kratki_utorak.jpgNovi Kratki utorak u kinu Tuškanac, 12. ožujka u 21 sat, posvećen je filmskim prikazima društveno-političkih pokreta i pobuna žena u drugoj polovici 20. stoljeća. Program je sastavljen od pet filmova koje je izabrala Gaby Babić, bivša direktorica festivala goEast u Wiesbadenu. Za naziv programa uzet je poziv britanske sufražetkinje Emmeline Parkhurst iz 1912. godine.

Prvi poznati filmovi koji su prikazivali ženske proteste bile su snimke dugih kolona sufražetkinja i njihovih simpatizera početkom stoljeća u Londonu. Jedan od njih snimljen je 1913. godine na Epsom Derbyu u Velikoj Britaniji, kada se u protestnoj akciji sufražetkinja Emily Davison bacila pred konja tadašnjeg kralja i izgubila život. Čak dvije filmske ekipe bile su na mjestu događaja.

Tek puno desetljeća kasnije feministkinje se počinju jače oglašavati putem filma. Ovaj program otvorit će se s minijaturom Peglanjem u Greenham (Ironing to Greenham) iz 1984., jednim od 13 jednominutnih filmova iz serijala Hang on a Minute, baziranih na kratkim pjesmama autorice Lis Rhodes.

Filmovi napravljeni u formi kratkih isječaka, koji su se između programa emitirali na britanskom Channel 4, bave se tradicionalnim uzorcima opresije u ženskim životima (pornografija, nasilje, nuklearno oružje) i mnogim načinima otpora prema njima. Tema Peglanjem u Greenham je sudjelovanje žena u protestima protiv smještanja nuklearnih projektila u raketnu bazu Greenham u Engleskoj.

Slijedi dokufikcija Programski savjet njemačke redateljice Christiane Gehner, snimljena 1970. U njemu voditeljica na njemačkoj televiziji prije početka prijenosa uživo Evropskog prvenstva u umjetničkom klizanju iz Grenoblea, 'odluči' podijeliti gledateljima nekoliko razmišljanja vezanih za oslobođenje žena. U ovoj parodiji javnih televizijskih proglasa, autorica pokušava ukazati na probleme mladih žena više srednje klase, s posebnim osvrtom na proces proizvodnje.

Nakon toga gleda se Kućni film (Home Movie) redateljice Jan Oxenberg iz 1975. Radi se o njenoj osobnoj pobuni protiv ženama nametnute tradicionalne uloge u društvu, napravljenoj u formi filmskog dnevnika. Na amaterskim snimcima vlastite obitelji Oxenberg dokumentira kako nonkonformizam postoji već kod djevojčica. Ona se kao studentica na koledžu neuspješno pokušava prilagoditi heteroseksualnoj shemi i prikazuje koliki su značaj imali gej i lezbijski pokreti 70-ih godina. O filmovima Jan Oxenberg ovako govori spisatelj i profesor Daniel Mangin: 'Ako vizualizacija stvarno prethodi aktualizaciji, onda dugujemo mnogo redateljicama poput Jan Oxenberg, koja je pomogla lezbijsko iskustvo iz osobne prebaciti u javnu sferu. Njeni filmovi nisu samo kurioziteti, već su zanimljivi i kao povijesni dokumenti i hrabri manifesti.'

Dok je pokret sufražetkinja pretežno bio pokret građanskih žena, pobune radničke klase imale su druge oblike. Tako su štrajkovi radnica 70-ih privukli pažnju feminističkih filmskih krugova. Već 1969. Madeline Anderson snimila je po nalogu Hospital Workers Union Local 1199 dokumentarni film Ja sam netko (I Am Somebody), o štrajku više od 400 crnih medicinskih sestara i starateljica u Charlestonu, u Južnoj Karolini. Trajao je 100 dana, a podržala ga je s dojmljivim javnim govorom Coretta Scott King, američka aktivistica i borkinja za ljudska prava, i supruga tada već pokojnog Martina Luthera Kinga. Anderson je o svom filmu, koji je prvi povezao crne žene i borbu za ljudska prava izjavila: 'Znala sam da su prepreke koje su bile predamnom zasnovane na spolu, rasi i politici. Htjela sam napraviti film koji će odražavati moje iskustvo viđeno njihovim očima'.

1979. iranske žene pozvale su američku feministicu Kate Millett u Teheran kako bi zajedno proslavile Međunarodni dan žena, 8. ožujak. Dan ranije vjerski vođe proglasili su odredbu da žene moraju nositi islamski veo. Od 8. do 13. ožujka žene i liberali demonstrirali su na ulicama grada protiv te odluke Homeinijeve vlade. Grupa sastavljena od četiri francuske feministice dokumentirala je te događaje u filmu Pokret oslobođenja iranskih žena, godina nulta dok ih mule nisu istjerale iz zemlje. S ovim pravim primjerom uplitanja kamere u političku pobunu završit će se  projekcija.

Filmovi će biti puštani sa 16mm kopija ili digitalno, imaju engleske titlove, a ulaz na program je 20kn.

Raspored projekcije (66 min):
Peglanjem u Greenham (Ironing to Greenham) (iz serije Hang on a Minute), Lis Rhodes, Joanna Davis, Velika Britanija, 1984., 3 min, HD
Programski savjet (Programmhinweise), Christiane Gehner, Njemačka, 1970., 10 min, DCP
Kućni film (Home Movie), Jan Oxenberg, SAD, 1975., 12 min, 16mm
Ja sam netko (I Am Somebody), Madeline Anderson, SAD, 1969., 28 min, HD
Pokret oslobođenja iranskih žena, godina nulta, (Mouvement de Liberation des Femmes Iraniennes Annee Zero), Sylvina Boissonnas, Claudia Mulard, Francuska, 1979., 13 min, 16mm.