ytb prtsc<br>ytb prtsc
Globus je postao pun čudnih životinja poput ljubičastih štakora, električnih hrčaka ili telekinetičkih patki. Dobra je vijest da se ovoga puta ne radi o klimatskim promjenama, više onim tehnološkim, ali to ne znači da se ne bismo trebali zabrinuti. Radi se o Pokemonima, koji su se vratili, evoluirali i spremaju se uloviti nas sve. Nova igra Pokemon GO odgaja amorfnu, apatičnu i identičnu masu. Svi se "igraju" jednako, rade iste stvari na isti ili sličan način.

Prije otprilike dva desetljeća 10-godišnjak Ash lutao je sa svojim prijateljima bespućima malih ekrana i želio biti najbolji. Danas, svi mogu biti kao on. Dana 5. srpnja u SAD-u, a ubrzo i u ostatku slobodnog svijeta, svjetlo dana ugledala je Pokemon GO, igra za pametne uređaje, koja je za svega nekoliko dana postala novi mega hit popularne masovne kulture. Procjenjuje se da je aplikaciju do sada skinulo oko 20 milijuna ljudi, a razlog za takav uspjeh, osim činjenice da su Pokemoni otprije poznati pa nije bilo potrebe za stvaranjem i popularizacijom novog brenda, je ono što razlikuje Pokemon GO od ostalih video igara. Naime, inovacija je u tome što igra kombinira virtualni i stvarni svijet.

Izvor: theantimedia.org<br> Izvor: theantimedia.org

Igrači na svojim pametnim uređajima uključe GPS nakon čega im se na ekranima pojavi karta lokacije s informacijama gdje se Pokemoni nalaze, gdje su virtualne trgovine za potrepštine poput poke-lopti i sl. te igra može početi. Drugim riječima, da bi ulovili neku od virtualnih životinja, igrači moraju pratiti kartu i doslovno otići na zadanu im lokaciju te sve skenirati kamerom. Kada pogode pravo mjesto na ekranima im se, uz vizure stvarnog svijeta, pojavi Pokemon. Toliko je sve razrađeno da su, primjerice, u gradu češći štakori, a uz rijeku vodeni Pokemoni. Cilj igre je, naravno, skupiti ih sve i postati najbolji kroz osvajanje bedževa u tzv. Pokemon dvoranama, a najavljuje se da će se virtualni ljubimci uskoro moći i razmjenjivati među igračima.

Koliko je igra uspješna govori i činjenica da je već rame uz rame s dosad nedodirljivim Facebookom. Prema podacima koje je objavila SimilarWeb, tvrtka koja se bavi istraživanjem interneta i mobilnih aplikacija sa sjedištem u Londonu, Pokemon GO je 8. srpnja, samo tri dana nakon premijere, prema vremenu koje korisnici provode koristeći razne aplikacije ili igrajući igre, s nešto preko 43 minute dnevno, iza sebe ostavio popularni WhatsApp (nešto više od 30 min), Instagram (25 min) ili Messenger (13 min) te se brzo približava već spomenutom Facebooku koji nam trenutno oduzima nešto više od 50 minuta dnevno.

Izvor: similarweb.com<br>
Izvor: similarweb.com

Iako se na prvi pogled ne čini da je to mnogo vremena, stvarnost je drugačija. Kako piše zerohegde.com, prošle su godine stanovnici SAD-a prosječno na internetu provodili nešto više od pet i pol sati dnevno. Ako tome pridodamo i minute koje sada oduzima Pokemon GO, i oduzmemo eventualne minute koje su ostali zbog spomenute igre izgubili, dolazimo do ugrubo šest sati dnevno provedenih surfajući. Ako se vodimo pravilom "tri osmice" - osam sati rada, osam sati razonode i osam sati odmora, ispada da gotovo svo svoje slobodno vrijeme provodimo slikajući selfije ili loveći nepostojeće životinje. Usporedbe radi, prema podacima američkog Buerau of Labor Statictics, tamošnje stanovništvo na čitanje dnevno odvoji 19 minuta. A sve nabrojano ima nesagledive negativne posljedice po ekonomiju.

Godine 2008. stanovnici SAD-a su dnevno u prosjeku surfali oko 2 sata i 40 minuta. Drugim riječima, u razdoblju od početka posljednje velike ekonomske krize do danas, vrijeme provedeno na internetu se udvostručilo, a kombinacija toga, uz činjenicu da je većina Zapadnih ekonomija bazirana na uslužnim i trgovačkim djelatnostima uz mali udio realne proizvodnje, dovela je do toga da su stope gospodarskog rasta, te rasta produktivnosti rada i BDP-a u SAD-u krajem 2015. bile na razinama s kraja 18. stoljeća.

Izvor: zerohedge.com<br> Izvor: zerohedge.com

Kako kaže poslovica, kad jednom smrkne, drugom svane. U ovom konkretnom slučaju to su kreatori igre, Nintendo, Niantic i Pokemon Company (s tim da je Nintendo vlasnik trećine dionica Pokemon Companyja, a obje te tvrtke imaju udjele u Nianticu, op.a.). Prema podacima koje navodi Reuters, samo je Nintendu, kao najvećem igraču među spomenutom trojkom, ukupna vrijednost dionica za nepuna dva tjedna od izlaska igre skočila za nevjerojatnih 17 milijardi američkih dolara, dok se čiste dnevne zarade za sve vlasnike aplikacije procjenjuju na više od milijun i pol.

Ako se pitate odakle toliki novac, budući da je igra besplatna za download, odgovor leži u činjenici da se radi o tzv. freemium igri, što bi se, Riječ je o igri kao biopolitičkom instrumentu preko kojeg se trenutni društveno-ekonomski sistem reproducira te obraća i upravlja masamaslikovito rečeno, moglo prevesti kao "besplatno je, ali nije". Naime, uz potencijalnu prodaju oglasnog prostora i sličnih marketinških poteza, vlasnici aplikacije zarađuju i na iznosima koje igrači uplaćuju ukoliko žele, primjerice, bolju poke-loptu.

Nadalje, razvijanje aplikacija vrlo je jeftino u odnosu na proizvode iz drugih grana industrije, primjerice automobila za čiju proizvodnju treba sagraditi i opremiti tvornicu te zaposliti ljude. Proizvodi poput Pokemon GO-a funkcioniraju drugačije. Broj ljudi koji rade na razvoju takvih aplikacija je relativno mali i sve je u eteru, pa nema potrebe za stvarnom pokemon-dvoranom ili trgovinom poke-loptama, niti zapošljavanjem eventualnih domara ili prodavača, kao niti za ikakvom sirovinom.

S druge se strane mijenjaju i navike ljudi. Kako nam telefoni i Internet oduzimaju sve više vremena, društvene su mreže postale mjesto socijalizacije, ono što su nekad bile lokalne birtije, kina ili kazališta. Primjerice, novac koji se trošio na razonodu i koji je prije nekoliko desetljeća uglavnom završavao u džepovima lokalnih gostioničara, od kojih je većina zapošljavala i lokalne konobare, sada mahom odlazi multinacionalnim korporacijama, koje nemaju niti potrebu niti namjeru stvaranja novih radnih mjesta.

Nažalost, negativne nuspojave Pokemon GO-a ne zadržavaju se samo na ekonomskom planu. Veliki je problem i pitanje privatnosti i vlasništva Pokemoni odgajaju amorfnu, apatičnu i identičnu masu. Svi se igraju jednako, rade iste stvari na isti ili sličan načinnad podacima. Kao što smo već spomenuli, da bismo lovili Pokemone, moramo na telefonima imati uključen GPS, što znači da aplikacija zna točno po kojoj smo se ruti, i u koje vrijeme kretali, a vlasnici tih podataka su korporacije, koje ih mogu iskoristiti za vlastitu korist. Jedan jednostavan primjer - u igri postoji mamac za Pokemone koji igrač može baciti gdje god želi, a od čega koristi imaju svi u blizini, ne samo onaj tko ga je bacio. Nije teško zamisliti situaciju u kojoj neki trgovački centar plati tvrtki poput Nintenda da im ovi u njihovim prostorima nabacaju gomile virtualnih mamaca koji će privući gomile stvarnih ljudi.

Iako će mnogi reći da se radi samo o igri, o nebitnoj radnji koja se sastoji u prčkanju po ekranu, a kojom ispunjavamo vrijeme i liječimo dosadu, stvar je mnogo ozbiljnija. Najvažnije sastavnice dječje igre su mašta i sloboda. Jedan dan parket može biti lava, a kauč brod koji nekim čudom plovi po lavi, dok već drugi dan isto može postati planina ili nešto sasvim deseto. Iz te slobode i mašte se kasnije razvijaju socijalna i emoNije teško zamisliti situaciju u kojoj neki trgovački centar plati tvrtki poput Nintenda da im ovi u njihovim prostorima nabacaju gomile virtualnih mamaca koji će privući gomile stvarnih ljudicionalna inteligencija, kritičko mišljenje i mogućnost pogleda preko ruba kutije. Jednom riječju, razvija se pojedinac.

Pokemoni, s druge strane, odgajaju amorfnu, apatičnu i identičnu masu. Svi se igraju jednako, rade iste stvari na isti ili sličan način. Više ne odlučujemo sami što je brod, a što planina, već to umjesto nas radi netko drugi.

Uzevši sve nabrojano u obzir, nameće se pitanje zašto, dobrovoljno i besplatno, pristajemo predati još jedan dio svoje privatnosti i slobode u tuđe ruke radi nečega poput Pokemon GO-a. Odgovor leži u činjenici, kao što smo već spomenuli, da mislimo da je sporna igra nešto nebitno, banalno, iako nije. Otac PR-a Eduard Bernays svojedobno je slikovito primijetio da "kad bi riba u akvariju mogla govoriti, a mi ju zatražili da nam opiše što ju okružuje, posljednja stvar koju bi spomenula je voda". Drugim riječima, rijetko će tko pri lovu Pokemona pomisliti da mu netko ciljano određuje smjer i vrijeme kretanja.

A mehanizam koji nas tjera na spomenuto nerazmišljanje također je voda u akvariju. Psihologija kaže da volimo imati jasne i jednostavne ciljeve te biti pohvaljeni za njihovo postignuće zbog čega se osjećamo korisno i zadovoljno, a takve aktivnosti su nam, logično, i zabavne. To pokazuje i Samo je Nintendu, kao najvećem igraču u "igri" Pokemon GO, ukupna vrijednost dionica za nepuna dva tjedna od izlaska igre skočila za nevjerojatnih 17 milijardi američkih dolaraistraživanje Juha Hamaria s finskog University of Tampere, Do badges increase user activity? A field experiment on the effects of gamification (gamification, slobodno prevedeno igrivizacija, se može difinirati kao primjena elemenata video igara u stvarnom svijetu, op.a.) u kojem je mjerena aktivnost sudionika na platformi za online trgovinu na razdoblju od godine dana. Pokazalo se da ona grupa kojoj je spomenuta usluga bila igrivizirana, kroz sustav bedževa koje bi korisnici osvojili ukoliko bi ispunili određeni zadatak, bili mnogo aktivniji, više kupovali, više prodavali i više komentirali postove, što nam govori da ovakve platforme imaju mogućnost, osim kada i gdje, narediti i što radimo te na koji način.

Što se našeg primjera tiče, bedž, odnosno spomenuta pohvala, je svaki put kada nam Pokemon evoluira, kada nađemo jaje, kada prehodamo nekoliko kilometara pa nam se ono izleže, kada nam se prijatelji dive jer smo ulovili rijedak primjerak, itd. A kada takve nagradice dobivamo često i za malo truda, posebno ako uzmemo u obzir da je društveno-ekonomska situacija dovela do kroničnog manjka stvarnih bedževa, odnosno realnih životnih postignuća poput, primjerice, pronalaska radnog mjesta, postanemo ovisni o aktivnosti koja nam ih pruža. Ako još k tome mislimo da je ta aktivnost nebitna, banalna, zabavna i da nikome ne šteti, dobiAko se pitate odakle toliki novac, budući da je igra besplatna za download, odgovor leži u činjenici da se radi o tzv. freemium igri, što bi se, slikovito rečeno, moglo prevesti kao "besplatno je, ali nije"vamo savršen alat za društveni inženjering.

"Stvarno sam ljuta što su se Pokemoni srušili zbog skupine partibrejkera koji misle da je zabavno hakirati servere" ili "ono kad moraš prestat igrat Pokemon GO jer grupa guzičarskih plašljivih bebica ne voli kada ljudi uživaju" samo su neke od reakcija po društvenim mrežama na hakerski napad na servere igre od prije nekoliko dana. Iza ovih komentara krije je još jedna moć Pokemona, a ta je da, uvjetno rečeno, napad na izmišljene virtualne životinje, zbog gore pobrojanih razloga, doživljavamo kao napad na sebe pa smo ih, posljedično, i spremni braniti.

U principu, kako piše jacobinmag.com, glavna poruka sporne aplikacije igraču je "budi poslušan". Riječ je o igri kao biopolitičkom instrumentu preko kojeg se trenutni društveno-ekonomski sistem reproducira te obraća i upravlja masama. Problem je u tome što taj sistem podrazumijeva nekolicinu privilegiranih koji drže sve konce u rukama.

Poveznica između korporativnog i obavještajnog svijeta u našem je primjeru vidljiva kroz lik i djelo CEO-a Niantica Johna Hanka, poznatog kao programera Google Eartha i Mapsa. On je svojedobno radio za CIA-u na invaziji za Irak, a kasnije je bio i suradnik NSA te NGA-američke geosvemirske obavještajne agencije, što navodi na pomisao da su tajne službe, odnosno političko-ekonomske elite, itekako zainteresirane za inovacije poput Pokemon GO-a i mogućnosti koje im one pružaju. Primjerice, policija u New Hamphsireu već koristi Pokemon GO ne bi li namamila bjegunce u zamku, a isto ih tako može koristiti i kriminalni milje za svoje ciljeve.

Na kraju krajeva, zbog Pokemon GO-a se, u najmanju ruku, možete izgubiti u šumi, a može vas i radi nepažnje udariti automobil. I sami kreatori igre kroz aplikaciju upozoravaju igrače na oprez. Do koje mjere to može ići pokazuje primjer susjedne BiH, gdje je organizacija Posavina bez Mina službeno zamolila igrače da ih poslušaju i ne ulaze u minska polja.

Tako da ne morate skupit' sve. Najbolje bi bilo kada ne biste skupili niti jednog. Čak i ako vas ne zabrinjavaju sve, po društvo i ekonomiju, negativne nuspojave Pokemon GO-a, razmislite prije nego skinete aplikaciju. Jer, ipak, ako budete lovili virtualne životinje, postoji realna mogućnost da "stanete na minu".

<
Vezane vijesti