Foto: HINAFoto: HINAU zagrebački Imunološki zavod stigla je prva pošiljka medicinskog kanabisa, no, time pristup bolesnima tom lijeku nije zajamčen. Mjesečna terapija Tilrey Cannabis Sativom koštat će između 1200 i 2000 kuna, a korisnici ulja od kanabisa smatraju da su doze od 5 i 10 mg aktivnih tvari, THC-a i CBD-a, premale da bi pomogle većini pacijenata. S druge strane, to ne mora biti tako. Proizvodnja medicinskog kanabisa je jednostavna, jeftina, tržište i interes za takvim lijekovima postoje, a njegova se upotreba pokazala vrlo pozitivnom i bezopasnom za pacijente.

Prvih 20 tisuća kapsula medicinskog kanabisa već je u zagrebačkom Imunološkom zavodu i uskoro bi se mogle naći u ljekarnama gdje bi, isključivo na recept, bile dostupne oboljelima od multiple skleroze (MS), SIDA-e, karcinoma te djeci oboljeloj od rijetkog epileptičnog sindroma. Iako se na prvi pogled ovo čini kao odlična vijest, ako malo "zagrebemo" ispod površine vidjet ćemo da tome nije tako.

Naime, Tilray Cannabis Sativa, kakav je službeni naziv lijeka, uvezen je iz Kanade, proizvodi ga tvrtka Lafitte Ventures, Ltd dba Tilray, a u Hrvatskoj će biti dostupan u kapsulama od 5 i 10 miligrama ekstrakta kanabisa s jednakim omjerom aktivnih tvari, THC-a i CBD-a.

"Sorta kanabisa koja meni najviše odgovara, nekome ne mora uopće odgovarati. Uspio sam doći do sorte s 50 posto THC-a i 50 posto CBD-a i nisam dobivao takve rezultate kao s ekstraktom od 80-90 posto THC-a i 10-ak posto CBD-a. Pacijentima s MS-om pomažu preparati s većim udjelom THC-a jer on regenerira mozak, odnosno obnavlja mijelin koji je vrlo bitan za rad živčanog sustava", priča nam Huanito Luksetić, oboljeli od MS-a i predsjednik udruge Konoplja pomaže.

H. Luksetić: "Sorta kanabisa koja meni najviše odgovara, nekome ne mora uopće odgovarati."

Luksetić se, uvjetno rečeno, proslavio među domaćom javnosti nakon što je 2014. godine uhićen zbog samostalne sadnje konoplje i proizvodnje tzv. Rick Simpson Oil (RSO), odnosno, kako kaže, svog lijeka. Upravo je RSO (nazvano po Ricku Simpsonu koji je osmislio metodu ekstrahiranja, op.a.) gore spomenuti ekstrakt. Radi se o kanabisovom ulju koje se dobiva iz cvijeta, a koje, ovisno o sorti biljke, sadrži i različiti omjer spomenutih aktivnih tvari. Tako, primjerice, oboljeli od epilepsije neće naći adekvatan lijek u domaćim ljekarnama jer njima odgovara viši udio CBD-a.

S druge strane, problem je i u količini. Luksetić je najbolje rezultate dobivao kada je uzimao gram dnevno, ponekad i do tri grama, što je ekvivalent 300 gore spomenutih većih kapsula, četiri puta više od dopuštene mjesečne količine koju liječnik može pripisati-75 kapsula od 10 miligrama. Kako priča, satima nije mogao ustati iz kreveta niti primaknuti žlicu ustima, a nakon svega tri mjeseca korištenja RSO-a u tim količinama prestao je šepati, težina u nogama i gornjem dijelu tijela se u potpunosti povukla, poboljšala mu se cirkulacija, vratila potencija, a mogao je i trčati.

"Pacijentima koji su na početku tretmana, i koji nisu toliko zdravstveno uzurpirani, te će male količine možda i pomoći, ali većini neće, kao ni meni. Svatko je drugačiji i svakome odgovaraju različite količine. Poznajem ljude koji uzimaju 5 grama ekstrakta dnevno. To je i preporučljivo kod oboljelih od karcinoma", priča Luksetić.

To pokazuje i rad dvoje kanadskih znanstvenika, Paula Hornbya (Department of Medical Cannabis Research, The Green Cross Society of BC) i Manjua Sharme (Department of Pathology and Laboratory Medicine, General Hospital Vancouver) "Standardized cannabis in multiple sclerosis: a case report". Istraživanje je provedeno nad 52-godišnjakinjom s MS-om koja je primala terapiju medicinskom konopljom, što kroz tablete, što kroz pušenje suhog cvijeta, na dnevnoj bazi te koja bi ispunjavala tablicu intenziteta boli na skali od 1 do 10 u pojedinim dijelovima tijela. Prvi su dan to bile brojke između osam i deset,  a nakon mjesec dana između jedan i dva. Zaključili su da je za ovakve rezultate bilo potrebno oko 500 miligrama THC-a dnevno.

"Konačnu cijenu ne određuje Imunološki zavod, ona će ovisiti prvenstveno o dozi propisanoj od strane liječnika, no pretpostavljamo da bi mjesečna terapija iznosila između 1200 i 2000 kuna", rekla nam je Lea Rupert Prugovečki, v.d. ravnateljice IMZ-a.

Uz to, Tilreyev pripravak je skup. Kako nema naznaka da bi se ovaj lijek mogao naći na listi HZZO-a, te sama činjenica da ga uvozimo, manje kapsule bi, bez ljekarničke marže, trebale koštati 28 kuna, a veće 10 kuna više.

"Konačnu cijenu ne određuje Imunološki zavod, ona će ovisiti prvenstveno o dozi propisanoj od strane liječnika, no pretpostavljamo da bi mjesečna terapija iznosila između 1200 i 2000 kuna", rekla nam je Lea Rupert Prugovečki, v.d. ravnateljice IMZ-a.

A ta je cifra previsoka, čak i za natprosječno popunjen domaći džep.

"Ako bismo to sami proizvodili, sve bi bilo višestruko jeftinije, a moglo bi se oko svega angažirati i fakultete, institute. To bi bila prilika i za mlade akademce, od kojih sve veći broj njih svoje radove posvećuje korisnosti konolje", priča nam Gordan Masnjak, voditelj projekta Kronoplja koji se bavi industrijskom (udio THC-a u biljci manji od 0,2 posto, op.a.) i medicinskom konopljom.

Usporedbe radi, pitali smo Luksetića koliko je njega koštala proizvodnja, a računica ide otprilike ovako. U 20 kvadratnih metara vrta posadio bi deset biljaka konoplje od čega bi, nakon čitavog postupka, dobio oko 300 grama ekstrakta, što mu je dovoljno za, ugrubo, godinu dana. Čitava proizvodnja navedene količine, u što je uključeno sve od goriva pri odlasku u Sloveniju po sjemenke do lonca u kojem se sve kuha, košta oko pet tisuća kuna.

Ako uzmemo u obzir da se 300 grama ekstrakta nalazi u 30 tisuća spomenutih kapsula veličine 10 miligrama, dolazimo do brojki koje su van pameti. Pretpostavimo da će pacijenti, kada se uračuna i ljekarnička marža, za jednu kapsulu plaćati oko 50 kuna. Dakle, 30 tisuća takvih kapsula, koje u proizvodnji koštaju pet tisuća kuna, krajnji korisnik plati milijun i pol. Koliko je nebulozno što spomenuti lijek uvozimo govori i činjenica da je proizvođač morao tražiti posebne dozvole. Naime, ovo je prvi puta da neka kanadska firma koja se bavi medicinskih kanabisom izvozi u EU.

Nije tu kraj potencijalnim društvenim koristima od samostalne proizvodnje konoplje. Naime, Hrvatska se geografski nalazi na području vrlo pogodnom za uzgoj konoplje.

"Ovdje se otvara prostor i malom poljoprivredniku, a poljoprivreda je idealna za pokretanje gospodarstva. Konoplju ja zovem 'mala ekonomija'. Ako pogledate koliki obrtaj imamo samo od sjemenki, da nam je dopušten uzgoj medicinske konoplje za IMZ, koji bi ju prerađivao i distribuirao, vrlo brzo bismo napunili proračun u iznosu za koji je vlada prodala Končar", navodi Masnjak.

Hrvatsko zakonodavstvo dopušta uzgoj industrijske konoplje, ali se iskoristiti smije samo sjeme, a sve ostalo se mora spaliti.

Ovdje računica izgleda otprilike ovako. Hrvatsko zakonodavstvo dopušta uzgoj industrijske konoplje, ali se iskoristiti smije samo sjeme, a sve ostalo se mora spaliti. To predstavlja, kako nam objašnjava Masnjak, između 10 i 15 posto iskoristivosti gledajući čitavu biljku. Međutim, čak i samo sjeme daje odlične ekonomske rezultate. Po hektaru Masnjak dobiva oko 800 kilograma. Kilogram se na tržištu cijeni oko 15 kuna, od deset kilograma se može napraviti litra ulja, koja se prodaje za oko 200 kuna, nakon čega ostaje tzv. "uljna pogača" iz koje se može dobiti brašno, oko 100 kuna po kilogramu, te proteini, oko 40 kuna po kilogramu. Valja uzeti u obzir i da je vegetacijski period između 120 i 140 dana.

"Ali konoplja je 100 posto iskoristiva. Možemo ju koristiti kao cvijet-list, sjeme, stabljiku, korijen, sve. Tada bi se prihodi množili za dodatnih tri do pet puta", kaže Masnjak.

H. Luksetić, Foto: Privatni album
H. Luksetić, Foto: Privatni album

Niti naziv "konop" nije slučajan, a dolazi od konoplje od koje se proizvodio. Od iste se biljke može raditi i papir, biorazgradiva plastika, tkanina, hrana za životinje i ljude, građevinski materijal ili boja. Poznata je i priča o Fordovim automobilima načinjenim i pokretanim od industrijske konoplje. Štoviše, za njezin uzgoj nisu potrebni pesticidi.

U prošlosti smo to na ovim područjima itekako znali iskoristiti. Jugoslavija je 50-tih godina prošlog stoljeća bila među vodećim svjetskim proizvođačima konoplje s 57 tisuća hektara nasada, od čega je samo na Slavoniju otpadalo preko 10 tisuća. Još jedna vrlo bitna karakteristika te biljke je da je ona fitoremedijator, odnosno pročišćivač tla.

"Zagreb ima obavezu kroz par godina zatvoriti smetlište na Jakuševcu. Naš je prijedlog da zasadimo konoplju na brdu, u podnožju, oko smetlišta pa da vidimo koliko ta biljka čisti tlo, odnosno upija teške metale. Čak se i ta konoplja onda može iskoristiti za gorivo, jer ima veliku energetsku vrijednost, oko 3 tisuće kalorija, poput bukve ili graba, drva prve klase. A takvom drvetu treba 20 do 25 godina da bi dovoljno sazrelo da bi bilo iskoristivo za industrijske potrebe", objašnjava Masnjak te dodaje kako je današnja situacija u Hrvatskoj po pitanju spomenute biljke bitno drugačija nego prije 70-ak godina, zadnje konopljane ugašene su sredinom '90-tih, a industrijska proizvodnja je u tragovima i otpada uglavnom na pojedince. 

IMZ: "Trenutno nemamo u kratkoročnim planovima pokretanje vlastite proizvodnje lijekova na bazi medicinskog kanabisa, no ukoliko bi se u budućnosti isti stvorili, zasigurno ćemo razmotriti tu mogućnost."

"Trenutno nemamo u kratkoročnim planovima pokretanje vlastite proizvodnje lijekova na bazi medicinskog kanabisa, no ukoliko bi se u budućnosti isti stvorili, zasigurno ćemo razmotriti tu mogućnost, ako i sve druge opcije proizvodnje koje bi išle u korist naših pacijenata", rekla nam je Rupert Prugovečki.

Drugim riječima, IMZ je spreman proizvoditi ako politika stvori uvjete, odnosno promijeni zakonodavstvo. Međutim, od toga za sad neće biti ništa budući da je spomenutu mogućnost prošli mjesec odbacio trenutni tehnički ministar zdravlja Dario Nakić.

"Da bi se te pastile proizvodile u Imunološkom zavodu o tome moramo razmisliti jer nemamo o tome nikakav jasan stav. Valja biti vrlo oprezan oko tog da li i na koji način poticati terapiju ako imate druge načine liječenja", rekao je.

Ipak, postoje i oni s jasnim stavom poput Marka Warea, Research Institute of the McGill University Health Centre, Montréal, Kanada, koji je sa svojim timom proveo studiju o sigurnosti upotrebe preparata od konoplje, u kojem je, u periodu od godinu dana, sudjelovalo preko 400 pacijenata koji pate od kronične boli što ga, prema riječima Warea, čini najvećim takvih istraživanjem ikad provedenim.

"Podaci koje smo prikupili pokazuju da korisnici kanabisa na dnevnoj bazi nisu pod većim rizikom od apstinenata, odnosno kontrolne grupe…Nismo našli nikakve dokaze štetnih nuspojava što se tiče kognitivnih funkcija ili krvi te smo zamijetili značajno poboljšanje u smanjenu simptoma, razine boli, raspoloženja i općenito kvalitete života kod korisnika u odnosu na apstinente", izjavio je za Science Daily Ward krajem prošle godine.

A dokle god "nema jasnog stava", onaj tko preparat kupuje na crnom tržištu, nastavit će s ilegalnom radnjom jer je to mnogo jeftinije, iako postoji rizik od kupnje, doslovno, smeća. Onaj tko sadi za vlastitu proizvodnju, nastavit će s ilegalnom radnjom jer takav preparat, uz to što je jeftiniji, može biti i primjereniji osobnim potrebama. A netko tko se ipak odluči za legalan smjer, dobit će skup i, najvjerojatnije, neadekvatan lijek od kojeg niti društvo niti privreda, osim eventualno kanadske, neće imati apsolutno nikakve spomena vrijedne koristi.

D. Nakić: "Da bi se te pastile proizvodile u Imunološkom zavodu o tome moramo razmisliti jer nemamo o tome nikakav jasan stav."

Teško je pobrojati sve pozitivne učinke koje bi konoplja mogla imati na ekonomsko i psiho-fizičko zdravlje društva te okoliš, ali čini se da je stigma koju ova biljka nosi u našem društvu još uvijek prevelika da bi iz nje izvukli potencijalne koristi. Ali…

"Zaista sam ga odgajala kao da je to droga. Danas znam da to nije, nego je lijek. Prvo za moga sina, a onda i za mene. Kako smo došli u situaciju s policijom i svime, nisam mogla spavati, a inače sam i tlakaš i imam problema sa srcem, šećerom. Najprije sam dobila tablete od 10 mg, koje kad popijem i tijekom noći ustanem na toalet, teturam. Od zida do zida, nekoliko puta sam udarila i glavom. Tada sam odlučila probati ulje te se za mjesec i pol dana skinula s tableta za šećer, kasnije i za tlak, osteoporozu i srce", usputno nam je rekla Zlata Luksetić, Huanitova majka.

Nećemo sada ulaziti u analizu kakve bi eventualne koristi po društvo imala potpuna legalizacija kanabisa, i za rekreativnu upotrebu. Spomenimo samo da je prema istraživanju njemačkih kemičara i toksikologa Dirka W. Lachenmeiera i Jürgena Rehma "Comparative risk assessment of alcohol, tobacco, cannabis and other illicit drugs using the margin of exposure approach" alkohol najštetniji, a kanabis najmanje štetan od svih promatranih supstanci, među kojima su i heroin, kokain i slične teške droge. Prema toj studiji, alkohol je čak 114 puta opasniji od THC-a.

<
Vezane vijesti