Ryan Conrad, foto: Faggotz.orgRyan Conrad, foto: Faggotz.orgBijesni zbog količine novca i energije koju vodeće američke organizacije za ljudska prava troše isključivo na borbu za postizanje bračne jednakosti i ukidanje vojne doktrine "Don't ask, don't tell", pripadnici "Against Equality" kolektiva, mahom antikapitalistički aktivisti i aktivistkinje, objavili su zbornik radova "Queer revolution – Not mere inclusion".
"Istospolni brakovi nas, baš kao ni glasanje na izborima, nikada neće dovesti do oslobođenja."

Sve je počelo s blogom na kojem je Ryan Conrada, odmetnuti umjetnik, teroristički akademik i sitni lopov, kako sam sebe naziva, objavljivao kritike usmjerene na borbu LGBT pokreta za postizanje bračne jednakosti. Nakon što je dobio veliku podršku iz same zajednice, i to većinom queer i trans aktivista, nastao je Against Equality (Protiv jednakosti) kolektiv koji funkcionira isključivo na volonterskim i antikapitalističkim principima. Kolektiv se bavi arhiviranjem queer kritika usmjerenih na gej i lezbijske, tipično američke, mainstream politike. Uz spomenutu borbu za istospolne brakove, Against Equality je svoju kritičku oštricu usmjerio i na inzistiranje pojedinih ljudskopravaških organizacija da se u američkoj vojsci dokine forsiranje mota Don't ask, don't tell (Ne pitaj, ne kaži). Riječ je o principu koji je uvedena za vrijeme predsjednikovanja Billa Clintona, a koja gejevima i lezbijkama omogućuje pristupanje američkoj vojsci pod uvjetom da ne ističu vlastite seksualne identitete. Bolje nisu prošli niti aktivisti koji novac i energiju troše na borbu za uvrštavanje zločina iz mržnje u američko zakonodavstvo.
against-eqality.jpg against-eqality.jpg

"Od samih početaka napada nas se jer, tobože, svoj rad isključivo temeljimo na kritici postojećeg stanja bez da istodobno nudimo alternativu. Našim kritičarima poručujemo da su asimilacijske strukture toliko čvrste da ih prije svega treba izložiti snažnoj kritici s ciljem demontiranja autoriteta i moći koji su tijekom godina obuzeli naše živote. Svi članovi Against Equality kolektiva zapravo žive ono što pišu - sudjelujemo u radu grupa povezanih s radikalnim političkim projektima: borimo se protiv privatizacije škola u Chicagu, volontiramo u američkim zatvorima i odupiremo se diskriminaciji HIV pozitivnih osoba u Kanadi", objašnjavaju članovi kolektiva u uvodu knjige Queer revolution - Not mere inclusion (Queer revolucija - Ne puka inkluzija). Riječ je o zborniku radova, koji je objavljen u izdanju AK Pressa, jedne od najvećih i najproduktivnijih svjetskih anarhističkih izdavačkih kuća, i to u trenutku kada je američki Vrhovni sud donio presudu u slučaju Sjedinjene države v. Windsor.

Kapitalisti žele da budemo uzorni građani, da radimo svoje poslove, da šutimo. Oni ne žele da svoje kapacitete usmjeravamo na jačanje vlastite zajednice, ne žele da se prisjećamo godišnjice ubojstva trans osoba. Oni žele da se umjesto rušenjem kapitalizma zaokupimo kupovinom prstenja

Naime, glavna tužiteljica u predmetu je bila Edith Windsor čija je partnerica Thea Spyer nakon 40 godina veze preminula, a premda su bile vjenčane, federalna vlada nije priznavala njihov brak, pa je Windsor bila prisiljena platiti daleko veći porez na imovinu nego što bi to bio slučaj da je bila u heteroseksualnom braku. Vrhovni sud je na kraju DOMA-u (Defense of Marriage Act, odnosno Zakon o obrani braka), koja je također donesena za vrijeme Clintonove vladavine, proglasio neustavnom. Mnoge ljudskopravaške organizacije slavile su pobjedu udovice Windsor budući da je ona istospolnim parovima omogućila konzumaciju više od 1100 federalnih olakšica.

S druge strane, Against Equality podsjeća da je presuda donesena u trenutku u kojem SAD-om vlada nejednakost najvećih razmjera. "Istovremeno dok političke i ekonomske elite zgrću golemo bogatstvo, zatvaraju se javne škole zbog čega su zakinuti siromašni mladi ljudi. Sve veći broj ljudi ostaje bez posla, a oni koji su zaposleni mahom rade na sindikalno nezaštićenim radnim mjestima", objašnjavaju aktivisti i dodaju da nije slučajnost da je presuda u slučaju Sjedinjene države v. Windsor donesena u korist itekako imućne lezbijke. "Windsor je bila prisiljena platiti porez na imovinu u vrijednosti od 363 tisuća dolara. Prosječna osoba, bila ona gej ili strejt, može samo maštati o imovini tolike vrijednosti. Dakle, ako mislimo da je sud presudio u korist lezbijki i gejeva, itekako se varamo. On je presudio u korist bogatih pojedinaca koji žele zaštiti svoje bogatstvo. Sud je tim činom blagoslovio neoliberalnu doktrinu države na čelu s Barackom Obamom koja siromašne građane i dalje zakida za osnovna ljudska prava."

Članovi kolektiva ističu i da navedeni slučaj dokazuje kako kapitalistički sustav svim silama želi integrirati gejeve i lezbijke u postojeće strukture eksploatacije. Dok god ne počnu propitivati status quo. "Kapitalisti žele da budemo uzorni građani, da radimo svoje poslove, da šutimo. Oni ne žele da svoje kapacitete usmjeravamo na jačanje vlastite zajednice, ne žele da se prisjećamo godišnjice ubojstva trans osoba. Oni žele da se umjesto rušenjem kapitalizma zaokupimo kupovinom prstenja", navode autori i upozoravaju da se većina LGBT srednjostrujaških organizacija ne odupire tom procesu, već, štoviše, zdušno sudjeluje u njegovoj izgradnji. I to prvenstveno kroz borbu za postizanje bračne jednakosti, odnosno mogućnosti sklapanja ugovora koji je kroz povijest žene podređivao muškarcima i bio rezerviran za bjelačku srednju klasu.

Gej lideri i lezbijske liderice moraju prestati biti zaokupljeni vlastitim životima i energiju usmjeriti na borbu koja će nam donijeti što više saveznika

"Obitelj je osnova jedinica kroz koju kapitalizam distribuira beneficije. Zalaganjem za bračnu jednakost dopuštamo državi da favorizira samo neke veze i društvene ugovore. Ako si u braku, bit ćeš zdravstveno osiguran. Ako nisi, umrijet ćeš u samoći. Ako si imigrant koji je sklopio brak, dobit ćeš i dozvolu za boravak u zemlji, a ako se budeš uzorno ponašao i zarađivao dovoljno, jednog dana će ti možda i djeca pohađati pristojne škole. Ako nisi, deportirat će te ili strpati u zatvor... Zbog svega navedenog gej lideri i lezbijske liderice moraju prestati biti zaokupljeni vlastitim životima i energiju usmjeriti na borbu koja će nam donijeti što više saveznika - žena, radnika, ljudi svih rasa, siromašnih, drag kraljeva i kraljica, poliamorista, femme i butch lezbijski i svih ostalih famoznih stvorenja", objašnjava u svom eseju Kate Bornstein, jedna od autorica knjige.

Sličnog mišljenja je i Kenyon Farrow, koji u američkom društvu nosi dvostruko "breme" - on je gej crnac: "Razumijem LGBT osobe svih rasa i klasa koje žele uživati privilegije koje sa sobom donosi brak, ali on nam neće donijeti potrebno oslobođenje. On nas neće zaštititi od uvreda na ulici pa čak i ubojstva. Gej brakom se nećemo riješiti homofobije i transfobije. Uostalom, u cijeloj borbi za bračnu jednakost nitko ne spominje trans osobe." Farrow podsjeća da većina LGBT organizacija danas zanemaruje korijene LGBTIQ pokreta koji su itekako revolucionarni. Predvođeni drag kraljicama i kraljevima, pobunjenici iz Stonewalla bili su inspirirani radikalnim politikama Crnih pantera i pokretom Women's International Terrorist Conspiricy from Hell (WITCH).

Aktivisti ne ostaju dužni ni ljevici, odnosno tkz. komunističkim organizacijama koje su se i same uključile u borbu za bračnu jednakost. "Jesu li zaboravili na Engelsa i njegovu ostavštinu zapisanu u Porijeklu porodice, privatnog vlasništva i države. Čini se da ljevica nikad nije prepoznala LGBTIQ pokret kao istinski revolucionaran, a sad je pravo vrijeme da se to promijeni", zaključuju članovi i članice AE-a i dodaju da je gej brak zapravo gej Prozac. "Kroz borbu za istospolni brak zaboravljamo da nam ona neće omogućiti da svi građani i građanke dobiju pravo na zdravstveno osiguranje, veće plaće i da ona neće spriječiti zločine iz mržnje. Umjesto Prozacom, rađe bi ga prozvali Viagrom. Ali budući da utječe i na to da zaboravimo i na naše seksualne živote, nažalost ne možemo."

against-equality2.jpg against-equality2.jpg

Aktivisti ne ostaju dužni ni ljevici, odnosno tkz. komunističkim organizacijama koje su se i same uključile u borbu za bračnu jednakost. "Jesu li zaboravili na Engelsa i njegovu ostavštinu zapisanu u 'Porijeklu porodice, privatnog vlasništva i države'", pitaju se

Against Equality veliku energiju je uložio i u antiratnu kampanju. Naime, kako objašnjavaju, u istom trenutku dok američki gej vojnici slave tjedan ponosa u Afganistanu, ta zemlja ostaje pod ruševinama vanjske politike njihove zemlje. Zbog toga svoju borbu usmjeravaju na dokidanje vojske kao takve, bila ona sastavljena od gej vojnika koji će ponosno moći isticati svoj identitet ili ne. "Trebamo se boriti za ona prava koja ne ugrožavaju tuđa ljudska prava, a ukidanjem Don't ask, don't tell principa činimo upravo suprotno. Zbog toga podupirem zabranu pristupanja gej populacije vojsci. Ne zato što sam homofobna, pa i sama sam queer aktivistkinja. Budući da sam žena, podupirem da se ista zabrana uvede i za žene. I za sve ostale skupine: ljude svih rasa, visoke ljude, ljude u dobi od 25 do 45 godina, siromašne, one koji imaju djecu. Sve dok se vojska u potpunosti ne ukine, podupirat ću tu zabranu za svaku pojedinu skupinu", objašnjava Cecilia Cissell Lucas, članica kolektiva koji je osudio i djelovanje organizacija The national gay and lesbian task force, Lambda Legal defense and education fund i Human rights campaign.

Naime, spomenute organizacije nisu stale u obranu Bradleya, odnosno, Chelesea Manning, siromašne trans osobe s juga Amerike koja se pridružila američkoj vojsci jer je to bio jedini način da plati fakultetsko obrazovanje. Nakon što je WikiLeaksu dostavila snimke iz Iraka u kojima se vidi da američke trupe ubijaju civilno stanovništvo, Manning je osuđena na 35 godina zatvora.

Iste organizacije zdušno forsiraju i uvođenje zločina iz mržnje u američko zakonodavstvo, no kako tvrde aktivisti Against Equalitya, tim činom se ne ukida strukturalno nasilje. "Nema smisla nekoga kazniti već kad je počinio zlo. Imamo mi i više nego dovoljno zakona i nije problem u njima, već u državnim institucijama koje konstantno građanima daju do znanja da su neke skupine manje vrijedne od drugih. Uostalom, država je ta koja konstantno čini zločine. Dovoljno se prisjetiti samo slučaja Victorie Arellno, transrodne imigrantice bez dokumenta koja je umrla u detencijskom centru jer joj je osoblje odbilo pružiti lijek kojeg je svakodnevno morala konzumirati budući da boluje od AIDS-a", zaključuju članovi kolektiva.

<
Vezane vijesti