. Razni mirovnjaci iz svijeta su nam nerijetko bili najveća tlaka, sa svojim karavanama podrške, idejama o pomirenju, brzim rješenjima međuetničkih odnosa , modelima rješavanja sukoba, turističkim mentalitetom, fotoaparatima, itd...

"U dosluhu i neposluhu" naziva se pristup mirovnom radu koji upravo teorijski razrađujemo. Korijeni su mu u ARK-u, svakako. Biti u dosluhu sa svojom zajednicom, svojim susjedima koji su na bojišnici, svojom rodbinom u prognaništvu, a opet biti u neposluhu s lažnom demokracijom, pozivima na mržnju, s nasiljem - ma od koga dolazilo. U neposluhu sa kolektivnim identitetima i pritiscima izraslima iz njih koji su lomili osobnost, pojedinku, kritičko promišljanje konkretnog ljudskog bića. 

Ovih je dana devetnaest godina od osnivanja ARK-a. Posjetih upravo na Facebooku stranicu Antiratne kampanje Hrvatske. Suncokret, Centar za žene žrtve rata, CESI , Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Mali Korak, Centar za mir i nenasilje Osijek, Centar za mirovne studije, B.a.B.e., Delfin Pakrac, ZaMir...  Djeca ARK-a.  Djeca zagrebačke udruge? Ne. Djeca konkretnog identitetskog vrijednosnog iskaza. Onoga kada u tramvaju čitaš ARKZIN. Ne skrivajući ga. Naprotiv. Čin prkosa, jer znaš da to nije ARKAN-ZIN, kako su ga posprdno etiketiravali razni tada moćni.

ARK je u temeljima mnogih postignuća civilnog društva u Hrvatskoj. Autentični, umreženi, vrijednosno utemeljeni, ali i sa zajednicom povezani aktivizam koji cijeni doprinos svake pojedinke.


Crtica o autoru

Goran Božičević  jedan je od osnivača i trenutni direktor Miramida centra - regionalne razmjene izgradnje mira u istarskom Grožnjanu. Na izgradnji mira širom post-jugoslovenskog prostora radi neprestano od 1993. godine. 

Ključne riječi: Antiratna kampanja Hrvatske
< >
Vezane vijesti