Foto: EPA/ HINAFoto: EPA/ HINAGrađani Velike Britanije tankom su većinom izglasovali izlazak iz Europske unije. I dok strani i domaći mediji šire atmosferu panike i katastrofe zbog takve odluke Britanaca, prof.dr.sc. Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti smatra kako nema mjesta ni za kakvu dramu. U središte bitnih tema stavlja problem s dosadašnjim učinkom demokracije u EU.

Građani Velike Britanije tankom su većinom izglasovali izlazak iz Europske unije. I dok strani i domaći mediji šire atmosferu panike i katastrofe zbog takve odluke Britanaca, prof.dr.sc. Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu smatra kako nema mjesta ni za kakvu dramu. U središte bitnih tema stavlja problem s dosadašnjim učinkom demokracije u EU. Naime, dok su za birokratsku elitu iz Brisela globalna ekonomija i ekologija na prvom mjestu, Britanci, u prvom redu Englezi, zaželjeli su se dobre stare demokracije, odnosno stvarnog odlučivanja naroda o problemima koje njih zanimaju. I zato su se Britanci odlučili na povratak nacionalnoj državi, tumači nam Cipek.

Britanci su ipak izabrali izlazak iz Europske unije. Kakve će biti političke i ekonomske posljedice po Veliku Britaniju zbog te odluke?

T. Cipek: Mi smo zapravo sad svjedoci dvoboja između onih koji bi se vratili nacionalnoj državi i onih koji smatraju da bi to dovelo do propasti ekonomskog sustava Britanije.

Male zapravo. Za razliku od pretjerivanja u većini medija koji tvrde da će Velika Britanija propasti, a ako ne propadne Britanija, onda će Škotska otići u svemir, ili će pak propasti Europska unija bez Britanije. Dakle, ne mislim da će se tu bilo što bitno promijeniti. Mislim da će protekle kampanje, koje su i pristaše i protivnici Brexita zasnivale na strahovima od koječega, prvenstveno utjecati na unutarnje odnose u britanskom društvu. Brexit je u svojoj biti pokret engleskog nacionalizma. Nije slučajno da su se Škoti i Sjevernoirci odlučili za Europsku uniju. Nije to zato što su pročitali više knjiga od Engleza ili što bolje razumiju mehanizme funkcioniranja Europske unije, koje, usput rečeno, ne razumiju ni sami europski birokrati, već zato što su reagirali na engleski nacionalizam. Brexit kampanja je počivala na dvije teme. Prva je tema demokracija. Englezi su smatrali da ako se izađe iz EU da će se u Englesku odmah vratiti demokracija, koja se ogleda u tezi da će britanski građani dobiti svoju državu natrag i da će ponovno odlučivati o svojoj sudbini. A druga je socijalnoekonomska tema. Tu je UKIP stalno ukazivao na to kako je EU dovela do rušenja britanske socijalne države. Možemo dodati i neizostavnu temu imigranata, koju su i pobornici i protivnici Brexita koristili na pogrešan način. Nisam dakle pristaša teorije po kojoj će svijet propasti jer je Velika Britanija otišla. Kozmopolitske liberalne klase plaše nas i da će svijet propasti ako nestane Europske unije. Svijet je bio tu i prije EU, svijeta će biti i nakon EU. Mi smo zapravo sad svjedoci dvoboja između onih koji bi se vratili nacionalnoj državi i onih koji smatraju da bi to dovelo do propasti ekonomskog sustava Britanije.

Ipak, funta bilježi najveći pad u posljednjih 30 godina, a smanjen je i kreditni rejting VB. Nije da su stvari baš bezazlene….

Slažem se, to je posljedica prvobitnog šoka jer se gotovo nitko nije nadao takvoj odluci, no mislim da će se stvari dovesti na normalnu razinu. I većina ekonomista kaže da će se nakon prvobitnog šoka uspostaviti ravnoteža. Vidim da i Vi stavljate naglasak na ekonomska pitanja, no problem uopće nije bio samo u ekonomiji, već je glavni problem demokratski deficit Europske unije. Dakle, koliko demokracije treba? Mogu li građani EU još uvijek o nečemu odlučivati? Ovi koji su bili za izlaz su govorili – mi ćemo vratiti demokraciju i priljev stranaca će nekako biti zaustavljen. Tvrde da mogu vratiti demokraciju tako da ponovno vrate čvrste državne granice pa će se zaključati unutar njih i tako riješiti problem. To nije točno. S druge strane, oni koji su za ostanak u EU govore da demokracija dobro funkcionira.

Njihova argumentacija se svodi na to da svatko ionako može birati zastupnike u Europskom parlamentu. Drugi argument im je da se tek na europskoj razini mogu rješavati globalni problemi poput zaštite okoliša, ekonomije i sličnih. Prvi argument je besmislen jer građani znaju da mogu birati svoje zastupnike u europski parlament, ali pravi je problem što nema europskog demosa, skoro nitko u tim izborima ne želi sudjelovati. Što se drugog argumenta tiče, on pokazuje da je funkcija Unije da rješava probleme, a ne da bude demokratska.

T. Cipek, Foto: Ytb PrtScr
T. Cipek, Foto: Ytb PrtScr

Motive protivnika EU sjajno je objasnila jedna starija Britanka: "Pa ja se sjećam života prije EU, taj život hoću natrag!" Taj život je značio da se njezin glas uvažavao, da je mogla birati političku stranku preko koje se mogla osjećati zastupljenom, da je mogla imati pristojan
socijalni standard, da su željeznice bile točnije nego ove privatizirane… To su stvari koje su ostale u njezinoj svijesti.

Velika Britanija je tako još jedna u nizu europskih zemalja koja je pala pred desnim populistima. Znači li to da umjerene stranke centra svuda po Europi imaju sve slabiji utjecaj?

Upravo tako. I vodstvo konzervativaca i vodstvo laburista je pozivalo da se glasuje za ostanak. Građani Velike Britanije ih nisu poslušali, prvenstveno Englezi. Dakle, postavlja se pitanje zašto te stranke lijevog i desnog centra nisu više vjerodostojne. One su rekle da izlazak iz EU vodi k velikoj nesigurnosti. Ali građani vide, pa i mudrije od tih političara, da se u vremenima tako velikih turbulencija ne možete sačuvati sigurnost ako se sami ne počnete mijenjati. Britanci su zato odabrali jednu vrstu promjene. Dakle, i prije su postojale populističke pokrete poput UKIP-a, no sada su građani spremni glasovati za njih.

Međutim, izlazak Britanije je na neki način radikalna opcija. Je li ona mogla ostati pa mijenjati EU iznutra?

To bi bila radikalna opcija da je Velika Britanija bila "prava" članica Europske unije. U prvom redu nije bila članica eurozone ni Schengena. Osim toga, i u samoj EU imate mnoge koji će biti zadovoljni što su Britanci otišli jer su ih cijelo vrijeme doživljavali kao remetilački čimbenik. Poznato je da je francuski predsjednik Charles de Gaulle bio protiv britanskog članstva jer je smatrao da će se Britanci neprestano opstruirati zajedničku europsku politiku. VB je bila važna članica EU, ali je i cijelo vrijeme bila na rubu – kao što je već istaknuto, nije bila članica Schengena niti je prihvatila euro kao svoju valutu. Zbog toga njezin izlazak ne može do kraja destruirati EU jer se političke zajednice načelno ne ruše s periferije, već iz centra. Nisu SSSR niti SFRJ srušeni iz Rige i Ljubljane, nego iz Moskve i Beograda. Dok će središte Unije koje čine Francuska i Njemačka biti stabilno, Unija će funkcionirati. Mislim da je zanimljivije tražiti odgovor na pitanje zašto se britansko društvo tako duboko podijelilo. Najprije bih istaknuo da nije slučajno da je takav referendum održan upravo u Britaniji u kojoj je nezadovoljstvo politikom Unije bilo izrazito veliko. Drugi razlog vidim u snazi britanskih demokratskih tradicija. U Britaniji je snažno prisutna ideja da demokratski politički
poredak treba poštivati volju naroda.

Dok će središte Unije koje čine Francuska i Njemačka biti stabilno, Unija će funkcionirati.

Je li Cameron mogao ignorirati želju dijela javnosti i ne donijeti političku odluku o raspisivanju referenduma?

Da, mogao je. Nije postojala nikakva pravna obaveza raspisivanja referenduma. Cameron je svjesno ušao u politički rizik ne bi li ojačao vlastitu poziciju unutar Konzervativne stranke. Imao je veliku podršku londonskog Cityja, krupnog kapitala, pa čak i vodstva Laburističke stranke – to je stvorilo zanimljivo političko savezništvo između predstavnika financijskog kapitala, vodstva konzervativaca i laburista; pokazalo se da ih Ralph Dahrendorf nije slučajno nazvao "globalnom klasom".

Znači vjerovao je da će građani ipak izglasovati ostanak u EU?

Potpuno su pogrešne tvrdnje pristaša EU prema kojima engleski radnici nisu sposobni prepoznati vlastite interese. Oni su sasvim jasno uvidjeli da zbog globalizacijskih procesa moraju raditi dulje za manju plaću i da im je životni standard općenito pao.

Jasno. Međutim, on je u toj borbi izgubio i oslabio legitimitet EU. Ali ne samo to, nego je oslabio i Ujedinjeno kraljevstvo. Referendumska kampanja duboko je podijelila britansko i englesko društvo. Kao što smo vidjeli, pobjedu su odnijeli protivnici EU. Njihovu jezgru čini engleska radnička klasa. Potpuno su pogrešne tvrdnje pristaša EU prema kojima engleski radnici nisu sposobni prepoznati vlastite interese. Oni su sasvim jasno uvidjeli da zbog globalizacijskih procesa moraju raditi dulje za manju plaću i da im je životni standard općenito pao. Riječ je dakle o radnicima, ljudima starije dobi i stanovništvu iz engleske provincije. Ne vidim zašto bi oni bili nesposobni prepoznati vlastite interese, kao što je to tvrdilo vodstvo glavnih britanskih stranaka. Ishod referenduma pokazuje da se britansko društvo duboko podijelilo, i to najviše na relaciji selo-grad. Što žele pristaše Brexita? Nisu protiv solidarnosti, kako im se predbacuje, nego smatraju da solidarnost prvo treba pokazati prema susjedima i sugrađanima, pripadnicima vlastite nacije. Zbog toga kozmopolitsku, urbanu, liberalnu mladež žele ponovno pridobiti za ideju nacije. Pitaju ih zašto su lojalni imigrantima, a ne njima. Pa mi smo vaši djedovi, bake i roditelji, kažu im. Zašto nama ne govorite welcome kada tražimo pomoć. Zašto nas ne zagrlite i pokažete najprije solidarnost prema nama. Mi smo uplaćivali u fondove da biste vi sada imali – tako otprilike razmišljaju pobornici Brexita. Oni žele taj svijet iz Londona opet vratiti naciji jer smatraju da demokracija nije moguća izvan nacionalne države.

Nužno se onda postavlja pitanje hoće li odluka Britanaca pokrenuti domino efekt i u drugim zemljama? Populisti u Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, pa i Švedskoj i Danskoj jedva su dočekali ovakav scenarij…

Raspad uvijek dolazi iz središta. Teško se može očekivati domino efekt koji dolazi s periferije. Naravno da će biti pritisaka euroskeptičnih stranaka. Nema velike dvojbe da bi Nizozemci i Danci vjerojatno izglasali izlazak kada bi im se dala prilika da o tome odluče na referendumu. Zbog toga političke elite EU trebaju razmišljati o dubokim reformama. Dobro bi bilo da se za početak sjete da je EU zamišljena kao zajednica solidarnosti. Prosječni eurofil će uvijek reći – uvijek je bolje biti zajedno. U redu, ali zašto zajedno s Briselom, a ne recimo s grčkim narodom koji su europske institucije slomile. Deficit nije samo na razini institucija EU, nego se kriza demokracije očituje na razini država članica. Zbog toga smatram da nije točna teza pristaša Brexita da se kriza može prevladati tako da se suzbije europske birokracija. Potreban je povratak politike na razini nacionalnih država. Političke institucije trebaju ponovno nastojati vratiti svoju moć i suzbiti bankarsku samovolju. Kriza demokracije ne proizlazi iz viška politike kao što se to neprestano tvrdi, nego iz podvrgavanja politike navodno neizbježnoj ekonomskoj logici. Kriza proizlazi iz čuvenog stava da politika štednje nema alternative.

Je li ideja Europske unije u dosad najozbiljnijoj krizi, odnosno vraćamo li se na početne pozicije nacionalnih država za što će neki reći da je takvo stanje stvari i prirodno?

David Cameron, Foto: EPA/ HINA
David Cameron, Foto: EPA/ HINA

Ideja Europe jest u krizi, što potvrđuju i rezultati parlamentarnih izbora u mnogim zemljama. Pogledajte samo zemlje Srednje Europe u kojoj su na vlasti stranke koje bez obzira na lijevu ili desnu orijentaciju žele rješavati socijalne i ekonomske probleme svojih građana jačanjem
institucija nacionalne države. Politika povratka državi i državnim institucijama međutim ne mora biti automatski eurofobična. Vidimo da su se Poljaci snažno vratili državnoj intervenciji, socijalnim davanjima, a da je Europska unija i dalje izuzetno popularna među poljskim građanima. To vrijedi i za Mađarsku, a rekao bih i za Češku i Slovačku. Njihove vlade su bile izrazito eurokritične, mađarska je čak bila u sukobu s nizom institucija EU, prijetilo im se sankcijama, ali građani su vidjeli da su se dobro iskoristili EU fondovi, da imaju koristi od toga, da mogu putovati i raditi u inozemstvu, i sada su Mađari i Poljaci jedni od najvećih pristaša Europske unije. To je primjer kako su političke elite uspješno iskoristile prednosti koje EU nudi. No, da se vratim na samu EU. Ona je nastala na ideji mira i solidarnosti. Međutim, ideja mira se na neki način počela napuštati kada se Europa vrlo nespretno umiješala, pa i potaknula rat u Libiji. A što se tiče solidarnosti, Europa je zakazala na primjeru
Grčke. Uspjela je slomiti demokratsku volju grčkog naroda, plašeći ga da će propasti ako ne prihvati mjere štednje. Kako vidimo, sličnu je krizu na sasvim drukčiji način uspio riješiti Island, koji je nacionalizirao banke i poslao 26 bankara u zatvor. Pa nismo primijetili da su Islanđani propali, a kako vidimo znaju igrati i nogomet. Treba dakle istaknuti da deficit nije samo na razini institucija EU, nego se kriza demokracije očituje na razini država članica. Njezin uzrok ne leži u višku politike kao što se to neprestano tvrdi, nego u podvrgavanju politike navodno neizbježnoj ekonomskoj logici.

Je li onda točno da Europska unija doista nije u stanju reagirati na izazove financijskih kriza i da je to možda glavni argument i desnih i lijevih populista koji zapravo kažu - dajte nam državu i mi ćemo se znati nositi s njom?

U Grčkoj su na sceni bili lijevi populisti koji su dobro rekli da mjere štednje koje su im nametnuli europske institucije jednostavno nisu efikasne i da vode Grčku u potpuni kolaps. Desni populisti su reagirali na migrantsku krizu. Čak je i organizacija Liječnici bez granica odbila donaciju Europske unije jer su smatrali da je EU svojom politikom izdala humanitarna načela, tvrdeći da financiraju nedemokratske režime po Africi i u Turskoj. Sve te financijske i migrantske krize su posljedica toga što nemate tijelo koje ima demokratsku legitimaciju da donese odluku i pronađe rješenje.

Kako biste vi onda riješili problem demokratskog deficita unutar Europske unije?

T. Cipek: "Za sada ne vidim mehanizam kojim bi se demokracija na nadnacionalnoj razini mogla upražnjavati. Niti jedna teorija o globalnoj demokraciji nije uvjerljiva".

On je nerješiv. Za sada ne vidim mehanizam kojim bi se demokracija na nadnacionalnoj razini mogla upražnjavati. Niti jedna teorija o globalnoj demokraciji nije uvjerljiva. Jedan čovjek, jedan glas? Pa to bi bila nekakva kineska ili indijska demokracija. Jedna država, jedan glas? To bi onda bila neka afrička ili azijska demokracija. To u Vijeću sigurnosti nikada ne bi prošlo. Ostaje nam da izgrađujemo demokraciju unutar država i da onda one na razini EU međusobno pregovaraju, zadržavajući svoj suverenitet koliko je to moguće u procesu globalizacije. Kritike političara i politike nisu uvijek opravdane. Političari su danas doista u teškoj poziciji. S jedne strane moraju zadovoljiti interese svojih građana,
ljudi koji su ih izabrali, a s druge strane su odgovorni nadnacionalnim institucijama, MMF-u, rejting agencijama i ostalim centrima moći.

Referendum u Velikoj Britaniji je zapravo bio posljedica svih problema demokracije. Ideja je da u konačnici pronađemo ravnotežu između arogancije kozmopolitskih elita koje smatraju da da se volja naroda ne treba poštivati jer narod nije dovoljno stručan da bi donio valjanu odluku, i s druge strane arogancije populista koji apsolutiziraju volju naroda i zanemaruju da čak i volja naroda treba biti ograničena ljudskim i građanskim pravima. Ukratko, treba pomiriti liberalno i demokratsko, ili, ako hoćete, slobodu pojedinca i volju većine.

Možemo li onda na kraju reći da je britanska sirotinja opalila pljusku briselskoj eliti?

Da, ne samo njima, nego i aktualnom vodstvu britanskih konzervativaca i laburista. Dugo će im to zvoniti u ušima – konzervativac Cameron, šef vlade, već je morao dati ostavku, a Corbinova sposobnost da vodi laburiste se sve više dovodi u pitanje. Istovremeno, dobar dio eurobirokrata je zapravo zadovoljan što imaju problem manje.

Ključne riječi: europska unija, velika britanija, Brexit
<
Vezane vijesti