Foto: Lana Slivar Dominić, HinaFoto: Lana Slivar Dominić, HinaMožda rektoru Borasu samo treba mirna sobica u Petrinji, daleko od vreve velikoga grada, gdje će moći u miru pisati knjige. Iz tog razloga uložio sam 100 kuna u kupovinu knjige za kojoj je Boras jedan od autora, kako bi se uvjerio u njegove sposobnosti na tom planu i ima li kakvih sličnosti s Barišićevim stilom pisanja i preuzimanja citata.

Već mjesecima Filozofski fakultet u Zagrebu je talac partikularnih interesa rektora Damira Borasa i dobro umreženih sisača javnog novca. Potpisuju odluke o dodjeli novčanih potpora za projekte, časopise, skupove i razne druge namjene, sami sebi, poput rektora Borasa (1., 2.) koji ne želi ni reći o kakvom se istraživanju radi iako je dobio najveći iznos potpore (3.) ili ministra Pave Barišića (4.).

Dodjeljuju novac međusobno ili svojim podržavateljima (4.). U časopisima koje uređuju objavljuju radove potrebne za napredovanja (5.), pa si nakon toga dodjeljuju nagrade i priznanja za velike doprinose znanosti ( 6.). Zapošljavaju svoju djecu ili djecu svojih bliskih suradnika (7.). Unutar institucija stvaraju rodbinsko-interesne mreže feudalnog tipa ( 8., 9.).

Kada se legalna tijela, poput Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, zadužena za donošenje odluka i upravljanje jasnom većinskom voljom usprotive takvom nepotizmu i blago rečeno neetičnom ponašanju, Sveučilišna hobotnica svim svojim kracima kreće gušiti takva nastojanja raznim vrstama pritisaka, kako na pojedince tako i na cijele grupe nastavnika i studenata.Boras usprkos Radmanovom "eliksiru vječne mladosti" ima problema u izbjegavanju zakonske obveze odlaska u mirovinu zbog već napunjenih 65 godina života

Zloupotrebom zakonskih procedura rektor Boras i tadašnji dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić izbacuju studentske predstavnike iz Vijeća kao bi onemogućilo funkcioniranje samog Vijeća i legalno pokrenutu proceduru Previšićeve smjene. Dovodi se zaštitare na Filozofski fakultet u cilju zastrašivanja studenata i zaposlenika (10.). Rektor Boras na fakultete postavlja svoje poslušnike koji nemaju podršku tijela zaduženih za upravljanje (11.). Kada fakulteti javno iskažu svoje nezadovoljstvo zbog očiglednog kršenja demokratske procedure i njihove ovlasti upravljanja, interventna policija brani ulaz profesorima u zgradu Sveučilišta (12.).

Kad se sve to sagleda nije čudno da su u vrhove upravljačkih struktura znanosti i obrazovanja isplivali plagijatori poput ministra Pave Barišića i ljudi poput rektora Borasa, prorektora Ante Čovića koji na razne načine pa i ustavnim tužbama ( 13. ) pokušavaju spriječiti uspostavu etičkih normi koje bi barem ukazivale na takvo ponašanje.

Zaštitu im u tome daje prijatelj po zajedničkom članstvu u Hrvatskoj paneuropskoj uniju (HPU), ali i više od toga, premijer Andrej Plenković ( 14., 15. ). Podršku plagiranju Barišić je dobio i od Vladimira Paara znanstvenika koji je već dugo poznat po neznanstvenom osporavanju znanstvenih činjenica, globalnog zagrijavanja, uzroka pojave ozonskih rupa, evolucije i slično, o čemu smo već pisali u nekim tekstovima poput HAZU na rubu znanosti i Paara znanost i klimi.

Popis podržavatelja plagiranja zaokružio je Miroslav Radman, poznat po "pronalasku eliksira vječne mladosti". U nekim prošlim vremenima, šarlatane koji su ljude varali prodajom 'eliksira mladosti' i sličnih proizvoda za naivce, jednostavno bi namazali katranom i prekrili perjem te ih tako ukrašene prognali iz svojih naselja, međutim u gore opisanom krugu vodećih ljudi hrvatske znanosti on se očigledno dobro uklapa.

Boras, Čović i još neki iz ostarjele mreže članova koja guši hrvatsku znanost, grčevito se bore da izbjegnu odlazak u mirovinu. Po svemu sudeći od ministra Barišića očekuju izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koje bi im omogućile rotiranje na funkcijama barem do svoje stote godine, a od financiranja Radmanovih projekata isporuku "eliksira vječne mladosti" u dostatnim količinama. Neki kroničar s kraja 21. stoljeća će tako možda jednom zabilježiti, kako su sredinom 21. stoljeća, znanost i obrazovanje u Hrvatskoj vodili ljudi rođeni sredinom 20. stoljeća, koji su uspješno implementirali znanstvene ideje iz 18. stoljeća.

No, šalu na stranu, pa da na prethodno navedene informacije iz raznih medija dodamo još poneku zanimljivost.Kada se legalna tijela, poput Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, zadužena za donošenje odluka i upravljanje jasnom većinskom voljom usprotive takvom nepotizmu i blago rečeno neetičnom ponašanju, Sveučilišna hobotnica svim svojim kracima kreće gušiti takva nastojanja raznim vrstama pritisaka

Kako produžiti svoj ugovor?

Boras usprkos Radmanovom "eliksiru vječne mladosti" ima problema u izbjegavanju zakonske obveze odlaska u mirovinu zbog već napunjenih 65 godina života. Sagu Borasovog mirovinskog slaloma po zakonima i propisima na satirično informativan način popratio je portal srednja.hr (16., 17.). Kako je tamo navedeno, kozmičkom providnošću je na Učiteljskom fakultetu, na čijem čelu je dekan Ivan Prskalo, otvoren natječaj za profesora u trajnom zvanju, na Odsjeku u Petrinji, koji po svim navedenim uvjetima idealno odgovara rektoru Borasu. Tamo vjerojatno želi ishoditi produženje ugovora o radu do svoje 70. godine života, kako bi mogao završiti tekući rektorski mandat i na zadovoljstvo znanstvene zajednice kandidirati se za još jedan rektorski mandat od četiri godine.

Objava natječaja za profesora u trajnom zvanju, Odsjek u Petrinji
prilog1.pdf
Izmjenjeno: 09.02.2017. 11:08
Veličina datoteke: 213,04 kb

Većina medija spominjala je da prelazi s Filozofskog fakulteta koji sustavno nastoji uništiti pa je tamo izgubio izglede za produženje, na Učiteljski fakultet gdje će uz prijatelja Prskala to lakše obaviti. Što je u osnovi točno, ali s obzirom na to da nam je već prilično jasno kako funkcioniraju umreženi Sveučilišni mozgovi, već smo krajem prošle godine tražili na uvid Borasov ugovor o radu s Filozofskim fakultetom. Dobiveni odgovor je prilično zanimljiv.

Odgovor Službenice za informiranje
prilog2.pdf
Izmjenjeno: 09.02.2017. 11:10
Veličina datoteke: 295,06 kb

Ugovor nisu htjeli dati na uvid iz ovdje citiranog razloga: "Prof. dr. sc. Damir Boras obnaša dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu od 1. listopada 2014. godine te mu od tog datuma miruju sva prava i obveze iz Ugovora o radu s Filozofskim fakultetom."

Dakle, rektor Boras, javlja se na natječaj za radno mjesto u punom radnom vremenu koji je raspisao dekan Prskalo koji je po funkciji podređen rektoru. S obzirom na to da je dekan Prskalo i član Senata Sveučilišta čijim sjednicama predsjeda rektor Boras, nije sasvim jasno kako nema saznanja da Boras već ima posao u punom radnom vremenu, pa će mirovanje prava i obveza Ugovora o radu s Filozofskog fakulteta zamijeniti, mirovanjem Ugovora o radu na Učiteljskom fakultetu (Odsjek u Petrinji), jer je teško zamislivo da će dobrovoljno napustiti mjesto rektora zbog posla u Petrinji. Boras, Čović i još neki iz ostarjele mreže članova koja guši hrvatsku znanost, grčevito se bore da izbjegnu odlazak u mirovinu. Po svemu sudeći od ministra Barišića očekuju izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koje bi im omogućile rotiranje na funkcijama barem do svoje stote godine, a od financiranja Radmanovih projekata isporuku "eliksira vječne mladosti" u dostatnim količinama

Uz to, zakon dozvoljava produženje ugovora o radu iznad 65 godina samo u slučajevima velikih potreba u znanstveno nastavnom radu, pa će biti zanimljivo pratiti manevar kojim će se to opravdati. S obzirom na to da je povodom odluke o dodjeli sredstava samom sebi u izjavi za Novu TV rekao da u tome ne vidi nikakav sukob interesa i da mu je istraživanje HOBI(1), pa to može uspješno raditi uz sve svoje obveze, vjerojatno će se već naći neko maštovito rješenje za obrazloženje velikih potreba za njegovim radom (mirovanjem) na Učiteljskom fakultetu.

Pisanje knjige (za neznalice)

Možda rektoru Borasu samo treba mirna sobica u Petrinji, daleko od vreve velikoga grada, gdje će moći u miru pisati knjige. Iz tog razloga uložio sam 100 kuna u kupovinu knjige za kojoj je Boras jedan od autora, kako bi se uvjerio u njegove sposobnosti na tom planu i ima li kakvih sličnosti s Barišićevim stilom pisanja i preuzimanja citata.

Radi se o knjizi/udžbeniku  pod naslovom: Kritičko e-obrazovanje: borba za moć i značenje u umreženom društvu, u izdanju Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, FF Press, Zagreb 2012., opsega od 216 stranica. Autori: Petar Jandrić i Damir Boras.

Posebno je zanimljiv dio iz predgovora knjige u kojem se navode članci i izlaganja čiji dijelovi su sastavni dio knjige. Citat: "Manji dijelovi knjige već su objavljeni u stručnim i znanstvenim časopisima i izloženi na znanstvenim skupovima. Poglavlja Informacijske i komunikacijske tehnologije koje podržavaju suživot i Tehnologije za kritičko e-obrazovanje nadovezuju se na zaključke objavljene u članku In and Against Radical Monopoly: Critical Education and Information and Communication Technologies, u časopisu Problems of Education in the 21st Century....".

Znatiželju je pobudilo to što se ne navode autori tih članaka i ti članci nisu navedeni u popisu literature na kraju knjige, pa se valjda podrazumijeva da su to autori knjige. Među navedenim člancima i izlaganjima u predgovoru knjige jedini trag Damira Borasa nađen je na samo jednom izlaganju gdje je koautor s Jandrićem, a svi ostali članci potpisani su samo imenom Petra Jandrića. U popisu literature, također se ne nalazi ništa s potpisom Damira Borasa.

Pretražujući literaturu prema riječi "e-obrazovanje" pojavila se i doktorska disertacija pod nazivom: "Kritička analiza e-obrazovanja", autor: Petar Jandrić, mentor: prof. dr. sc. Damir Boras, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2011, 267 str. Sličnost naslova i podudarnost autora i imena mentora zaslužuje malo truda usporedbe oba uratka. Već površnom usporedbom može se uočiti da su veliki dijelovi knjige izravno ili uz male lektorske promjene preneseni u knjigu. Neki naslovi poglavlja su malo izmijenjeni, ali tekst je velikim dijelom prenesen iz doktorske disertacije uz dodavanje inicijala D.B. u opaskama.

boras21.jpg
bora8.jpg

Pojedini dijelovi knjige su preneseni čak uz tipfelere koji se nalaze u disertaciji. Da podsjetimo. U predgovoru knjige navode: "Manji dijelovi Rektor Boras javlja se na natječaj za radno mjesto u punom radnom vremenu koji je raspisao dekan Prskalo koji je po funkciji podređen rektoru. S obzirom na to da je dekan Prskalo i član Senata Sveučilišta nije sasvim jasno kako nema saznanja da Boras već ima posao u punom radnom vremenuknjige već su objavljeni u stručnim i znanstvenim časopisima i izloženi na znanstvenim skupovima." Međutim doktorska disertacija iz koje su preneseni veliki dijelovi knjige se ne spominje ni u predgovoru, ni u popisu literature.

Brzim pregledom knjige može se s velikom vjerojatnosti potvrditi da Damir Boras, u ovom slučaju nije podlegao dražima plagiranja, ali nije ni pronađen neki relevantni dio knjige na kojem bi se mogao jasno uočiti njegov znatniji doprinos pisanju u odnosu na disertaciju i navedene članke. Za utvrđivanje tog doprinosa vjerojatno treba napraviti puno detaljniju analizu knjige, koristeći puno sofisticiranije metode, a možda je to samo praktična primjena nanotehnologije koju mi obični smrtnici još ne razumijemo i ne uočavamo njen doprinos svakodnevnom životu.

(1) Hobi – posao kojim se tko bavi iz vlastitog zadovoljstva, a ne po dužnosti; omiljena razbibriga, zabava  (Iduća riječ u rječniku Vladimira Anića – hobotnica)

<
Vezane vijesti