bandic_jutarnji_prtsc_jutarnji_hr.jpgPolitika je, u nas, vrlo zanimljiva aktivnost. Odvija se, naime, više kao marketing, kroz medije, nego kao društveni proces, u stvarnosti. O tome zorno svjedoči sitan vez koji pletu urednici i novinari jednog utjecajnog dnevnog lista u kojem je, odnedavno, naglo porastao broj stranica posvećen gradu Zagrebu.

U sredini se tih novina, iz dana u dan, izvještava o svim genijalnim potezima koje je u svom mandatu napravio zagrebački gradonačelnik. Čovjek bi preko toga preskočio, jer je gradonačelnik trenutno na ugaru. No, neki je dan objavljena vijest po kojoj je gradonačelnik zaslužan za otkriće afere o lažnim diplomama u Zagrebačkom holdingu. Ono što u članku bode oči su dvije stvari: broj ljudi uključenih u aferu i godina u kojoj se afera otkrila. Ukratko, radi se 306 ljudi koji su u Holdingu radili s lažnim diplomama a čitava je stvar izašla na vidjelo na početku 2015. godine! Tko ih je zaposlio? Kada? Kakva je interna kontrola u toj tvrtki? Tko snosi odgovornost za takvo zapošljavanje i takvu internu kontrolu?

Zakašnjeli Sherlock

Ništa od toga nismo doznali, osim što je naglašeno da je za otkrivanje tog slučaja zaslužan gradonačelnik i njegov pomoćnik. Ovako oblikovana vijest zorno pokazuje da se ugareni gradonačelnik još nije odrekao političkih ambicija, da još uvijek vodi bitku za Zagreb te da njegova latentna misija ima sasvim jasnu strategiju i taktiku. Prvo, pokazati javnosti da je politički moguće odvojiti problem nelegalnog zapošljavanja u gradskom poduzeću od institucije gradonačelnika. Drugo, pripisati zasluge za otkrivanje megaprevarantske radnopravne mreže u srcu Zagrebačkog holdinga sherlockholmesovskom duhu ugarenog gradonačelnika. Premda se meni čini jasnim kako je tako nešto potpuno nemoguće, ipak vidim da postoje snage koje misle da je to više nego realno. I za to koriste jednu posebnu formu koju bismo, za razliku od popularnog infotainmenta (informacija i zabava), prigodno mogli nazvati promopressing (promocija i pritisak).

Fotografije: Zagreb.hr<br>
Fotografije: Zagreb.hr

Promopressing je kao autentično tranzicijska medijska izražajna forma osobito uspješan način obmanjivanja i zaglupljivanja javnosti. Zbog toga se u znak protesta protiv takvog načina pisanja čini korisnim ponuditi javnosti kratku raščlambu afere u formi koja bi se prigodno mogla nazvati infolysing (informiranje i analiziranje) a koja bi dodatno pojasnila razloge zbog kojih je aferu u Zagrebačkom holdingu politički nemoguće odvojiti od institucije gradonačelnika. Zašto? Zato da se time doprinese smanjivanju društvenih troškova kojima našu budućnost, kao i onu naše djece, opterećuju neodgovorni polito/info/krati.

Raščlamba

S obzirom da ne znamo tko je, kada i kako zaposlio 306 ljudi s lažnim diplomama u Zagrebačkom holdingu, analizu možemo temeljiti na dvije pretpostavke. Ili su prevaranti zaposleni prije nego što je Milan Bandić postao gradonačelnik, ili su zaposleni za vrijeme Bandićevog upravljanja gradom. Kako svaka od navedenih pretpostavki upućuje na dosta uznemiravajuće zaključke, posvetit ćemo se prvo onoj koja pretpostavlja da je spomenutih 306 djelatnika nezakonito zaposleno prije nego što je Milan Bandić postao gradonačelnik.

U toj je opciji opet moguće pretpostaviti da ih je zaposlila bivša hadezeovska vlast ili su čak mogli biti naslijeđeni iz razdoblja bivše Jugoslavije kad je neki oblik Zagrebačkog holdinga, kao struktura, sigurno postojao, ali u drugoj organizacijskoj i pravnoj konfiguraciji. Napokon, moguće je da je zapošljavanje 306 prevaranata kumulativni učinak svih predbandićevskih vlasti. No, sve to ovog časa više uopće nije bitno. Bitno je, naime, da su prevaranti naslijeđeni iz prethodnih vlasti otkriveni tek 2015. godine, u petom mandatu aktualnog gradonačelnika, kad se u njemu naglo probudio duh Sherlocka Holmesa. Stoga je sada relevantno postaviti pitanje zašto je to tako?

bandic_zagreb.hr.jpg

Je li razlog za prethodno, četveromandatno (!!!) previđanje problema birokratska katatonija ili politička odluka? Pretpostavimo prvo i dobronamjerno da je problem u birokratskoj katatoniji. Pođemo li od te dobronamjerne pretpostavke, tada se u normalnom analitičkom slijedu odmah nameće sljedeće pitanje. Kako je moguće da jedan tako agilni gradonačelnik koji stalno dela, lomi otpore i radi na dobrobit Zagreba nije do petog mandata uočio da postoji problem s organizacijskom kulturom zagrebačkog poduzeća za koje je nesumnjivo bio politički nadležan? Naime, politička je nadležnost jedini razlog kojim se može objasniti činjenica da je tim poduzećem donedavno upravljao kao "primus" ili (u malo suvremenijoj verziji) "primus inter pares" član Skupštine. Jer, kako bi postao "primus" ili "primus inter pares" član Skupštine Zagrebačkog holdinga ako ne preko političke činjenice da je dobio izbore? Možda, doduše, kao glavni akter Skupštine Zagrebačkog holdinga nije znao da mora nadgledati rad poduzeća? Možda nije imao vremena da nadgleda rad poduzeća? Možda su ga njegovi djelatnici netočno informirali? Možda nitko nije ništa kontrolirao? Ali kako ga sve te mogućnosti da se opravda ignoriranje problema lišavaju političke odgovornosti? Jer, ako je bilo što od navedenog točno onda je logično zaključiti da su ljudi kojima je politički upravljao znali za problem pa nisu ništa rekli niti poduzeli, ili uopće nisu imali blagog pojma kako stoje stvari. Ergo, ili su četiri mandata prikrivali nezakonito ponašanje, ili jako puno ljudi nije radilo svoj posao.

Prema tome, objašnjavanje ove afere birokratskom katatonijom predstavlja jasan pokušaj da se opravda neodgovoran i ignorantski rad u najvažnijem gradskom poduzeću dok je gradonačelnik delao tako da uopće nije spavao i dijelio savjete svima i svakom o tom kako kod njega sve funkcionira "ko po špagi". Ako, pak, ta špaga znači 306 prevaranata u srcu Zagrebačkog holdinga, onda je ova birokratska katataonija pogubna za vladavinu prava u Hrvatskoj pa je stoga nemoguće odvojiti problem ignoriranja nezakonitog zapošljavanja u Holdingu od političke odgovornosti gradonačelnika. Ne prizna li se, naime, da je nezakonito postupanje u nekom javnom poduzeću nečija politička odgovornost onda, u Hrvatskoj, ne postoji politička odgovornost. Ako, pak, politička odgovornost postoji, onda je ovaj slučaj u Holdingu: eklatantan primjer.

bandic_sah_zg.hr.jpg

Nakon ove analize s kojom pada u vodu latentna promopressing teza kako za nešto manje od 90 milijuna kuna štete nema politički odgovorne osobe u gradu Zagrebu, u nastavku će se, kratko, raspraviti pretpostavka po kojoj je održavanje široke i nezakonite radnopravne mreže u holdinškoj strukturi bio rezultat političke odluke da se takvo što prihvati kao normalno. U toj perspektivi, nesumnjivo, stvari postaju još složenije. Zašto?

Zato što se, u tom kadru, otvara šire pitanje o tome kakvu je to politiku vodio zagrebački gradonačelnik i njegova tadašnja stranka kad bi se eventualno pretpostavilo da su politički odlučili da "vladavinu prava" ne treba baš tako ozbiljno shvatiti u državi koja je 2004. godine započela pregovore o pristupanju Europskoj Uniji u kojoj je "vladavina prava" conditio sine qua non članstva. Tu sad naši politikanti mogu ponuditi razna objašnjenja. Te politika je umjetnost mogućeg, te situacija je u uvjetima u kojima je Bandić upravljao gradom bila takva da je nezakonito zapošljavanje bilo nemoguće riješiti. Ali, bez obzira na sva ta i slična intelektualna kemijanja, oba je spomenuta argumenta, doista, teško prihvatiti. Kakva je to umjetnost mogućeg po kojoj glavnogradska politika mora ići uz dlaku "Situaciji" time da zapošljava s lažnim diplomama? Jako sumnjiva. Reklo bi se: sklona bezakonju.

Pouka

Ova kratka analiza jasno pokazuje da je bolje da se proglasi da gradonačelnik zbog prezauzetosti nije mogao u četiri mandata uočiti megaprijevaru koju je proizvela birokratska katatonija, nego da se proglasi da je to bila politička odluka. Zapravo, u ovom infolysing izražajnom stilu ispada da je najbolje da se afera objasni tako da se ustvrdi da: birokratski nemar, nebrigu i netransparentnost u vlastitom poduzeću gradonačelnik nije uočio zbog prezauzetosti drugim, važnijim poslovima. Jer, daljnja analiza pretpostavke po kojoj je 306 ljudi nezakonito zaposleno u Zagrebačkom holdingu u vrijeme Bandićeva mandata zbog političkih razloga, nije niti potrebna. Posljedice ove analize bile bi, naime, puno gore. I za puno ljudi uopće ne bi bile samo političke naravi. Stoga se već sad može zaključiti da je puno bolje za cijelu Hrvatsku da se u bitku za Zagreb upuste neki novi ljudi. Ovi stari naprosto ruše ugled Hrvatske u Europskoj Uniji. I šire.  

<
Vezane vijesti